Bolesti dišnog sustava kod konja mogu uzrokovati velike ekonomske štete u uzgojima zbog troškova liječenja, dugotrajnog oporavka, nemogućnosti stavljanja u rasplod, smanjene vrijednosti životinje kod kroničnih bolesti. Najveće štete nastaju izravno zbog privremenog ili trajnog izostanka s natjecanja sportskih konja te privremene ili trajne nesposobnosti za rad u radnih konja bez obzira na namjenu.
S obzirom na trajanje, bolesti dišnog ili respiratornog sustava možemo podijeliti na kratkotrajne (akutne) i dugotrajne (kronične). Ovisno o uzroku oboljenja možemo ih podijeliti na zarazne (virusi, bakterije, gljivice i dr.) i nezarazne (npr. sipljivost). Ostali uzroci upale dišnih prohoda mogu biti udisanje raznih otrova (edem pluća). Zatim udisanje dima i vrućeg zraka (prilikom požara), nestručno sondiranje ili aplikacija lijekova preko usta ili nosnom sondom. Pri tome lijek ulazi u pluća i izazove fatalnu gangrenu pluća. Osim toga, razni tumori, otekline u nosu, sinusima i prednjim dišnim prohodima te bolesti srca i paraziti mogu također uzrokovati poremećaje u disanju.
Rano otkrivanje zaraznih bolesti dišnog sustava je presudno u uzgojima konja. Tako se učinkovito može spriječiti daljnje širenje u druge uzgoje i unutar uzgoja. Važnu ulogu ima preventiva koja se sastoji od sprječavanja određenih virusnih i bakterijskih bolesti pravodobnim i redovitim cijepljenjima. Cijepljenjem se ne može uvijek spriječiti infekcija, ali se trajanje i jačina bolesti umanjuju kod konja koji su cijepljeni.
Virusne infekcije su česte
Virusne infekcije dišnog sustava u konja su relativno česte. Najznačajnije su: virusni rinopneumonitis, herpesvirusne infekcije konja, gripa (influenca) i virusni arteritis konja. Klinički znaci su vrlo slični. Uključuju povišenu tjelesnu temperaturu, iscjedak iz nosa, povećane podvilične limfne čvorove, nevoljkost, gladovanje i kašalj. Osim poremećaja u dišnom sustavu, konjski herpesvirus tipa 1 (EHV-1) može uzrokovati pobačaj i neurološku bolest. Konjski herpesvirus tipa 5 (EHV-5) je uzročnik plućne fibroze. Virusni arteritis konja izaziva umjerenu do tešku bolest dišnog sustava, upalu krvnih žila i pobačaj. Blaže kliničke simptome mogu izazvati konjski herpesvirus tipa 2 (EHV-2), virus rinitisa konja i reovirus. Infekcije ovim virusima mogu proći i bez vidljivih simptoma bolesti. Adenovirus u ždrebadi arapskih konja izaziva tešku upalu pluća i značajan pad imuniteta.
Bakterijske bolesti
Primarne bakterijske bolesti dišnog sustava sporadično se pojavljuju kao samostalne bolesti. Sekundarne bakterijske respiratorne infekcije nadovezuju na virusnu infekciju koja je narušila i oslabila obrambene mehanizme oboljele jedinke. Najčešće bakterije povezane s upalom pluća u konja su oportunističke bakterije koje potječu iz mikroflore gornjih dišnih putova. Klinički znaci sekundarne bakterijske infekcije su sluzavognojni iscjedak iz nosa, depresija, groznica, pooštreni dišni šumovi i povećan broj bijelih krvnih zrnaca. Osim upale pluća bolest može rezultirati infekcijom sluznice nosa, dušnika i poplućnice. Iako je Streptococcus equi zooepidemicus najčešći uzročnik upale pluća u kopitara, S. equi equi je specifični uzročnik zarazne bolesti nazvane ždrebećak. Rhodococcus equi je primarni uzročnik upale donjih dišnih prohoda ždrebadi s pojavom gnojnih procesa.
Jedna od najčešćih bolesti dišnog sustava konja je recidivirajuća opstrukcijska bolest pluća ili sipljivost. Karakterizira je djelomična začepljenost (opstrukcija) donjih dišnih puteva koja nastaje kao posljedica alergijske reakcije na alergene iz okoliša (plijesni, endotoksini, sitna prašina, anorganske čestice i grinje) slično astmi u ljudi.
Bolest je često prikrivena sve dok se ne razvije u teži oblik. Najosjetljivija je skupina konja srednje dobi svih pasmina, ali je dokazana i nasljedna sklonost preosjetljivosti na alergene. Bolest napreduje polako s povremenim naglim pogoršanjem zdravstvenog stanja; otežano disanje, cijanoza sluznica, žlijeb sipnje, suhi kašalj, i dr. Pri tome je hitno potrebita veterinarska intervencija. Kod uznapredovale bolesti konji mršave. Postanu slabokrvni, imaju tjestaste otekline na nogama i trbuhu (edemi) te na kraju uginu zbog zatajenja srca ili ugušenja.
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i tzv. probe rada. Pri tome se sumnjivom konju izmjeri tjelesna temperatura i disanje, izloži se fizičkom naporu nakon čega se ponovno mjere vrijednosti temperature i frekvencije disanja. U zdravih konja se frekvencija disanja mora spustiti na fiziološku granicu unutar 30 minuta, a temperatura nakon 60 minuta. Liječenje je simptomatsko iako je bolest neizlječiva. Preventiva sipljivosti je držanje konja u čistim i prozračnim stajama, duži boravak na svježem zraku, prskanje sijena vodom, izbjegavanje davanja prašnjavog i pljesnivog sijena, izbjegavanje prašnjave stelje i drugo.
