Proljetna sjetva ratarskih kultura

Svako poljoprivredno gospodarstvo planira strukturu sjetve sukladno zahtjevima proizvodnje na svom gospodarstvu i stanju na tržištu. Za uspješnu proizvodnju važno je pridržavati se preporučenog slijeda kultura na oranicama.

Svaka parcela ima svoju „povijest“ pa je prilikom planiranja sjetve potrebno voditi računa o fizikalnim, kemijskim i biološkim svojstvima tla, zakorovljenosti parcele, eventualnim oštećenjima predusjeva od zemljišnih štetnika, o korištenim herbicidima u predusjevu i mogućim ograničenjima za narednu kulturu. Pravilnim plodoredom moguće izbjeći povećane troškove proizvodnje. Plodored je naročito važan na terenima blagog nagiba koji su još uvijek pogodni za uzgoj ratarskih vrsta jer se pravilnim odabirom poljoprivrednih vrsta i sustavom obrade na tim parcelama može umanjiti erozija tla.

Plodoredom je potrebno obuhvatiti tri osnovne skupine biljaka: okopavine, žitarice i mahunarke (leguminoze). Pravilnim plodoredom utječe se na očuvanje biološke raznolikosti i plodnosti tla, smanjenje gubitaka hraniva ispiranjem, kontrolirano širenje bolesti, korova i štetnika, sprečavanje erozije tla, ravnomjernije korištenje hraniva, topline i vode na oranicama, ravnomjerniji raspored radnog vremena na poljoprivrednom gospodarstvu, a sve to na kraju rezultira povećanjem prinosa.

Rok sjetve i potrebna količina sjemena po jedinici površine ovise o namjeni proizvodnje i trebaju biti prilagođeni agroekološkim uvjetima uzgoja i odabranoj sorti. Pri sjetvi je potrebno voditi računa o nekoliko čimbenika: izboru sorte/hibrida, kvaliteti (čistoća, klijavost, ujednačenost i zdravstvena ispravnost sjemena) i količini sjemena, roku, načinu i dubini sjetve.

Sortni pokusi i „dani polja“ koje provode i organiziraju stručnjaci agronomi služe kako bi poljoprivredni proizvođači mogli odabrati najpogodnije sorte za pojedino uzgojno područje. Okopavine (šećerna repa, kukuruz, soja, suncokret,…) su poljoprivredne vrste koje se siju na rjeđi sklop (manji broj sjemenki po jedinici površine) u odnosu na strne žitarice. Zato su štete uslijed smanjenog broja biljaka kod okopavina veće.

Prije sjetve treba uzeti u obzir mogućnost smanjenja broja biljaka uslijed šteta od zemljišnih štetnika (žičnjaci, gusjenice sovica, grčice hrušta, rovac). Prilikom planiranja sjetve ovog proljeća potrebno je voditi računa da se na parcelama na kojima su zemljišni štetnici značajno smanjili sklop, provjeri prisutnost i brojnost zemljišnih štetnika prije sjetve.

Svjedoci smo klimatskih promjena i sve učestalijih pojava različitih stresnih uvjeta tijekom vegetacije. Ustaljeni kalendar sjetve u sve više slučajeva ima odstupanja.

Jare strne žitarice

Najbolji predusjevi za zob su ranozrele okopavine, a dobri jednogodišnje i višegodišnje mahunarke. Tada prilikom gnojidbe treba uzeti u obzir da mahunarke ostavljaju u tlu dušik za narednu kulturu. Strne žitarice nisu pogodni predusjevi. Sama zob je vrlo loš predusjev za sve strne žitarice jer jako iscrpljuje i isušuje tlo. Zob ne podnosi uzgoj u monokulturi. Na istoj površini može se sijati nakon 2-3 godine. Za ječam su najbolji predusjevi industrijske kulture (suncokret, uljana repica, šećerna repa), krumpir i jednogodišnje mahunarke (grah, grašak, soja).

Treba izbjegavati sjetvu iza kultura intenzivno gnojenih dušičnim gnojivima i iza djetelinsko-travnih smjesa zbog opasnosti od polijeganja. Djetelinsko-travne smjese i višegodišnje mahunarke u sušnim uvjetima nisu dobri predusjevi jer isušuju tlo. O plodoredu naročito treba voditi računa pri sjetvi pivarskog ječma. Sjetvu jarog ječma i jare zobi treba obaviti čim stanje tla bude pogodno. Kasnija proljetna sjetva u može imati za posljedicu značajno smanjenje prinosa. Umanjenje prinosa ovisi o vremenskim prilikama tijekom vegetacije, a naročito o količini i rasporedu oborina i temperaturama.

U slučajevima kad se jare strne žitarice siju početkom travnja, može se očekivati značajniji pad prinosa. Ograničavajući faktor je temperatura koja je u to vrijeme viša. Izaziva brži rast i razvoj biljaka pa se skraćuje trajanje razvojnih faza, što ima za posljedicu manji urod. I nedostatak vlage u kritičnim fazama razvoja može izazvati značajno smanjenje uroda. Prilikom odabira parcele za sjetvu jarih žitarica, treba voditi računa da ječam ne podnosi kisela ni pjeskovita tla. Budući da ječam ima slabije razvijen korijenov sustav, za sjetvu ječma treba birati kvalitetnija tla.

Za razliku od ječma, zob ima korijen dobre upijajuće moći i može koristiti teže topiva hraniva iz tla. Zob se može posijati u nešto vlažnije tlo. Preporučena sjetvena norma za jari ječam i jaru zob ovisi o odabranoj sorti i roku sjetve, a kreće se od 400 do 550 klijavih sjemenki/m² (190-235 kg/ha) za jari ječam i od 300 do 500 klijavih sjemenki/m² (120-180 kg/ha) za jaru zob.

Šećerna repa

Šećerna repa ima najveće zahtjeve prema tlu. Za uspješan uzgoj zahtijeva duboka, plodna i rahla tla koja omogućavaju pravilan razvoj korijena. Za rast i razvoj treba tla dobre strukture bez sklonosti stvaranju pokorice, neutralne do slabo kisele reakcije (pH 6,8-7,2) s razinom podzemne vode ispod 1,2 m. Na istoj površini šećerna repa može se uzgajati svake pete godine. Dobri predusjevi su kulture koje rano napuštaju tlo i omogućavaju pravovremenu obradu i gnojidbu (strne žitarice i soja). Početak sjetve ovisi o temperaturi sjetvenog sloja (na dubini 5 cm). Kad ona dostigne 6-8^oC, sjeme ima optimalne uvjete za rast i razvoj (u istočnim krajevima oko 10. ožujka pa do 10. travnja u zapadnim dijelovima).

Šećerna repa se danas sije na konačan sklop na međuredni razmak od 45 ili 50 cm, s razmakom u redu od 16-20 cm. Dubina sjetve iznosi 2-3 cm. Nakon nicanja sklop bi trebao biti 90.000 do 100.000 biljaka po hektaru. Takav sklop nakon nicanja osigurava optimalni sklop tijekom vegetacije od 85.000 do 95.000 biljaka po hektaru. Pri postignutom sklopu manjem od 70.000 biljaka/ha znatno su smanjeni prinos i kvaliteta. Usjeve ispod 60.000 biljaka/ha potrebno je presijati. Za sjetvu se koristi dorađeno (pilirano), genski jednoklično sjeme. Potrošnja sjemena računa se u sjetvenim jedinicama (1 sjetvena jedinica = 100.000 sjemenki/pileta). Masa sjetvene jedinice ovisi o apsolutnoj masi sjemena i iznosi 1,5 do 2,5 kg. Za sjetvu jednog hektara potrebno je 1,1-1,3 sjetvene jedinice.

Postoje tri osnova tipa šećerne repe s obzirom na postotak šećera u korijenu i dužinu vegetacije:

• Z-tip (šećernate sorte) duljine vegetacije najmanje 160 dana koje daju niži prinos, a povećan sadržaj šećera i pogodne su za ranije rokove vađenja
• N-tip (normalne sorte) duljine vegetacije od 170-190 dana koje daju osrednji prinos s osrednjim sadržajem šećera, a pogodne za srednje rokove vađenja
• E-tip (prinosne sorte) duljine vegetacije 180-200 dana koje daju visoke prinose s manjim sadržajem šećera i pogodne su za kasnije rokove vađenja.

Danas su u proizvodnji uglavnom zastupljene sorte Z-tipa.

Suncokret

Suncokret ne podnosi uzgoj u monokulturi. Na istoj parceli može se ponovno sijati tek nakon 5-6 godina (minimalno 4 godine). Dobri predusjevi suncokretu su strne žitarice i kukuruz, a loši šećerna repa i lucerna jer u sušnim godinama jako isušuju tlo. Suncokret je dobar predusjev većini ratarskih kultura. Može se uzgajati na gotovo svim tipovima tala, ali treba izbjegavati tla bogata dušikom, jer se razvija bujna lisna masa i glavica, a biljke su slabije otporne na nepovoljne uvjete (suša, biljne bolesti i dr.). Suncokret uspijeva na tlima slabo kisele do slabo alkalne reakcije (pH 5,7 – 8,0).

Sjetvu suncokreta treba započeti kad se temperatura sjetvenog sloja ustali na 8^oC. Kalendarski je to prva i druga dekada travnja. Kasniji hibridi, duže vegetacije, siju se ranije. Dubina sjetve je 4-6 cm, ovisno o tipu tla i krupnoći sjemena. Na težim tlima sije se pliće, a na laganijim, dublje. Sitnije sjeme sije se pliće. Gustoća sklopa ovisi o upotrebnoj vrijednosti sjemena i preporučenom sklopu za pojedini hibrid. Raniji hibridi siju se na gušći sklop. Podsjećamo da na tržištu postoje dvije skupine hibrida suncokreta: klasični hibridi i hibridi tolerantni na herbicid koji se dijele u dvije skupine: hibridi tolerantni na imidazolinone (tehnologija Clearfield® (CL) i Clearfield Plus® (CLP)), i hibridi tolerantni na tribenuron metil (TBM hibridi ili Express®). Prilikom suzbijanja korova u usjevu suncokreta mora se voditi računa koji je hibrid posijan.

(nastavlja se)