Jedni od važnijih oprašivača biljaka su bumbari, kukci koji pripadaju porodici pčela (Apidae). Bumbari su socijalni kukci, što znači da žive unutar zajednice koja je dobro organizirana. Unutar zajednice postoje podjele na maticu, trutove (mužjake) i radilice. Danas je poznato više od 200 vrsta bumbara koji su široko rasprostranjeni u svijetu.
Bumbare možemo pronaći i na većim nadmorskim visinama nego druge oprašivače, primjerice pčele. Bumbari obitavaju u umjerenom klimatskom pojasu, iako postoji nekoliko vrsta koje su karakteristične za tropsku klimu i za hladnija sjeverna područja. Na području Afrike ne pronalazimo ih južnije od Sahare, a na područje Australije i Novog Zelanda su naknadno uneseni. Zajednica bumbara živi samo godinu dana, točnije do razdoblja kad nastupi zima.
Trutovi ugibaju nakon oplodnje, matica i njene radilice ugibaju dolaskom zime, a samo oplođene mlade matice prezimljuju na skrovitim mjestima. Dolaskom proljeća matica gradi svoje gnijezdo, najčešće u postojećim rupama u tlu koje su izgradili glodavci i druge manje životinje ili na drugim skrovitim mjestima poput udubljenja ispod kamena ili u gustoj travi. Gnijezdo ima jedan ulaz. Kroz njega matica donosi peludna zrnca koja oblaže voskom stvarajući kuglu za odlaganje jaja i kasnije ishranu ličinki.
Oprašuju i u lošijim uvjetima
Bumbari svoj let započinju dolaskom proljeća, ranije nego drugi kukci oprašivači. Tada su prisutni na livadama, poljima, okućnicama. Točnije svugdje gdje ima obilje raznolikog cvijeća s kojega se hrane peludom i nektarom.
Zahvaljujući sposobnosti samostalne regulacije temperature tijela te gustim dlačicama po tijelu, bumbarima ne smetaju hladnija i vjetrovitija razdoblja tijekom proljeća kad primjerice pčele miruju. Također ni visoke temperature poput temperatura u zaštićenim prostorima (plastenici, staklenici). Kako bi poletjeli, bumbari u svom tijelu moraju akumulirati toplinu mahanjem krilima. Ta temperatura često premašuje temperaturu okoliša u kojemu se nalaze.
Nekoliko je razloga zbog kojih su bumbari najučinkovitiji kukci oprašivači, učinkovitiji od pčela i drugih kukaca oprašivača, ali i od samooprašivanja biljaka i mehaničkog oprašivanja. Prilikom oprašivanja bumbar je vrlo precizan i pretraži cvijet odozdo prema gore, ne gubeći vrijeme na naknadno vraćanje na isti cvijet. Veći su od drugih kukaca oprašivača, zbog čega u kratkom vremenskom periodu posjete više cvjetova. Tako jedan bumbar tijekom jedne minute posjeti od 20 do 30 cvjetova. Zbog svoje veličine lakše ostvare kontakt s dijelovima cvijeta poput prašnika i tučka. Osjet mirisa im je jako izražen. Lako razlikuju cvjetove s malo peludnih zrnaca, od cvjetova koji ih imaju puno i zbog toga intenzivnije mirišu.
Na zadnjim nogama imaju spremnike u kojima nakupljaju pelud. Zahvaljujući termoregulaciji, vremenski uvjeti imaju puno manji utjecaj na aktivnost bumbara, nego što je to slučaj kod drugih kukaca oprašivača. Aktivni su na nižim temperaturama, iznad 5 °C i visokim temperaturama do 30 °C. U aktivnosti ih ne ometaju ni vjetar, kiša ili smanjena svjetlost. Bumbari se lako orijentiraju u prostoru, pamte područje koje su oprašili. Ako izlete iz zaštićenog prostora, vrate se u svoju košnicu. Od svih kukaca oprašivača, bumbari su najmanje agresivni. Do uboda dolazi samo u iznimnim slučajevima u kojima se uistinu osjete ugroženo.
Primjena bumbara za oprašivanje
Posljednjih nekoliko godina raste primjena bumbara kao oprašivača, odnosno njihovo unošenje u voćnjake i zaštićene prostore (staklenici, plastenici). U zaštićenim uvjetima nema vjetra, niti kukaca oprašivača. Alternativa kukcima oprašivačima je mehaničko oprašivanje koje zahtjeva puno sati rada. Iako su neke biljne vrste samooplodne i ne trebaju oprašivače za stvaranje ploda, istraživanja su pokazala kako je postotak zametanja plodova ipak veći ako su prisutni bumbari. To rezultira većim prinosima, ranijom berbom i plodovima koji su veći i nemaju deformacije zbog čega im je veća i tržišna vrijednost. U prirodi su bumbari dobri oprašivači djeteline, pamuka, bobičastog voća poput borovnica, malina i jagoda. U zaštićenim prostorima najčešće koriste u uzgoju rajčica, paprika, dinja, lubenica i tikvica.
Danas postoje brojne tvrtke koje uzgajaju bumbare za oprašivanje, a oko 95 % prodaje bumbara namijenjeno je oprašivanju rajčica. Bumbari se nalaze u kartonskoj kutiji (košnici) i kutije se stavljaju u nasad ili zaštićeni prostor od pojave prvih cvjetova pa do završetka njihova oprašivanja. Kutije treba ostavljati u zasjeni i na mjestu na kojemu postoji strujanje zraka.
Veličine košnica su različite i u njima se nalaze kraljica i radilice ili samo radilice. Broj radilica unutar košnice može biti različit, a većinom se kreće u rasponu od 30 do 100 radilica po košnici. Veličina i broj košnica ovisi o površini i uvjetima uzgoja, odnosno radi li se o zaštićenom prostoru ili otvorenom nasadu. Bumbarima uzgojenim u svrhe poljoprivrednog oprašivanja treba pristupiti odgovorno i prema uputama proizvođača. Uvijek postoji opasnost od prenošenja bolesti i parazita na divlje bumbare i pčele ili negativnog utjecaja pojedine vrste bumbara na divlje bumbare, ako se ne radi o autohtonoj vrsti.
Posljednjih nekoliko desetaka godina znanstvenici bilježe kontinuirani pad brojnosti bumbara u prirodi. Uništavanje i prenamjena prirodnih staništa bumbara, klimatske promjene, prekomjerna i nepravilna uporaba sredstava za zaštitu bilja, unošenje prirodnih neprijatelja, bolesti i parazita bumbara neki su od glavnih uzroka pada njihove brojnosti. Prema procjenama znanstvenika, oko 35 % proizvodnje hrane u svijetu ovisi o oprašivanju pomoću bumbara. Smanjenje njihove brojnosti može dovesti do ekonomskih gubitaka. Stoga je bitno stvoriti svijest o važnosti oprašivača poput bumbara i njihove velike uloge u prirodi i poljoprivrednoj proizvodnji. Također i velike ugroženosti kojoj su izloženi. Potrebno je očuvati postojeća staništa i osigurati nova, poput velikih zelenih površina i biljaka koje su lako dostupan, kvalitetan i siguran izvor hrane.
