Kad listovi maslačka (Taraxacum officinale) tijekom i nakon cvjetanja, zbog starenja, postaju pregorki za hranidbu peradi, priroda nam nudi mlade listove srodne biljke vodopije (Cichorium intybus) koji su također poželjni u hranidbi mladih životinja.
Konzumiranje vodopije ima blagotvorni učinak na jetru, poboljšava rad bubrega, pospješuje probavu i stimulativno utječe na cjelokupni organizam. Zbog toga ona ima dugu povijest upotrebe u prirodnoj medicini. U terapeutske svrhe upotrebljavaju se korijen, listovi i cvjetovi. Vodopija ili cikorija je trajnica iz porodice glavočika (Cichoriaceae syn. Compositae), visoka 30 do 150 cm. Ima uspravnu i razgranjenu šuplju stabljiku, uzduž izbrazdanu s oporim dlačicama.
Donji listovi tvore bazalnu rozetu slično maslačku, duguljasti su i pilasto nazubljeni do perasto izrezani. Gornji listovi duguljasto kopljasti (cjeloviti i suličasti) sa širokom bazom i pokrivaju gotovo cijelu biljku. Tijekom razdoblja cvatnje, koje obično traje između kraja lipnja i početka listopada, razvijaju se upadljivi svijetloplavi zvjezdasti cvjetovi (rjeđe bijeli ili ružičasti), raspoređeni po cijeloj biljci, u pazušcima listova ili na vrhu grana. Posebnost je što se oni otvaraju samo za lijepa sunčana vremena, od izlaska sunca do podneva i cvjetaju samo jedan dan. Ova biljka prirodno raste u Europi, zapadnoj Aziji i sjeverozapadnoj Africi. Proširena je i u južnoj Africi te Sjevernoj i Južnoj Americi. Kultivirani oblik uzgaja se i kao važna krmna biljka u Kini i Americi. U nas je jedna od najčešćih samoniklih biljaka u prirodi.
Nalazimo je na dobro dreniranim tlima uz rubove putova i polja, ograde i živice, po livadama, nasipima i neobrađenim zemljištima. Čak i na pukotinama u asfaltu. Njezini listovi su najukusniji u proljeće prije cvatnje jer tijekom ljetnih vrućina poprimaju gorak okus, premda su i dalje jestivi. S obzirom da je prirodna medicina smatra ukusnim i blagim sredstvom za poticanje apetita, moguće je koristiti mlade listove za poticanje apetita peradi koja je oslabljena bolešću i premalo jede.
Mladi nježni listovi ugodnog su blagog okusa i bogati mnogim hranjivim tvarima. Osobito vitaminima A, C, E, K i B6, zatim mineralima: kalijem, kalcijem, željezom, magnezijem, fosforom, manganom i cinkom te folnom kiselinom. U mliječnom soku je prisutan glikozid laktacin, a gorčinu dobiva od kumarina. Zbog sadržaja kumarina vodopiju treba davati samo umjereno. Kultivirani oblici biljke s velikim listovima (C. i. var. foliosum) blažeg su okusa. U manjim količinama sadrže gotovo sve minerale i vitamine kao i ishodišna divlja biljka.
Snažan i dugi vretenasti korijen iskopava se u kasnu jesen. Uzdužno se razreže i dobro osuši na suhom i zračnom mjestu jer je sklon razvijanju plijesni. Početkom 20. stoljeća u mnogim zemljama uzgajao se kultivirani varijetet (C. i. var. sativa) s krupnim mesnatim korijenom. Nakon prženja i mljevenja dobivao se poznati nadomjestak za kavu. U korijenu ima 25 do 40 % inulina, a sadrži i organske kiseline, flavonoide, tanine, kumarine, pektin i složene šećere.
Dokazano korisna biljka
Studija provedena na brojlerima otkrila je kako je dodavanje 60-120 g dehidriranog i u prah samljevenog korijena ove biljke na kilogram krme bilo korisno za njihov probavni sustav.
Utvrđeno je da su različiti dijelovi cikorije aktivni protiv različitih patogenih mikroorganizama. Druge studije su pokazale značajno poboljšanje u omjeru konverzije hrane kod brojlera hranjenih krmnom smjesom dopunjenom prahom korijena cikorije. Usto se preporuča kao vrijedan sastojak hrane za perad. Ima potencijal da se koristi kao dobar izvor vlakana i može se uključiti u količini od 6 % bez ikakvih većih negativnih učinaka na probavljivost hrane i učinak rasta.
Jedno istraživanje je provedeno radi proučavanja učinka praha korijena cikorije na rad crijeva. Svježi korijen cikorije sadrži 11–15 % inulina, a može se povećati i do 40 % u prahu sušenog korijena cikorije. Osušeni korijen cikorije samljeven u prah je dobar izvor fruktana (tipa inulina) i lanaca oligofruktoze poznatih po tome što imaju biotičko djelovanje bez ikakve toksičnosti.
Fermentacijska aktivnost inulina inhibira rast štetnih sojeva, selektivno stimulira rast korisnih bakterija smanjujući pH crijeva kroz povećanje apsorpcije kratkolančanih masnih kiselina i na taj način potiče rast mlade peradi. Dodavanje praha korijena cikorije u količini od 1 % do 1,5 % značajno je smanjilo pH crijeva i broj štetnih bakterija u crijevima brojlera. Također se povećao korisni broj bakterija i broj stanica u tankom crijevu. Stoga se cikorija u tom postotku može koristiti kao zamjena za antibiotske promotore rasta i poboljšanje rada crijeva u brojlera.
