Poljoprivrednici pomažu u očuvanju okoliša

Znate li što je to ugljično neutralna poljoprivreda? I znate li kako će poljoprivrednici u bliskoj budućnosti pomagati u očuvanju okoliša i za to dobivati novce? Gospodarski list je u Francuskoj saznao odgovore na ta i mnoga druga zanimljiva pitanja.

Klimatske promjene utječu na naš svakodnevni život. U Hrvatskoj se već osjećaju posljedice ekstremnijih vremenskih prilika, poput velikih poplava, dugotrajnih suša, opasnih tuča i proljetnih mrazeva, koji nanose velike štete i u poljoprivredi. Tome je pridonijela ljudska aktivnost zbog velike potrošnje fosilnih goriva i povećanjem koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi.

Kako bi se preokrenuo negativan trend porasta stakleničkih plinova, a osobito ugljičnog dioksida, Europska unija je donijela odluku da će do 2050.g. postati ugljično neutralna i neće koristiti fosilna goriva.

Poticaji za usvajanje klimatski prihvatljivih praksi

Zelenim planom i strategijama u poljoprivredi i poljoprivrednici će pomoći u očuvanju okoliša. Ključni su za postizanje klimatski neutralnog gospodarstva , jer dobrim poljoprivrednim praksama mogu „uhvatiti“ CO₂ iz atmosfere.

Kako bi se sektor poljoprivrede i šumarstva potaknuo na provedbu klimatskih mjera i doprinos europskom Zelenom planu, potrebno je stvoriti izravne poticaje za usvajanje klimatski prihvatljivih praksi. Trenutno ne postoji ciljani politički alat koji bi značajno poticao povećanje i zaštitu pohranjivanja ugljika na poljoprivrednim površinama. Iz tog razloga Europska komisija je u prosincu 2021. usvojila Komunikaciju o održivim ciklusima ugljika; sve kako je najavljeno u Strategiji Od polja do stola (Farm2Fork).

U nekim državama EU, poput Francuske, već se provode projekti smanjenja emisije ugljika na farmama. Urednik Gospodarskog lista, kao jedini predstavnik iz Hrvatske, s petnaestak kolega novinara iz drugih članica EU na poziv Uprave za poljoprivredu (DG AGRI) Europske komisije, imao je prilike posjetiti francusku regiju Bretanju i obići nekoliko takvih farmi. Na njima su predstavljeni primjeri i modeli smanjenja emisije CO₂., odnosno ugljičnog otiska farme.

Sve teže posljedice klimatskih promjena s prognozama pogoršanja u budućnosti, potaknula je Europsku komisiju da prvotni plan smanjenja emisije CO₂ s 20% do 2030.g. u odnosu na 1990, znatno poveća do 46% smanjenja ispuštanja CO₂ u odnosu na 1990.g. U Francuskoj to misle postići na dva načina: smanjenjem izvora emisije CO₂ i povećanjem sekvestracije ugljika (pohranjivanje).

Stručnjak iz udruženja proizvođača kukuruza i pšenice, Gildas Cotten predstavio je francuski model Label Bas Carbone – naljepnicu niske razine ugljika. Nju od studenog 2018. g. provodi francusko ministarstvo ekološke tranzicije koje je propisalo nacionalne standarde u redukciji CO₂. Ovaj model otvoren je za sve sudionike, javne i privatne, francuske i inozemne, no područje provedbe mora biti u Francuskoj.

Trenutno se provodi nekoliko projekata, između ostalih i CAP2ER – ugljično neutralno stočarstvo u trajanju 5 godina. U njemu se pomoću osnovnih i naprednih procjena omogućuje kalkulacija smanjenja emisije i pohranjivanja CO₂. Stočarske farme koje se uključe u ovaj projekt moći će dobiti ugljične kredite; i to nakon što se pokaže kako su u razdoblju od 5 godina smanjile emisiju stakleničkih plinova i istovremeno pohranile CO₂. Te kredite otkupljuju tvrtke, poput zrakoplovnih kompanija koje ispuštaju velike količine stakleničkih plinova. Tako će kupnjom tih ugljičnih kredita koje steknu poljoprivrednici, anulirati vlastitu količinu emisije CO_2. Transakcije će se provoditi putem posebnih burzi s ugljičnim kreditima. Cilj cijelog modela je implementirati takav sustav kompenzacije ugljika na području cijele EU.

Eksperimentalna farma

Najveći grad u regiji Bretanja je Nantes. S obzirom da se nalazi uz Atlantski ocean, cijela ta regija ima atlantsku klimu s blagim zimama i prosječnim godišnjim oborinama od oko 1200 mm. To pruža izvrsne mogućnosti za razvoj stočarstva zbog dugotrajnije ispaše. Tako je Bretanja najznačajnija francuska regija za proizvodnju mlijeka, jer 40% farmi u toj regiji bavi se proizvodnjom mlijeka. Za usporedbu, po površini ta regija ima oko 31000 km² (nešto više od polovine površine Hrvatske); ima i 3,9 milijuna stanovnika (dakle otprilike kao Hrvatska). To znači da ima skoro dvostruko veću gustoću stanovnika. U toj regiji nalazi se 11 300 mliječnih farmi (u Hrvatskoj je taj broj oko 3300 i stalno se smanjuje) koje proizvode oko 22% ukupne proizvodnje mlijeka u Francuskoj.

Više od 99% proizvedenog mlijeka prerađuje se u mliječnoj industriji. Oko 16 tisuća tona se samostalno konzumira ili prerađuje i prodaje na farmama. Organsko mlijeko čini 2% regionalnih isporuka mlijeka. I u Bretanji je došlo do smanjenja broja farmi s muznim kravama, no ne tako drastično kao u Hrvatskoj. Kod njih je taj broj za trećinu manji. U Hrvatskoj je unazad 15-ak godina opstala tek svaka četvrta farma; odnosno imamo oko 25% proizvođača mlijeka u odnosu na razdoblje prije ulaska u EU; tad je 2012. g u Hrvatskoj bilo oko 12 000 farmi s muznim kravama, prema podacima tadašnje HPA.

Tablica 1. Veličina farmi muznih krava u Bretanji (broj krava u uzgoju)

Prva farma koju smo posjetili bila je eksperimentalna farma Derval. Farmom upravlja Poljoprivredna komora Loire-Atlantic i surađuje s Institutom de l’élévage (Institut za stočarstvo) od svog osnivanja 1973. godine. Na farmi je 85 muznih krava i 35 junica, a površina kojom raspolaže je 106 hektara. Pasmina na farmi je Prim Holstein, a 85 krava daje oko 715 000 litara mlijeka godišnje koje ide u otkup. Prosječna vrijednost mliječne masti u mlijeku je 4,3%, a proteina 3,4%. Prosječno po kravi imaju 8430 litara godišnje. Prema površini, imaju 1.31 grla/ha, što im je dovoljno za hranidbu, pa ne moraju nabavljati dodatna krmiva.

Krave su smještene u velikoj staji s ležištima i podovima sa skraperima, a mužnja se obavlja pomoću robota i sustava automatskih brana koje omogućuju kravama odlazak na pašnjake koji okružuju staju i koji se prostoru na 26 ha.

Ispaša se često zaustavlja kad farmer kupi robota za mužnju. Eksperimentalna farma Derval dokazuje da je moguće spojiti ispašu i robotiziranu mužnju. Kretanje krava mora se pažljivo pratiti, kao i porast trave na pašnjacima. Udaljenost do paše i broj krava koje robot mora pomusti dvije su bitne točke koje snažno utječu na uspjeh. U područjima s blagim zimama, ispaša može trajati kroz cijelu godinu.

Za proizvodnju voluminozne krme koriste 56 ha, kukuruz za silažu je na 36ha, a repica i drugi usjevi na 14 ha. Junice i telad su na stelji, a prosječno vrijeme prvotelki je 27,5 mjeseci.

Pokusna farma Derval se zalaže za promjenu stočarskog sustava na način da se zadrži visoka razina učinkovitosti proizvodnje, ali s niskim utjecajem na okoliš. To se postiže kombiniranjem robotske mužnje i ispaše.

Cilj im je unaprijediti korištenje organskog gnojiva i smanjiti korištenje inputa (sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva). Imaju i potpunu kontrolu nad potrošnjom energije sustava robotske mužnje, a farma je i dioničar susjedne bioplinske elektrane, koja pomoću anaerobne digestije proizvodi električnu energiju koja se isporučuje u mrežu.

Smanjenje emisija stakleničkih plinova omogućeno je smanjenjem neizravnih emisija povezanih s inputima (2017. sojina sačma zamijenjena sačmom od uljane repice), smanjenjem potrošnje energije (uglavnom loživog ulja) i mineralne gnojidbe, uz zadržavanje iste razine proizvodnje mlijeka .

Zemlja mlijeka

Poljoprivreda pridonosi globalnoj emisiji stakleničkih plinova (GHG), posebice kroz emisije metana i dušikovog oksida. U Francuskoj to iznosi 21 % ukupnih nacionalnih emisija stakleničkih plinova, a 10 % se može pripisati preživačima. Tri glavna izvora emisija stakleničkih plinova na mliječnoj farmi su crijevna fermentacija životinja (50%), upravljanje dušikom i otpadnim vodama (30%) i nabava inputa (20%). U skladu s globalnim obvezama za smanjenje emisija stakleničkih plinova, francuska vlada nastoji biti klimatski neutralna do 2050. Za poljoprivredu je postavljen cilj smanjiti emisije stakleničkih plinova za 46 % do 2050. To je također podržano sve većim zahtjevima potrošača za više informacija o utjecaju na okoliš, uključujući emisije stakleničkih plinova kod prehrambenih proizvoda.

Francuski mliječni sektor već je nekoliko godina angažiran na smanjenju svog utjecaja na klimatske promjene i potvrdio je smanjenje ugljičnog otiska za 20% između 1990. i 2010. godine.

Sada su identificirane mnoge opcije za smanjenje emisije stakleničkih plinova i mogu se razlikovati u 2 glavne kategorije.

a) Optimizacija mliječnih sustava i poboljšanje njihove učinkovitosti. b) korištenje “niskougljičnih” tehnika i praksi.

Prvi bi mogao biti privlačniji za poljoprivrednike jer su optimizacija i učinkovitost izravno povezani s tehničkim i ekonomskim učincima, dok je za usvajanje novih praksi potrebna specifična tehnološka oprema i uređaji, što može biti skupo.

Francuska mliječna industrija želi stvaranje referentne baze “Francuska, Terre de lait” (Francuska, Zemlja mlijeka), za sve mliječne proizvode i uvođenje društveno odgovornog pristupa. Ovaj pristup temelji se na četverostrukoj učinkovitosti sektora: gospodarskoj, zdravstvenoj, očuvanju okoliša i poštivanju životinja te društvenoj. Plan francuskog mliječnog sektora je uključiti 100% proizvođača mlijeka u „Strategiju niske emisije ugljika“ kako bi se za 20% smanjila emisija ugljičnog otiska u idućih deset godina. Cilj eksperimentalne farme Derval je istaknuti prakse koje se mogu koristiti za poboljšanje tehničkih i ekoloških značajki farme, na primjer, smanjenje potrošnje energije, pohranjivanje (skladištenje) ugljika, razvoj obnovljive energije na farmi i diverzifikacija energetskih izvora, razvoj kružnog gospodarstva i prilagodba klimatskim promjenama.

Na farmi je predstavljen i sustav ispaše i robota za mužnju: https://www.youtube.com/shorts/KCXTfDMmwio

(nastavlja se)