Virus smeđe naboranosti –
prijetnja hrvatskom povrćarstvu!

Domaći proizvođači rajčice i paprike u Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina bilježe sve veće gubitke u proizvodnji zbog virusnih bolesti. Opasnost od virusnih oboljenja, mnogim povrćarima postala je jasna nakon što su doživjeli štete uzrokovane virusom pjegavosti i venuća rajčice (Tomato spotted wilt virus, TSWV). Na pojedinim područjima Hrvatske, TSWV se proširio i udomaćio u toj mjeri da je postao ograničavajući čimbenik u uspješnoj proizvodnji.

Intenzivna poljoprivredna proizvodnja, jačanje međunarodne svjetske trgovine i sve veća razmjena biljnog materijala (sjeme, vegetativni sadni materijal za razmnožavanje i dr.) omogućavaju brzo širenje biljnih viroza po cijelom svijetu. Od 2018. godine države članice EU prijavljuju izbijanje novog virusa u nasadima rajčice i paprike na svojem državnom području. Radi se o Virusu smeđe naboranosti ploda rajčice, engleskog službenog naziva Tomato brown rugose fruit virus (ToBRFV). Virus smeđe naboranosti ploda rajčice je novoopisani virus na rajčici i paprici. Prvi puta je zabilježen 2014. i 2015. godine u Izraelu i Jordanu. Od tada se ubrzo pojavio i u Kini, Meksiku, SAD-u, kao i u nekim zemljama Europe (Austriji, Belgiji, Cipru, Republici Češkoj, Estoniji, Francuskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Italiji, Malti, Nizozemskoj, Norveškoj, Poljskoj, Portugalu, Sloveniji, Španjolskoj, Švicarskoj, Turskoj i Velikoj Britaniji).

U Europskoj uniji ima status reguliranog štetnog organizma pod hitnim fitosanitarnim mjerama. Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2020/1191 od 11. kolovoza 2020. utvrđene su mjere za sprječavanje unošenja virusa smeđe naboranosti ploda rajčice (ToBRFV) u Uniju i njegova širenja unutar Unije. Članak 2. Provedbene Uredbe propisuje da se ToBRFV ne smije unositi na područje Unije, premještati unutar njega, niti držati, razmnožavati ili puštati unutar područja Unije. S obzirom na to da se radi o virusu koji ima status reguliranog štetnog organizma, u Hrvatskoj se od 2020. godine prati zdravstveno stanje biljaka rajčice i paprike u sklopu programa posebnog nadzora kod posjednika koji se bave proizvodnjom navedenih kultura u zaštićenom prostoru. Do danas prisutnost ToBRFV-a na teritoriju Hrvatske nije zabilježena.

Virus napada rajčicu, papriku, čili papričicu i slatku papriku. Simptomi na rajčici variraju ovisno o sorti ili kultivaru. Na listovima se uočavaju kloroze, mozaik, mjehuravost i naboranost te povremeno nitavost. Mozaik je uočljiviji na mlađim listovima i postranim izbojima. Stariji listovi mogu biti deformirani i pucaju pod dodirom. Tkivo na čaškama i stabljici nekrotizira u vidu pjega ili crtičavosti. Zaraženi plodovi poprimaju mramorni izgled zbog pojave žutih pjega. Plodovi također mogu biti deformirani i prekriveni smeđim ispupčenim pjegama koje pucaju, stoga takvi plodovi nisu tržišno prihvatljivi.

Ponekad se simptomi mogu zamijeniti sa simptomima koje uzrokuju drugi virusi na rajčici kao što su Pepino mosaic virus (PepMV), Potato virus Y (PVY) ili Tomato spotted wilt virus (TSWV). Na paprici dolazi do žućenja, deformacije i mozaika listova. Plodovi su također deformirani sa žutim i smeđim pjegama te tržišno neprihvatljivi. Međutim, paprika je puno manje osjetljiv domaćin virusa nego rajčica.

Kako se prenosi virus?

Glavni način prenošenja ToBRFV-a je mehaničkim putem (rukama, odjećom, oruđem, traktorima i drugim strojevima te vodom koja se koristi u hidroponskom uzgoju). Prenošenje sjemenom za sada nije dokazano. Prema nekim literaturnim podacima navodi se mogućnost prenošenja oprašivačima (bumbarima), međutim do sada takav način prijenosa nije znanstveno dokazan. S obzirom na to da se radi o relativno novom virusu, njegova sposobnost preživljavanja izvan domaćina nije još u potpunosti istražena.

Ono što je potvrđeno je da na rukama i rukavicama ostaje aktivan dva sata. Na armaturi pak zadržava infektivnost minimalno četiri tjedna. Na temelju dostupnih podataka o ToBRFV-u i dosadašnjim iskustvima o unosu virusa u nova područja, može se ocijeniti kako je najrizičniji put unosa u Hrvatsku sadni materijal rajčice i paprike. Unos svježim zaraženim plodovima rajčice predstavlja najvjerojatniji put unosa, no u tom slučaju puno su manje mogućnosti za udomaćivanje virusa. Unos sjemenom rajčice i paprike može se smatrati manje rizičnim i manje vjerojatnim. Ponajprije je to zbog puno manjeg uvoza i premještanja sjemena u odnosu na presadnice. Uz to, udomaćivanje virusa nakon unosa zaraženim sjemenom je neizvjesno.

Prema službenim podacima, rajčica se u Hrvatskoj u 2020. godini proizvodila na 404 ha, a paprika na 684 ha. Od toga, 106 ha rajčice i 86 ha paprike proizvodilo se u zaštićenim prostorima (plastenici i staklenici). Prema internim podacima HAPIH-a, proizvodnja presadnica rajčice i paprike u Hrvatskoj kreće se od 7 do 10 milijuna komada godišnje. Kako je ToBRFV reguliran hitnim mjerama na razini EU, u slučaju njegova nalaza obvezna je provedba fitosanitarnih mjera. Fitosanitarne mjere ponajprije podrazumijevaju iskorjenjivanje virusa što uključuje uklanjanje svih biljaka te dezinfekciju prostora.

Zbog toga bi pojava ToBRFV-a u Hrvatskoj mogla uzrokovati značajne i ekonomski relevantne gubitke i u proizvodnji konzumne rajčice i u rasadničarskoj proizvodnji. Kako se virus očigledno širi po Europi, usprkos službenim mjerama kontrole, rizik od njegove pojave i širenja u Hrvatskoj je visok. Moguće je očekivati da će virus biti nađen u sljedećim godinama. Kako se ne bi proširio i uzrokovao štete u proizvodnji, važno je brzo reagirati.

Brzo i učinkovito iskorjenjivanje ToBRFV-a svakako doprinosi održivosti i razvoju domaće proizvodnje rajčice. U tome najvažniju ulogu imaju sami proizvođači. U slučaju da uoče simptome koji bi mogli upućivati na virus. Svakako je najbolje da se obrate stručnim službama ili institucijama. Sumnja na zarazu može se potvrditi ili opovrgnuti samo laboratorijskim testiranjem. Prijava sumnje na pojavu tog novog virusa društvena je odgovornost svakog domaćeg proizvođača rajčice.

Mjere zaštite

Imajući u vidu karantenski status štetnog organizma, jedine relevantne mjere suzbijanja i sprječavanja širenja ToBRFV-a trenutno su propisane fitosanitarne mjere.

U druge mjere zaštite mogu se ubrojiti sve agrotehničke, biološke i kemijske mjere koje se primjenjuju u suzbijanju sličnih virusa. To uključuje sjetvu nezaraženog sjemena ili prijesadnica, održavanje higijene u nasadu, dezinfekcija alata i proizvodnog prostora, pravovremeno uklanjanje simptomatičnih biljaka, plodored te uzgoj otpornih kultivara rajčice i paprike.

Kako je riječ o novootkrivenom virusu, o otpornosti kultivara još nema puno saznanja. Ipak, istraživanja je sve više, a intenzivno se radi i na selekciji otpornosti kod velikih sjemenarskih kuća. Zajedničkim zalaganjem znanstvenika, stručnjaka i poljoprivrednih proizvođača mogu se naći održiva rješenja kontrole i zaštite od ToBRFV-a u budućnosti. Do tada, ovu novu prijetnju domaćem povrćarstvu potrebno je sustavno pratiti, nadzirati i učiniti sve moguće da se virus ne unese i proširi po Hrvatskoj.