Bušin je u narodu poznat pod mnogim imenima kao što su kamena ruža, divlja rusica, bušinac, pelinac, divlji pelin, rusulica, kretski, ljepljivi, vlasnati, kaduljasti, runjavi, divlji, crveni, ružičasti, uskolisni, obični bušin. Biljna porodica bušina Cistaceae iz reda sljezolike, sastavni je dio mediteranske makije, rasprostranjena na području Sredozemlja i južne Evrope.

U Hrvatskoj ga je najviše u jadranskom priobalju, zaobalju i na otocima. Ima nekoliko vrsta, podvrsta i hibrida; ljepljivi bušin (C. monspeliensis), bijeli ili kaduljasti bušin (C. salviifolius), crveni bušin (C. villosus creticus) i hibrid vlasnati roza bušin (C. incanus + corsicus). Bušini su višegodišnje biljke jakog korijena, zimzeleni grmovi i grmići, poluokruglastog oblika. Rastu na suhim i sunčanim mjestima, već od same obale sve do 700 metara nadmorske visine.

Vrlo se brzo obnavlja nakon požara

U sastavu je vegetacije siromašnih kraških zemljišta, kamenjara s alkalnim pH faktorom. Dobro podnosi duga vruća i sušna ljeta, ali i niske temperature. Jedna od vrlo važnih svojstava je da se vrlo brzo obnavlja nakon požara. Bušici predstavljaju niske vazdazelene šikare, uglavnom niska rasta, a zbog jakog aromatičnog mirisa i okusa, životinje je ne brste. Smatra se invazivnom biljkom i razmnožava se sjemenom, a sijanci rastu relativno brzo. Svi dijelovi biljke pri oštećenju izlučuju tamnu gumastu tvar labdanum. Najnovijim istraživanjima dokazano je da ekstrakt bušina ima protuvirusno djelovanje. Kora mladih izdanaka je sivosmeđe, a starijih smeđe boje, uzdužno je ispucana i ljušti se.

Svoja snažna ljekovita svojstva bušini zahvaljuju bogatom sadržaju flavonoida, koji imaju protuupalno, antivirusno, antialergijsko i antitumorsko djelovanje. Posebno se ispitivalo djelovanje vlasnatog roza bušina, vrste bušina s najvećim sadržajem fenola, koji ima imunomodulatorna svojstva, koja utječu na kontrolu širenja virusa gripe.

U narodnoj medicini bušini se koriste za dezinfekciju rana, u prevenciji gljivičnih i bakterijskih bolesti i kao sredstvo koje potiče iskašljavanje. Eterično ulje bušina dobiva se destilacijom lišća i stabljike; danas se koristi u aromaterapijskim tretmanima za menstrualne, dišne i probavne tegobe, te za reumatizam. Također služi kao baza za spravljanje parfema i kao dodatak u pripremi kozmetičkih proizvoda za učvršćenje mirisa.

Bijeli bušin

 class=
(Cistus salviifolius)

U narodu je poznat kao kaduljasti bušin, a latinsko ime salviifolius povezuje sličnost s listovima kadulje. Bijeli bušin je gusta, široka i grmolika biljka, visine od 30 do 70 centimetara s jednostavnim ovalnim i s obje strane šiljatim listovima; cvijet tvore pet latica bijele boje s žutom mrljom u podnožju latice, dok su prašnici vrlo brojni, žute boje i bogati s peludom, koji pčele obilno sakupljaju. Cvate od travnja do kraja lipnja.

Crveni bušin

 class=
(Cistus villosus creticus)

Poznat je kao crveni bušin, obični bušin ili rusulica. Rasprostranjen je uzduž jadranske obale, a posebno na srednjodalmatinskim otocima, gdje je sastavni dio makije siromašnih krških predjela. Zimzeleni grm koji naraste od 50 centimetara do 1 metra, s gustom, drvenastom i uspravnom stabljikom. Cvijet je promjera oko pet centimetara, latice su crvene, a prašnici žute boje. Cvijeta od svibnja do lipnja.

Ljepljivi bušin

 class=
(Cistus monspeliensis)

Poznat je kao uskolisni bušin, bušinac. Grmolikog je oblika s uskim zimzelenim listovima, raste uspravno i više od jedan metar visine na drvenastim, razgranatim i gustim stabljikama smeđe boje. Čašku čine vjenčić sa pet bijelih latica, pomalo proširenih prema vani i mnogobrojni žuti prašnici. Za razliku od drugih vrsta bušina, oni su kratkog trajanja svega dva dana, no vrlo brzo se pojave novi cvjetovi, koje rado posjećuju pčele, leptiri i drugi kukci. Cvate od početka travnja do lipnja.

Vlasnati roza bušin

 class=

Runjavi bušin, ružičasti bušin, divlji pelin je ustvari hibrid između više vrsta bušina. Grmolika biljka visine oko 1 metar, kora mladih izdanaka je sivosmeđe boje, koja se brzo i lako ljušti. Cvjetovi su simetrično raspoređeni, ružičaste do svjetloljubičaste boje s nježno žutom mrljom u blizini baze latice. Cvjeta od travnja do lipnja.

Iako su bušine poznavali i izvan granica Sredozemlja, ove vrste bile su dugo vremena zanemarene, no zadnjih desetljeća ponovno pobuđuju pozornost, posebno nakon što je 1999. godine bušin proglašen europskom biljkom godine, ponajviše zbog svojih antivirusnih svojstava, jer može djelovati na sprječavanje vezivanje virusa i vrlo je koristan kod liječenja virusnih infekcija gornjih dišnih puteva. Postoje istraživanja koja su pokazala da čaj od bušina može doprinijeti zdravlju zuba i desni, jer ima i antibakterijska svojstva. Svakodnevno ispiranje usne šupljine čajem od bušina smanjuje početnu bakterijsku kolonizaciju.

Priprema čaja od bušina: Cvjetovi i listovi bušina trebaju se nježno osušiti i usitniti rezanjem kako bi se pripremila herba za čaj. Pola litre kipuće vode treba preliti preko 1 velike žlice osušene herbe bušina (približno 3 g). Čaj treba pustiti da odstoji 5 minuta. Svakako vodite računa da će duže namakanje čaj učiniti gorčim. Kome odgovara, može čaj zasladiti medom. Čajem se podupire imunološki sustav i povećava prirodna otpornost organizma.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje