Lizavost ili alotriofagija (grč. allotrios, strani; phagia od phagein, jesti) je posebno stanje neprirodnog apetita. U tom stanju životinje počinju jesti hranu, tvari ili predmete koji inače nisu svojstveni za tu vrstu ili uopće nisu za jelo. Ovaj poremećaj se pojavljuje kod goveda (osobito bređih ili jedinki u laktaciji). Povremeno se pojavljuje i kod drugih domaćih životinja, kao što su ovce i koze, svinje, konji. Također i kod kućnih ljubimaca i divljih životinja u zatočeništvu.
Uzroci lizavosti mogu biti različiti, ali se najčešće radi o pomanjkanju određenih minerala i/ili vitamina. Osim zbog nedostatne količine ovih tvari u hrani, lizavost može nastati kad životinja bude hranjena s dostatnim količinama vitamina i minerala. Te se tvari ne mogu iskoristiti zbog raznih bolesti kao što su upala želuca i crijeva. Zatim invazija želučano-crijevnih nametnika i druge bolesti kod kojih se smanjuje resorpcija i iskorištavanje tih tvari.
Najčešće se lizavost očituje potkraj zime zbog oskudne stajske hranidbe. Životinje stalno držane u staji i bez vanjskog ispusta mogu pokazivati znakove lizavosti zbog nedostatka vitamina D. No, lizavost se može očitovati i kod životinja na paši, ali rjeđe. Nestašica mineralnih tvari (npr. fosfata, kalcija i natrijevih soli) u određenim područjima poznatim po oskudnosti na određene tvari u tlu, ali i u travama koje su rasle na vlažnom tlu. U sušnim godinama te na pjeskovitom ili močvarnom tlu lizavost se može javiti kao posljedica nedostatka bakra.
Kod goveda se lizavost može očitovati nakon acidoze. Ona nastaje kao posljedica hranjenja s previše ugljikohidrata (žitarice), kiselim silažama i sjenažama. Klinički znaci kod goveda su neprirodan poriv za učestalim lizanjem zida, žbuke, jasli, drugih životinja, ljudi, njihove odjeće i obuće, zemlje, izmeta i drugih predmeta koji se nalaze dostupni u njihovoj okolini. Osim lizanja, životinje imaju smanjen apetit, smanji se proizvodnja mlijeka, mogu pokazivati znakove slabokrvnosti, plašljivosti i omekšanja kostiju.
Koje posljedice mogu nastati kod stoke?
Kod teladi se lizavost može očitovati zbog nepravilnog hranjenja lošim mliječnim zamjenicama ili prilikom pogrešnog odbijanja, u ekstremnom porivu za lizanjem sebe ili druge teladi. Pri tome se nakupljaju veće količine dlaka u probavnom sustavu. Nakupljene dlake mogu uzrokovati količne grčeve, nadam, začep, i na kraju uginuće. Slične simptome pokazuju janjad i odrasle ovce koje grickaju vunu ovaca zaprljanju mokraćom i izmetom. Posljedice su slične (začep crijeva, kolike, nadam i naglo uginuće). Identični simptomi kod ovaca se javljaju i kod nekih bolesti središnjeg živčanog sustava i šuge.
Za razliku od lizavosti kod šuge je još izražen stalan svrbež i ovce su nemirne i čupaju vunu. Kod svinja lizavost može nastati zbog viška bjelančevina u hrani. Isto tako i zbog prenapučenosti, loših higijenskih uvjeta, tamnih nastambi, nedostatka kalcija, drugih minerala i vitamina. Prasad uslijed lizavosti počne piti gnojovku. Kod tovljenika i odraslih svinja lizavost prerasta u kanibalizam. Pri tome dolazi do grizenja i ozljeđivanja repova, uški i drugih dijelova tijela.
Konje smatramo izuzetno izbirljivim i čistim životinjama što se hrane tiče, ali ipak i oni mogu pokazivati znakove lizavosti. Neki od češćih oblika lizavosti kod konja uključuju žvakanje kostiju (osteophagia); kod ždrebadi gutanje izmeta (coprophagia), žvakanje i jedenje drva (lignophagia) te jedenje zemlje ili pijeska (geophagia).
Posljedica su kolike (grčevi) i oštećenje tkiva probavnog sustava stranim tijelima. Mladi konji na zajedničkim pašnjacima često žvaču grive i repove jedni drugima. Iako uzroci lizavosti u konja i dalje nisu u potpunosti razjašnjeni (zdravstveni problemi, nedostatci u prehrani i poremećaji živčanog sustava), nedavna istraživanja pokazuju da takve životinje imaju nižu razinu željeza i bakra u krvi.
Ako je hranidba konja dobro uravnotežena i isključena mogućnost zaraze parazitima, onda bi drugi čimbenici poput dosade ili usamljenosti mogli biti uzrok ovog poremećaja i promjene u ponašanju. Kod svih vrsta životinja, ovisno o uzroku, liječenje i preventiva se provode različitim pripravcima koji sadrže minerale i vitamine. Mogu se dati životinjama injekciono, preko usta u hrani i vodi za piće te u različitim kompleksnim kamenim ili praškastim solima. Nakon uspješne terapije klinički znaci lizavosti nestaju.
