Član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i počasni profesor na Agronomskom fakultetu, akademik Ferdo Bašić uputio je otvoreno pismo predsjednicima Republike, Vlade i Hrvatskog sabora čije riječi prenosimo u ovom članku.
U uvodu otvorenog pisma, akademik Bašić upozorava na posljedice aktualne globalne krize.
“Poslijeepidemijska stvarnost, „dopunjena“ ratom u Ukrajini kojemu se ne nazire kraj, kao da potvrđuju riječi „jahača inflacijske apokalipse“, najavljujući dolazeću neizvjesnost i kaos.“
Uvezena inflacija
“Kako inflaciju dijelom podstiče i strah javnosti (potrošača) paničnom potrošnjom ona se potiče. Stoga je unošenje mira i osjećaja sigurnosti dobar put za njeno ublažavanje. Potpuno suzbijanje zbog činjenice da smo svjesno postali dio svjetskog gospodarskog sustava privređivanja i odlučivanja, prema svemu sudeći, nije moguće. „Vozanjem“ energenata koji su većim dijelom bili naši, a više nisu, dio inflacije moramo „uvesti“. Naravno da nam to nije trebalo.
Jedan, procjenjujem manji dio, moramo uvesti zbog poremećaja u proizvodnji, prijevozu i distribuciji hrane. Dakle, ponajviše one hrane koja se uvozi. Svake hvale i čestitki vrijedan ulaz u „eurozonu“ ide nam na ruku i bilježi u vašu zaslugu!!! Kao najodgovorniji, demokratski izabrani čelnici države, u rukama imate ovlasti i mehanizme za unijeti osjećaj mira i sigurnosti građana po pitanju opskrbe osnovnim namirnicama.”
Akademik Bašić stoga, s obzirom na njegovo više nego polustoljetno iskustvo u znanosti, struci i primjeni tih znanja i u našoj poljoprivredi, te temeljem iskustva drugih, naprednijih od nas, predlaže sljedeće:
1. Žetva pšenice na hrvatskim poljima u punom je jeku, a procjene govore da ćemo imati iznadprosječnu žetvu i višak pšenice. Tu pšenicu treba otkupiti barem prema srednjoj otkupnoj cjeni u EU. Koliko znam ne nižoj od 3, a najbolje je 3,5 kuna. Tako bi se izbjeglo korištenje pšenice za stočnu hranu. Zemljoradnicima bi se pokrio dio enormno (apsolutno preko svih ekonomskih zakona) poraslih cijena gnojiva, kemijskih i drugih sredstava za reprodukciju u poljoprivredi. Raseljene bi se uvjerilo da poljoprivreda može biti isplativa.
2. Zabraniti izvoz pšenice u zrnu.
3. Na europsko tržište izvoziti isključivo gotovo tijesto za kruh i peciva; tako uposliti prerađivačke kapacitete prehrambene industrije, podizati nove, pa i manje na OPG-ima; prodavati ga uz priču iz bogate tradicije Hrvata vezanu za kruh i blagovanje uz promidžbu „hrvatskog puta do kruha“ – Croatian way to the bread, kao trajnih vrijednosti zagubljenih u bespućima lijevih kretanja.
4. Uvoz tijesta od kojega prodajni lanci u nas peku kruh i peciva vezati za otkup poljoprivrednih proizvoda – tijesta. I to prema načelu: “možeš uvesti za vrijednost koju si uložio u hrvatsku poljoprivredu, odnosno koliko si pšenice otkupio!”
5. Povećanje cijena kruha je neminovno, ali minimalno, na račun smanjenja stope PDV-a na tu namirnicu! Javnost treba znati da se država svjesno odriče (premda je stopa PDV-a od 25% u svim scenarijima razvoja nedopustivo visoka!), zbog cijene osnovne namirnice!
6. Izboriti za jedinstven zakon o trajanju dubokog zamrzavanja mesa i režim prodaje odmrznutog mesa jedinstven za sve članice EU! Oživjeti i stimulirati domaći uzgoj stoke. Smišljeno postupiti i s otkupom i preradom mlijeka i prerađevinama. Tada ćemo barem jesti vlastiti kruh i mlijeko. Također i kao članica eurozone pripremati njihov izvoz.
Gospodarske grane temeljene na fotosintezi
“To je put smanjenju rizika od inflacije, povećanju zaposlenosti, povratka mladih i demografskoj obnovi. Rječju, svemu onome što očito stoji pred nacijom kao prioritet!
Naime, sve je očitije da poslije pandemije, klimatskih promjena kao posljedice korištenja fosilnih goriva i aktualnih geopolitičkih preslagivanja socijalno gospodarski i okolišno održiv razvitak može naći osloncem na nekovrsni „neofiziokratizam“- u gospodarskim granama i prirodnim datostima temeljenim na fotosintezi. To znači poljoprivreda i šumarstvo s preradom hrane i drvne mase. Zatim bioraznolikost, krajobraz i turizam, znanost u svim porama života, a sve na tragu tih vrijednosti.
Za Hrvatsku koju kao najodgovornije osobe vodite, to je otvoren, ali nedvojbeno jasan put napretku. On će našega čovjeka lišiti dvojbe: putovnica ili ostanak“, zaključuje u otvorenom pismu akademik Bašić.