Malina nema skeletno drvo, te se prema tome za svaki rod potpuno obnavljaju rodni izdanci. Podzemni dio maline je višegodišnji, dok je nadzemni dio maline dvogodišnji, te se mora obnavljati. Podzemni dio maline (korijen) nosi pupove svom svojom dužinom. Kod maline su rodni jednogodišnji izdanci koji nose mješovite pupove smještene postrance (lateralno) na šibama iz kojih se razvijaju mladice koje u pazušcima listova nose cvjetove. Obzirom da je plod maline vrlo nježan, treba s njim postupati uz određenu pažnju, osobito ako se uzgaja za potrošnju u svježem stanju.
Kod nas se najviše rasprostranila sorta maline „Willamette“, koja je među vodećim sortama u SAD-u, Kanadi, Mađarskoj i drugdje. Plodovi su joj krupni, tamnocrveni vrlo ukusni i aromatični. Međutim kao i ostale sorte za uzgoj u intenzivnoj proizvodnji zahtjeva sustav uzgoja žive ograde uz naslon. Navedeni sustav podrazumijeva armaturu i žicu, što je kod podizanja nasada dosta skup izdatak. Međutim na tržištu su se pojavile sorte malina koje ne trebaju takav sustav uzgoja. Jedna od njih je sorta „polana“ nastala u Poljskoj križanjem sorte „heritage“ i „zeva herbsternte“ za što je zaslužan oplemenjivač dr. Jan Danek.
Redovito i dobro rađa
Plodovi „polane“ su srednje veličine, intenzivno crvene boje sa sjajem i dugo zadržavaju boju, okus i miris. Zrenje plodova maline počinje krajem srpnja/početkom kolovoza. Traje sve do prvih mrazeva, tako da čim počne cvatnja ova malina uvijek ima cvjetove, zelene i zrele plodove. Plodovi su joj osim za potrošnju u svježem stanju dobri i za preradu. Također jedna od odlika plodova je što su zrna čvrsto povezana u masi ploda te samim time dobro podnosi transport što je bitno ako se proizvodi za potrošnju u svježem stanju.
Osim dobrih osobina plodova jedna bitna odlika maline „polana“ je što ne treba potporu za rast. Naime ona ima bujne i uspravne izdanke koji su samostojeći, te im nije potrebna armatura i žica.
Kao i većina voćnih vrsta sadi se u jesen ili proljeće (preporučuje se jesenska sadnja). Tlo treba pripremiti nekoliko mjeseci unaprijed, te po mogućnosti posijati neki predusjev. Nakon skidanja predusjeva treba uništiti korove, te napraviti meliorativnu gnojidbu.
Maline ne traže mnogo njege
Ove maline također vole blago kisela tla (pH 5,5 – 6,5) s najmanje 3 % humusa. Jako voli vodu, te je proizvodnja teško zamisliva bez sustava za natapanje. Bitno je i dobro planiranje terena, kao i usitnjenost tla, kako bi se sadnja obavila što lakše. Također, kako bi se izdanci koji se u jesen kose mogli kositi na odgovarajuću istu visinu.
Kad se jednom posadi nasad ove maline, nema prevelikih zahtjeva glede njege. Naime, ona se ne orezuje klasično kao maline sađene u sustavu uzgoja žive ograde na žici. Kada prođe berba u kasnu jesen izdanci na kojima je bio rod porežu do zemlje. Osim što nema klasične rezidbe, odstranjivanje izdanaka u potpunosti (nema biljke u nasadu tijekom zime) smanjuje jedan od rizika proizvodnje. To je nastajanje štete u vrijeme mraza i hladnoće, jer nema rizika od smrzavanja izdanaka.
Samim time smanjuje se pojava bolesti i štetnika koji bi eventualno prezimili u nasadu. Također cvatnja u vrijeme ljetnih mjeseci i nepostojeći izdanci od prošle godine ograničavaju prisutnost bolesti i štetnika koji se pojavljuju u klasičnom uzgoju maline. Moramo znati da ova sorta nije otpornija na njih od drugih. Zbog navedenog zaštita joj se svodi na minimum u odnosu na druge sorte.
Prema literaturi jedan izdanak „polane“ u prvoj vegetaciji daje oko osam novih biljaka, te se svake godine on udvostručuje, ali je optimalno da u punoj rodnosti na dužnom metru ostane dvadesetak biljaka. Tako da se još u toku berbe prorjeđuju izdanci koji donose određen postotak roda. Navedena malina tek nedavno se pojavila i kod nas u uzgoju. Proizvođači koji su ju posadili izabrali su je prvenstveno radi toga što ne zahtijeva velika početna ulaganja u nasad i zbog relativno lakog načina uzgoja.
...){kind=link}