Obrada strništa tijekom ljeta

Obrada strništa tijekom ljetnog razdoblja predstavlja vrlo važan agrotehnički zahvat. Ona izravno i neizravno utječe na kvalitetu izvedbe niza budućih agrotehničkih zahvata u pripremi tla za uzgoj ratarskih usjeva. Različite su i teorijske osnove i praktična iskustva u provedbi mjera obrade tla u ovom razdoblju. Osnovna razlika odnosi se na odabir sustava obrade tla.

Kao izbor navode se konvencionalni, reducirani i konzervacijski sustav koji se međusobno mogu značajno razlikovati. Iako različiti u samoj izvedbi, ovi sustavi imaju vrlo sličan krajnji cilj. To je pripremiti tlo za uzgoj sljedećeg usjeva. U cilju održavanja i poboljšanja vodnog režima i obradivosti tla, nakon žetve ljetnih usjeva, potrebno je primijeniti različite zahvate obrade tla. Uobičajeni zahvati uključuju: usitnjavanje biljnih ostataka (istovremeno sa žetvom ili u zasebnom zahvatu) te njihovu što ravnomjerniju raspodjelu po površini; zatim plitko prašenje strništa, a nakon nicanja korova i volonterskih usjeva primjena odgovarajućeg zahvata obrade.

Uslijed sve prisutnijih ekstremnih klimatskih prilika potreba za kvalitetnom obradom tla u ljetnom razdoblju sve više dolazi do izražaja. Pri tome se veliki naglasak daje na menadžment žetvenim i drugim biljnim ostatcima. Cilj je obradom tla formirati takav površinski sloj, odnosno sloj biljnih ostataka koji će imati ulogu površinskog zaštitnog sloja.

Plitka obrada strništa (prašenje strništa)

Ljetna obrada tla uobičajeno započinje prašenjem strništa. Ono se obavlja odmah nakon žetve strnih žitarica, a u našem agroekološkom području to su prvenstveno pšenica i ječam. Pravilno obavljena plitka obrada strništa omogućuje tlu kvalitetan odmor (ugorenje), regeneraciju i pripremu za uzgoj sljedećeg usjeva. Usitnjavanje i ravnomjerno rasprostiranje biljnih ostataka istovremeno sa žetvom (adapter na kombajnu – sječkalice), omogućuje kvalitetniju plitku obradu (prašenje) strništa. Ona će usporiti jače zagrijavanje i isušivanje tla. Istovremenim obavljanjem žetve i usitnjavanja žetvenih ostataka daje se naglasak na uštedi vremena i vlage tla; također i na čuvanju tla od novog zbijanja gaženjem, na što boljem površinskom rasprostiranju biljne mase te na ekonomskoj opravdanosti.

Pri žetvi žitarica slamu je potrebno usitniti na 8 – 12 cm dužine i uzdužno ju pocijepati. Ostatke je potrebno zajedno s pljevom ravnomjerno razastrijeti po površini. Plitkom obradom strništa do dubine od 10-ak cm postiže se kvalitetan zaštitni učinak; primjerice kad tijekom ljeta pada veća količina kiše. Pri tome štiti tlo od oborinskog stresa, zbijanja, kao i od jačeg isušivanja. Prašenje strništa ubraja se u plitku obradu tla (od 8 do 10 cm). Nju je potrebno obavljati dijagonalno, a uobičajeno pod kutom od 45° u odnosu na usmjerenost redova prethodnog usjeva.

Ovim se pristupom postiže kvalitetan učinak miješanja tla i biljnih ostataka. Ovaj se zahvat obično sastoji od dva dijela: prašenja strništa i njege prašenog strništa. Smatra se kako je prašenje strništa u cijelosti obavljeno tek nakon zatvaranja/konsolidiranja/poravnavanja prašene površine.

Najvažnije činjenice o obradi strništa

• U razdoblju između žetve i sjetve sljedećeg usjeva novi izolacijski površinski sloj tla nastao prašenjem strništa može ublažiti gubitak vode iz tla. Nebrigom prema strništu ova se prednost može izgubiti za 2 – 3 tjedna; u slučaju nastupa vrućih dana, i za svega nekoliko dana.
• Prašenjem strništa bez zatvaranja površine ili potpunim izostavljanjem prašenja i odnošenjem žetvenih ostataka s površine, gubitak vode tla drastično se povećava. U ekstremno vrućim danima tlo vrlo brzo gubi vlagu. Postaje tvrdo pri čemu se predstojeća osnovna obrada u jesen izvodi uz značajan gubitak kvalitete tla i uz veći utrošak energije.
• Zaštita i očuvanje vlage tla sa što manjim gubitcima te ublažavanje toplinskog stresa omogućeni su usitnjenim žetvenim ostatcima, odnosno pokrivanjem površine tla s najmanje 30 % ili još bolje s 35 – 45 % te poravnavanjem i sabijanjem površine valjcima.
• Zaštita strukture tla i biološka aktivnost tla ovise o kvaliteti prašenja strništa i stupnju pokrivenosti žetvenim ostatcima. Dobro pokrivena površina tla ublažava udarce kišnih kapi, za razliku od slabo pokrivene ili gole površine.

• Rahlost prašenog sloja tla bitna je zbog upijanja oborina koje padaju na njegovu površinu. Ako ispod plitko obrađenog sloja nema tabana obrade (tabana pluga i/ili tabana tanjurače), voda će ujednačeno vlažiti tlo; tada neće nastati lokve koje uzrokuju zamuljivanje ili zabarivanje površine. Kad je prašenje strništa izvedeno po mokrom tlu, zgnječeni donji sloj sprječavat će normalnu infiltraciju vode.
• Grude koje su nakon prašenja strništa približno iste veličine, ne veće od veličine šake, i valjkom ravnomjerno usitnjene i utisnute u tlo, jednako se ponašaju kad su mokre, vlažne ili potpuno suhe. U tlu koje nije ravnomjerno obrađeno (tragovi neobrađenog tla), ne može se razviti ujednačena i skladna biološka aktivnost. Trake neobrađenog tla (primjerice tragovi kotača u žetvi) nakon prašenja strništa daleko će sporije omekšati u usporedbi s ostatkom tla; iako tijekom ljeta mogu biti više puta provlažene oborinama.

• Kvalitetno prašenje strništa preduvjet je za kvalitetnu mineralizaciju u tlo inkorporiranih žetvenih ostataka. Neovisno o sezonskim oborinama u kvalitetno obrađenom tlu ima dovoljno vlage, zračni i toplinski režim su povoljni, a za odvijanje bioloških procesa mineralizacije organske tvari potrebna su sva tri parametra. U slučaju većih količina biljnih ostataka, njenu je inkorporaciju potrebno obavljati postupno zahvatima prašenja – njege – osnovne obrade; sve s ciljem kvalitetnog i potpunog odvijanja procesa mineralizacije i radi dugotrajnije zaštite površine tla.
• Jedna od zaštitnih uloga prašenja strništa formiranje je kvalitetnog sjetvenog sloja za sjeme korova i volonterske biljke (za ovo se često puta koristi izraz “provociranje korova”). Uništavanje izniklih korova ubraja se u zahvate njege usjeva i mora se obaviti prije formiranja sjemena.
• Kvalitetno usitnjeni i ravnomjerno inkorporirani biljni ostatci, bez većih nakupina, predstavlja lošiji životni prostor za većinu štetnika. Dobro vremenski usklađeni zahvati prašenja i njege tla ometaju normalnu biološku aktivnost štetnika.

Osim navedenog, indirektna korist od prašenja strništa ogleda se u sprječavanju i ublažavanju većeg broja štetnih/negativnih utjecaja (prejako zagrijavanje, isušivanje, formiranje pokorice, anaerobni procesi, zakorovljivanje, razmnožavanje štetnika) u površinskom sloju tla i u slojevima ispod njega.

Kvalitetno izvedeno prašenje strništa preduvjet je za kvalitetnu osnovnu obradu u sušnoj sezoni. Od velike je važnosti prvi zahvat obrade tla nakon žetve obaviti plitko i s ostavljanjem žetvenih ostataka na površini tla. Sve u cilju smanjivanja gubitka vode i poboljšanja obradivosti tla. Pokriveno i rahlo tlo može usvojiti i malu količinu oborina. Ovaj zahvat treba obaviti oruđima koja dobro usitnjavaju i poravnavaju tlo, a u ne uzrokuju formiranje većih gruda tla; kultivator, tanjurača s ravnim diskovima i sl..

Značaj prašenja strništa u suhoj i prosječnoj sezoni očituje se u smanjivanju gubitka vlage iz tla; regulacije režima vlage, topline i zraka u tlu, popravljanja strukture i obradivosti uslijed intenziviranja biološke aktivnosti; zaštite strukture tla prekrivanjem površine biljnim ostatcima; pospješivanjem povoljnih uvjeta za mineralizaciju inkorporiranih žetvenih ostataka; poticanjem nicanja samoniklih biljaka i korova te ograničavanjem povoljnih uvjeta za razvoj štetočina i patogena.

U razdoblju učestalih kiša mnogi misle kako čuvanje vlage tla nije potrebno jer je opskrba vodom redovita. Zbog regulacijske i zaštitne uloge obrada strništa i tada dolazi do izražaja, samo se redoslijed važnosti mijenja.

Značaj prašenja strništa u vlažnoj godini

• Popravljanje vodnog režima tla (poticanje infiltracije i regulacija gubitka vlage).
• Zaštita strukture tla od zamuljivanja pokrivanjem žetvenim ostatcima).
• Regulacija toplinskog i zračnog režima tla (toplinski režim je važan u sušnom razdoblju, a zračni tijekom i nakon oborinskog razdoblja).

• Zaštita kontinuiteta biološke aktivnosti u tlu od stresova nastalih uslijed naglih promjena temperatura.
• Mineralizacija biljnih ostataka (odvija se nesmetano ako se inkorporacija tijekom sušnog razdoblja obavi pravovremeno).
• Postupno ublažavanje šteta nastalih gaženjem tijekom žetve. Kvaliteta prvog radnog zahvata obrade (prašenje strništa) preduvjet je za veću učinkovitost drugog zahvata (njege strništa).

Zaštita usjeva koja se sastoji od uništavanja korova i volonterskih biljaka te njihove inkorporacije u tlo, potiče novo nicanje korova. Vlažni žetveni ostatci dobro su stanište raznim uzročnicima bolesti, a rješenje je u efikasnoj mineralizaciji.

Posredna korist od prašenja strništa u sušnoj godini, u usporedbi s izostavljanjem obrade prašenjem, u kvalitetnijoj je mineralizaciji, prozračivanju površinskog sloja tla, očuvanju strukture i suzbijanju korova. Prašenje strništa treba obaviti tek nakon što se površinski sloj tla dovoljno prosuši. Po kišovitom vremenu i vlažnom ili mokrom tlu ne smije se upotrebljavati klasična tanjurača koja gnječi i razmazuje tlo. Iako se tim oruđem efikasno uklanjaju tragovi kotača nastali tijekom žetve, gnječenjem mokrog tla nastaje zbijeni, anaerobni, vodonepropusni sloj. Obradivost ugaženog tla relativno je teško utvrditi, ali potencijalno moguća oštećenja tla upozoravaju na važnost pravog trenutka za obradu.

U kišnoj se godini do trenutka prašenja strništa može očekivati pojačani porast korova. Ni tada se ne preporučuje uporaba teške tanjurače do maksimalne dubine jer se dubljom obradom otežava ugorenje tla. Treba voditi računa da smjer prohoda oruđa za prašenja strništa bude pod kutom u odnosu na smjer redova biljaka. Treba izbjegavati gnječenje slame u tlo zbog mogućnosti pojave lokalnog manjka dušika. Nehotice nagomilanu slamu tijekom žetve treba ravnomjerno razastrijeti jer će u slučaju njezine inkorporacije u u hrpama mineralizacija biti otežana. Mineralizacija se može odvijati samo u vlažnom i prozračnom tlu.

Korisni savjeti i činjenice vezani uz prašenje strništa

• Prašenje strništa treba obavljati plitko jer u protivnom ovaj zahvat postaje skup, a očekivani rezultat i kvaliteta manji. Nastajanje većih gruda uslijed dubokog prašenja sprječava procese ugorenja tla.
• Odabir prikladnog oruđa za prašenje strništa predstavlja vrlo važno pitanje.
• Ako se koristi klasična tanjurača, u radu ju ne treba koristiti preduboko; preporuka je da se na nju priključi profilni valjak.
• Biološki aktivno tlo lakše se obrađuje 2 – 3 tjedna nakon prašenja; a i troškovi dodatne njege strništa neće biti veći od troškova prašenja.
• Korist od prašenja strništa može se iskazati i smanjenim troškovima osnovne obrade. U slučaju izostavljanja ili loše obavljenog prašenja strništa, troškovi se osnovne obrade mogu značajno povećati.

• Povoljan odnos tlo – voda – zrak predstavlja dobro stanište; slama je u ovom slučaju kvalitetna hrana i stanište za mnoge mikro i makroorganizme.
• Pripremu i provedbu je potrebno prilagoditi intenzitetu pojave glodavaca. Zbog toga je uzduž rubova parcela neophodno postavljanje klopki ili privlačenje predatora postavljanjem povišenih sletnih ploha uz rubove parcela.
• Paljenje strništa i duboko oranje često odgađaju probleme koji se ovim mjerama žele izbjeći. Uzročnike bolesti treba uništiti na vrijeme, na biljci tijekom razvoja, budući da na kraju vegetacije ovo nije moguće provesti učinkovito, kako one ne bi postale izvor zaraze tijekom sljedeće vegetacije. Biljke je potrebno održavati zdravima od sjetve pa sve do žetve, bez obzira bila vegetacijska sezona suha ili vlažna. Osim toga, za usjeve koji nisu tolerantni prema ponovljenoj sjetvi, treba se pridržavati pravilnog plodoreda.
• Preko ljeta u vlažnom tlu ispod žetvenih ostataka, čak i u suho doba godine, korovi niču brzo, a populacija im je znatno veća nego na duboko obrađenom i neporavnatom (prosušenom) tlu. Navedeno pruža velike mogućnosti za uspješno uništavanje korova mehaničkim ili kemijskim načinom, s tim da potonjim na površini može ostati više biljnih ostataka.
• Očuvanje vlage tla tijekom ljeta pored niza drugih prednosti, potiče nicanje korova (“provociranje korova”) te pruža mogućnost za bolje prepoznavanje razine zaraženosti tla odnosno uništavanja korova.
• Uslijed povoljnijih uvjeta i vlage u tlu, osnovna obrada pri kojoj biljni ostatci ostaju na površini tla potiče jače nicanje korova. Protiv ovih se korova uspješno može boriti kvalitetnom pripremom sjetvenog sloja i dobro tempiranom njegom usjeva.

Dopunska njega strništa

Faza obrade tla koja slijedi nakon prašenja strništa je njega prašenog strništa. Nju je potrebno provoditi zbog intenzivnog i masovnog nicanja korova i volonterskih biljaka te ometanja štetočina.

Način njege strništa može biti mehanički, koji se izvodi malo dublje od prašenja i kemijski. Za oba pristupa postoje brojni pozitivni, ali i negativni argumenti.

• U sušnom se razdoblju kemijskim sredstvima uništavani biljni ostatci mogu iskoristiti za zaštitu površine tla. To ujedno znači nedostatak zelene biljne mase za hranu štetočinama. Samonikle usjeve kao i korove treba ostaviti da izrastu do oko 10 cm; zatim ih treba uništiti mehaničkim ili kemijskim putem. Mrtvi biljni ostatci na površini tla predstavljaju dobar površinski pokrivač.
• Manje oštećenje tla uzrokovano gaženjem po vlažnom tlu nastaje ako se u oborinskom razdoblju primjenjuje kemijski tretman njege; posebice ako se primjenjuje prskalica širokog radnog zahvata (veliki radni učinak = manje gaženje tla).

• Mehanička njega strništa svrsishodnija je ako se obradom tla, pored suzbijanja korova, ujedno obavlja i zahvat poravnavanja površine tla. Mehaničkim se zahvatom također smanjuje i udio biljnog pokrova koji je ostavljen pri prašenju; dio koji je unesen u tlo osigurava kontinuitet mineralizacije.
• Korovi koji su niknuli na tlu nakon prašenja strništa ne smiju doći u fenofazu razvoja sjemena. Osim u uništavanju korova i kontroli štetočina, mehanička njega strništa učinkovita je i s aspekta popravka fizikalnog i biološkog stanja tla.