Plamene stjenice, poznate i pod nazivom vatreni opančari, kukci su koje vrlo često možemo vidjeti u našoj okolini. Posebnu pozornost privlače kad se okupljaju u velike skupine po zidovima, deblima ili drugim površinama.
Plamene stjenice pripadaju redu Hemiptera koji obuhvaća stjenice, cvrčke i lisne uši, te u podredHeteroptera koji obuhvaća stjenice. Za razliku od većine pripadnika tog podreda, plamene stjenice ne mogu letjeti, iako određeni postotak populacije može imati razvijena krila. Prirodno su rasprostranjene u Europi, raširene su i u Aziji, a unesene su u Sjevernu Ameriku ljudskim djelovanjem. Također su zabilježene i u Australiji. Prezimljuju u odraslom obliku, a počinju se razmnožavati tijekom proljeća. Parenje može potrajati nekoliko sati, ponekad i više od jednoga dana. Nimfe se iz jaja izliježu nakon 10 do 24 dana inkubacije, ovisno o temperaturi.
Poput ostalih stjenica, prolaze kroz nepotpunu preobrazbu, što znači da u svom razvoju nemaju stadij kukuljice, nego nimfe prolaze kroz pet razvojnih stadija tijekom kojih postupno rastu prije nego postanu odrasli kukci. Polifagne su, hrane se sjemenkama i biljnim dijelovima, ali i uginulim kukcima pa i pripadnicima vlastite vrste. Hrane se pomoću rila, posebnog usnog organa kojim probijaju sjemenke i ostalu hranu. Zabilježeno je da se često hrane sjemenkama biljaka iz porodice lipa (Tiliaceae), sljeza (Malvaceae) i sjemenkama bagrema (Robinia pseudoacacia).
Zanimljiv je podatak da sjemenke lipe i bagrema sadrže kemijske tvari koje odbijaju većinu kukaca, ali plamene stjenice su razvile otpornost na njih. Ne oštećuju usjeve ni plodove pa se ne smatraju štetnim kukcima u poljoprivredi. Prirodni neprijatelji ove vrste su ptice, vodozemci i neke vrste sisavaca i kukaca, a kao obranu od grabežljivaca izlučuju štetne kemijske tvari. Plamene stjenice imale su, a i dalje imaju važnu ulogu u biološkim istraživanjima. Predstavljaju modelni organizam, prvenstveno zbog jednostavnog uzgoja u laboratoriju, te su tijekom desetljeća detaljno istraživani njihovi organski sustavi, hormoni, razmnožavanje i genetika. Bile su predmet mnogih važnih istraživanja i otkrića, među kojima je i otkriće postojanja spolnih kromosoma kod životinja, koji su prvi put uočeni upravo kod ove vrste 1891. godine.
Petra Marija Rajković
Entomološka grupa
Zavod za poljoprivrednu zoologiju
Agronomski fakultet Zagreb
