Božuri su dugovječne i cijenjene cvjetne vrste za primjenu u vrtovima i parkovima, ali i u većim posudama na terasama. Ovisno o tipu i klimatskoj zoni, cvjetovi se mogu pojaviti već krajem ožujka ili tek krajem lipnja u hladnijim gorskim predjelima. Iako cvatnja pojedinog grma traje relativno kratko, razdoblje cvatnje možete produljiti sadnjom različitih tipova i kultivara koji cvatu u različito vrijeme.
Božure, lat. Paeonia spp. dijelimo na tri osnovna tipa prema načinu rasta: zeljasti, drvenasti i intersekcijski (Itoh). Spomenut ćemo i samonikle (izvorne) vrste božura koji se ponekad izdvajaju kao zasebna skupina.
Samonikle (izvorne) vrste božura
Vrste iz ove skupine mogu po tipu mogu biti zeljaste ili drvenaste. Rjeđe se pronalaze u vrtovima jer ih nećete naći u ponudi trgovačkih lanaca i vrtnih centara. Smatraju se više kolekcionarskim vrstama jer zbog najčešće sitnih, jednostavnih i kratkotrajnih cvjetova nisu toliko traženi. Također obično imaju mnogo specifičnije uvjete uzgoja i traže više znanja o uzgoju od modernih križanaca. No velika prednost su im najčešće zanimljivi, neobični oblici listova te mogućnost pouzdanog uzgoja iz sjemena, iako tom prilikom može proći i do pet godina do prve cvatnje. Vrijedna vrsta iz ove skupine je Paeonia lutea – jednostrukih, žutih cvjetova, koja je poslužila kao roditelj mnogim križancima drvenastih božura te u stvaranju intersekcijskih kultivara.
Zeljasti božuri
Ovo je najveća skupina božura prema broju različitih kultivara od kojih su svi jednostavni za uzgoj i otporni na niske temperature više od -30 °C. Ovaj tip je najprikladniji u uzgoju božura kao rezanog cvijeća. Iznimno su dugovječne trajnice koje će bez problema u vrtu cvjetovima veseliti brojne generacije. Nerijetko u vrtovima vlasnici božura imaju grmove koje su zasadile još njihove bake ili prabake. U prodaji ćete ih pronaći pod nazivom vrste Paeonia lactiflora.
Njihov životni ciklus uključuje obvezno zimsko mirovanje uz niske temperature, prilikom čega potpuno gube sve nadzemne dijelove. Iz tog razloga ponekad božuri ne uspijevaju u južnim krajevima ili barem nisu toliko dugovječni. Glavnina mase ovih biljaka je u obliku mesnatog korijenja koje skladišti zalihe hranjivih tvari za rast naredne sezone. Dolaskom proljeća ovi božuri razvijaju pupove iz baze koja je tik ispod površine tla te brzo razvijaju stabljike i do 100 cm visine kod nekih kultivara.
Od tolikog mnoštva kultivara na tržištu, svatko će naći barem nekoliko po svom ukusu. Ovdje ćemo spomenuti i podsjetiti vas na onih nekoliko starinskih. Oni su tradicionalno uzgajani, ali i dan danas su vrijedni i cijenjeni. Ako i niste znali pravi naziv vjerojatno ćete reći „da takve je imala moja baka“. To su sljedeći: ‘Festiva Maxima’ – bijeli, ‘Sarah Bernhardt’ – ružičasti i ‘Benjamin Franklin’ – tamno crveni.
Drvenasti božuri
Lako su prepoznatljivi po tome što iznad tla trajno zadržavaju čvrste, drvenaste grane (primjerice poput hortenzije). Na njima nose pupove iz kojih se u proljeće razvijaju listovi i cvjetovi. Božuri ovog tipa cvatu ranije od zeljastih, već početkom proljeća. Cvjetovi su krupni, no češće jednostruki ili dvostruki, tek nešto novije razvijeni su kultivari gustih, punih cvjetova.
Drvenasti božuri dolaze u širem rasponu boja. Osim osnovnih bijelih, ružičastih i crvenih nijansi, mogu se pronaći dvobojni cvjetovi, ali i oni u žutoj, narančastoj, pa čak i ljubičastoj boji. Iako su sporog rasta, zbog trajnih drvenastih grana mogu doseći visinu i širinu više od dva metra. Cvjetovi također traju kratko, no grm u cvatu impresivan je prizor. Listovi su dekorativnog izgleda, dvostruko sastavljeni. Najčešće su svijetlozeleni ili s plavkastom voštanom prevlakom, a u jesen znaju poprimiti žute do narančaste nijanse.
Drvenasti božuri se također dijele na nekoliko skupina, no najčešće u prodaji svi dolaze pod nazivom Paeonia suffruticosa. Kultivari nastali od ove vrste najčešće su jednobojni i u pastelnim bojama. Osim ove vrste prepoznatljiv je i naziv Paeonia rockii hybridi. Oni se razlikuju po tome što svijetli cvjetovi imaju izraženu tamnu bazu latica.
Intersekcijski (Itoh) božuri
Novija su skupina nastala križanjem zeljastih i drvenastih božura, točnije kultivara vrste P. lactiflora s hibridima vrste P. lutea. Ovime se napokon postiglo da u gotovo potpunoj formi zeljastih božura dobijemo nove, do tada nemoguće boje za ovaj tip. To su žute, žuto-ružičaste, svijetlo narančaste, narančaste i koraljno narančaste. Osim toga i listovi unutar ove skupine dekorativnijeg su izgleda, duboko urezani, brončanih nijansi u proljeće te žuto-narančaste jesenske boje.
Životni ciklus uglavnom je kao kod zeljastih božura gdje biljke gube sve nadzemne dijelove. No, zna se dogoditi da pojedine grane odrvene i na vrhu razviju pupove za sljedeću godinu. Cvatnja nije rana nego se otprilike poklapa s cvatnjom zeljastih božura od sredine proljeća. Mnogi navode kako je vrijedna značajka za primjenu u krajobrazu to što su im grane čvršće i ne treba ih u cvatnji podupirati kao što treba zeljaste božure.
Osunčani položaji pogodni su za uzgoj božura
Svi tipovi božura najbolje će uspijevati na potpuno osunčanim položajima. Zeljasti i intersekcijski božuri dobro će rasti i s pola dana izravnog sunčevog osvjetljenja. Svakako ćete imati manji broj i sitnije cvjetove. Drvenasti božuri vas neće toliko ,,kaznitiʺ ako ih posadite u polusjeni i znaju dosta dobro cvjetati i ispod rahle krošnje stabala ako su im ostali uvjeti poput tla i vlage optimalni.
Tlo i sadnja
Prilikom sadnje osigurajte božurima dovoljno prostora za rast, otprilike metar kvadratni za zeljaste božure. Računajte da će drvenasti božur polako, ali s vremenom, pokriti tri metra kvadratna. Iznimno je bitno prije sadnje dobro pripremiti sadno mjesto. To učinite na način da iskopate veliku sadnu jamu, minimalno 40×40 cm. Sve kako biste što bolje razrahlili tlo, a ako vam je tlo teško (glinasto) dodajte na dno drenažni sloj šljunka. U jamu dodajte oko 20 litara humusnog supstrata ili oko 10 litara zrelog komposta te dobro izmješajte s iskopanim tlom.
Sadnice u teglama možete saditi od jeseni do proljeća, no kod nas je u prodaji najveći izbor sadnica od kraja veljače do početka travnja. Ako planirate kupiti tek razdijeljene presadnice golog korijena obavezno ih nabavite u jesen i odmah posadite.
Voda i prihrana
Tek zasađene sadnice u prvoj i drugoj godini obavezno zalijevajte za vrućih i sušnih razdoblja. Ako ste pripremili tlo prema uputama iznad ne trebate dodatno prihranjivati (gnojiti) prve dvije godine. U trećoj godini sadnice će biti dobro ukorijenjene i ne treba im neka posebna njega.
Ako želite osigurati što kvalitetnije cvjetove, nakon kretanja izboja (najčešće u ožujku) možete dodatno, jednokratno, prihraniti s uravnoteženim NPK ili peletiranim organskim gnojivom. Od treće godine nije nužno potrebno zalijevanje. Međutim, zna se dogoditi uslijed jako sušnih proljeća da božuri odbace cvjetne pupove. U tom slučaju obavezno u nekoliko navrata obilno zalijte.
Njega božura
Tijekom godine nemojte dopustiti da božuri zarastu u korov ili ih zaguši okolno bilje. To će im smanjiti dobru osunčanost donjih listova i iscrpiti hranjiva što će sljedeće godine rezultirati slabijom cvatnjom. Zeljastim božurima bi trebalo osigurati potporu za vrijeme cvatnje kako se grane ne bi svinule i time oštetili ili deformirali cvjetovi. Božure je poželjno malčirati kompostom ili korom oko same krune biljke. Sve kako biste prvenstveno zadržali više vlage u tlu i spriječili korove.
Nakon cvatnje kod svih tipova božura dobro je ukloniti cvjetne grane kako se energija ne bi trošila na stvaranje plodova i sjemena. Orezivanje se kod drvenastih božura ne preporuča prvih nekoliko godina. Kasnije pojedine grane koje možda idu previše u širinu možete po potrebi skratiti. Zeljastim i intersekcijskim božurima samo uklonite u jesen ili rano proljeće odumrle suhe grane tako da ih odrežete do tla.
Razmnožavanje
Razmnožavanje je najlakše provesti kod zeljastih i intersekcijskih božura na način da u listopadu izvadite grm i podijelite ga u nekoliko dijelova ovisno o veličini tako da svaki novi dio ima barem 3 pupa (grane). Drvenasti božur razmnožava se klinastim cijepljenjem na korijen zeljastog božura početkom jeseni, no postupak je tehnički zahtijevan, a uspješnost uvelike ovisi o vještini i praksi u cijepljenju. Sjemenom se pouzdano razmnožavaju samo divlje vrste božura ili ako ciljanim križanjem želite dobiti božure novih svojstava. U tom slučaju od sjetve krajem ljeta do prve cvatnje može proći tri do pet godina.
