Od velikog broja vrsta iz roda Lupinus svega ih nekoliko ima gospodarsku važnost. Najvažnije kultivirane vrste su bijela (Lupinus albus L.), plava (Lupinus angustifolius L.) i žuta (Lupinus luteus L.) lupina. Neke vrste lupina koriste se kao ukrasne biljke (Lupinus polyphyllus Lindl., Lupinus hartwegii Lind.).
Na zajedničkoj europskoj sortnoj listi nalazi se gotovo 30-ak sorata bijele lupine. Njihov popis može se pronaći na mrežnim stranicama Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu: https://www.hapih.hr/csr/sortne-liste/. Neke od sorata koje su testirane u agrookolišnim uvjetima RH su Amiga, Energy i Feodora. U našim se krajevima bijela lupina uglavnom koristi za zelenu gnojidbu U nekim krajevima sjeme bijele lupine koristi se za ljudsku hranu i za hranidbu životinja ili pak njena zelena nadzemna masa služi kao ispaša. Sjeme lupine sadrži 34-45 % sirovih bjelančevina, 35-46 % ugljikohidrata, 10-15 % lipida i 3-10 % sirovih vlakana. U zelenoj masi ima oko 18 % bjelančevina.
Rokovi sjetve
Bijela lupina se može sijati kao glavni i naknadni usjev. U glavnom roku sjetve, lupina se sije u travnju, na dubinu oko 2 cm, ovisno o tlu. Sklop ovisi o cilju proizvodnje, a kreće se 50 do 90 biljaka/m2. Veći broj mahuna i masa sjemena po biljci postižu se kod manjih, a veći prinos zelene mase kod većih gustoća sjetve.
Lupine za sjeme siju se širokoredno uz razmak redova od 45 ili 50 cm ili 24-30 cm. Za proizvodnju zelene krme i zelenu gnojidbu sije se na razmak redova 15 cm. Količina sjemena potrebna za sjetvu je 150-210 kg/ha, ovisno o sorti i cilju proizvodnje. Obrada tla je ista kao i za ostale jare kulture. Najbolji predusjevi za lupinu su strne žitarice i okopavine. Bez obzira što lupine dio svojih potreba za dušikom podmiruju iz simbioznog odnosa s kvržičnim bakterijama, potrebno je dio hraniva podmiriti gnojidbom mineralnim gnojivima.
Količina potrebnih hraniva ovisi o plodnosti tla, predusjevu, odabranoj sorti kao i namjeni usjeva (zelena gnojidba ili proizvodnja sjemena) te o tome uzgaja li se lupina kao glavni usjev ili kao međuusjev. Ako se lupina uzgaja za proizvodnju sjemena, potrebne količine hraniva su: 30-40 kg N/ha, 80-90 kg P2O5/ha i 90-100 kg K2O/ha. Za proizvodnju zelene mase treba dodati veću količinu dušika (60-80 kg N/ha).
Budući da je u Republici Hrvatskoj samo jedan registrirani herbicid za suzbijanje korova u lupini (na bazi aktivne tvari cikloksidim i namijenjen je za suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih uskolisnih korova), širokolisne korove može se suzbijati mehaničkim putem, kultivacijom tijekom vegetacije ako je sjetva obavljena širokoredno. Ako je sjetva obavljena u gustom sklopu, lupina uglavnom brzo zatvori redove pa će ugušiti korove. Na površinama jako zakorovljenima širokolisnim korovima preporuča se najprije u predusjevu očistiti takve parcele od korova, a tek onda sijati lupinu. Lupina je osjetljiva na gljivične biljne bolesti pa za sjetvu treba odabrati zdravstveno ispravno sjeme. Od insekata je napadaju lisne uši koje ujedno prenose virusna oboljenja.
Lupina namijenjena silaži može se posijati u smjesi s kukuruzom, krmnim sirkom ili sudanskom travom. Današnje moderne slatke sorte koriste se u prehrani ljudi u visoko vrijednim specijalitetima za obogaćivanje tjestenina, smjesa za kolače, žitarica i drugih pekarskih proizvoda. Sjemenke se mogu ukiseliti ili koristiti kao grickalice. Bijela lupina je zanimljiva i kao medonosna biljka.
Žetva i prinosi
Žetva sjemena lupine obavlja se adaptiranim žitnim kombajnom. Ako je sjetva obavljena u glavnom roku sjetve, usjev bijele lupine dozrijeva sredinom ili u drugoj polovici mjeseca kolovoza, ovisno o temperaturama i oborinama tijekom vegetacije. Sjeme dozrijeva neujednačeno pa se žetva obavlja kad je 90 % mahuna smeđe. Optimalan sadržaj vlage sjemena u vrijeme žetve je 13-16 %. Prosječni prinosi sjemena bijele lupine u svijetu iznose 1,4 t/ha, a u europskim državama (Francuska, Njemačka) oko 2,0 t/ha. U našim se proizvodnim uvjetima mogu postići prinosi iznad 2,0 t/ha uz uvjet da je zasijano zdravstveno ispravno i čisto sjeme i da je usjev nezakorovljen i neoštećen biljnim bolestima i štetnicima.