Unatoč padu uočenom kod nekih ulaznih troškova, procjene su kako će cijene hrane ostati još neko vrijeme na visokoj razini prije nego što krenu prema dolje, smatraju visoki dužnosnici i stručnjaci DG AGRI koji su se u Bruxellesu sastali s 35 novinara iz gotovo svih europskih zemalja. 

Održiva proizvodnja gnojiva u Europskoj uniji ključan je faktor za otvorenu stratešku autonomiju i kontinuirani doprinos globalnoj sigurnosti opskrbe hranom.

Kakvo je trenutno stanje na tržištu?

Trenutno stanje na tržištu gnojiva i njegove posljedice za dostupnost i sigurnost hrane, bili su u fokusu dvodnevnog seminara u Bruxellesu krajem ožujka ove godine organiziranom za trideset i pet novinara Ag-Pressa iz Bugarske, Rumunjske, Irske, Poljske, Nizozemske, Danske, Italije, Belgije, Austrije, Češke, Finske, Mađarske, Portugala, Španjolske i Hrvatske.

Tijekom prvog dana u prostorijama Europske komisije u Bruxellesu, sudionici su se sastalis nizom visokih dužnosnika i stručnjaka DG AGRI (Glavne uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj pri Europskoj komisiji)koji su govorili o tržištu gnojiva i žitarica, trgovinskom sporazumu s Ukrajinom, globalnoj sigurnosti hrane te digitalizaciji poljoprivrede kao optimalnom rješenju.

U uvodnom dijelu sastanka Michael Scanell, zamjenik glavnog direktora DG Agri istaknuo je kako se svijet trenutno suočava s tri paralelna “šoka”, porastom cijene energenata, gnojiva i hrane, što je rezultat mnogih međusobnih događaja, uključujući utjecaj ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine, sukobe i suše u Africi, te globalne klimatske promjene.

Globalna robna tržišta energije, gnojiva i hrane u velikoj su korelaciji. Na pokretače ovih tržišta ne mogu utjecati pojedinačni donositelji odluka, ali temeljita procjena može olakšati razvoj strategija za suočavanje s tim negativnim učincima i ublažavanje društvenih i ekonomskih rizika, rekao je Scanell.

Michael Scanell zamjenik glavnog direktora DGAgri

Prema njegovim riječima, suša je smanjila prinose za 24 posto što je utjecalo na uvoz kukuruza prošle godine, no da je stigla dva tjedna ranije, pšenica ne bi rodila u zadovoljavajućim količinama. Ovako je ipak postignut balans i uspješno su zadovoljene europske potrebe za proizvodnjom hrane te je čak izvezeno hrane u vrijednosti 32 milijuna eura na globalno tržište, što je opet paradoks s obzirom da je Rusija jedan od vodećih dobavljača hrane u svijetu.

Pšenica uvezena iz Ukrajine u susjedne zemlje, zaobišla je farmere i završila na crnom tržištu koje sada diktira cijenu.

Potrošači prisiljeni mijenati navike

Scanelli je dodao je kako su prema podacima Eurostata prosječne cijene hrane u EU-u porasle za 19,5 posto više u veljači ove godine u odnosu na isto razdoblje prošle godine, pa je za očekivati da će potrošači kupovati više osnovnih, jeftinijih prehrambenih artikala te biti prisiljeni mijenjati navike. Unatoč padu uočenom kod nekih ulaznih troškova, procjene su kako će cijene hrane ostati još neko vrijeme na visokoj razini prije nego što krenu prema dolje.

Godinama smo pokušavali osigurati hranu visoke kvalitete po pristupačnim cijenama. I farmeri i svi koji su u tom lancu su se trudili, međutim, riječ je o programima koji su unazad sedam godina bili dogovoreni po prosječnim cijenama inflacije, oko dva posto, a sada je riječ o izrazito visokoj inflaciji koja utječe na sve, od troškova, isplata pa do inovacija.

Ipak  Europska unija ima kapacitete da se nosi sa svim prijetnjama i izazovima s obzirom na otpornost već postavljenih agro sustava i interno tržište gdje mogu cirkulirati robe, kao i internacionalne sporazumne ugovore o uvozu i izvozu. Drugim riječima Europa i dalje obnaša snažnu poziciju u osiguravanju kvalitetne hrane, no mora postići balans i izboriti se sa svim prijetnjama kako bi se mogla natjecati u agro globalnom sustavu, zaključio je Scanell.

Posebno se osvrnuo na izvoz iz Ukrajine iz koje uz žitarice stiže čak 50 posto suncokretovog ulja s kojim se trguje u svijetu. Stoga je, nakon ruske invazije i njene blokade crnomorskih luka, Europa intervenirala otvaranjem koridora kroz zemlje koje graniče s Ukrajinom, poput Poljske, Rumunjske i Bugarske. No, “Inicijativa za crnomorsko žito”dovela je određene količine na lokalna tržišta koja ranije nisu imala pristup tim robama, pa su stvorena crna tržišta. 

Farmeri su također poduzetnici, nitko ne može utjecati na njihovu odluku kada kupuju i prodaju, to ovisi o osobnoj procjeni. Ono što mi pokušavamo na europskoj razini je osigurati određeni stupanj stabilnosti kako bi se izbjegle najgore moguće posljedice poput bolesti i zaraza biljki i uroda ili nekog opovrgavanja uvozno-izvoznog ugovora kao što je to sada u slučaju rata između Ukrajine i Rusije, pojasnio je Scanell. Dodao je kako je njihova Inicijativa omogućila Ukrajini da zadrži poziciju izvoznika a ujedno pružila sigurnost poljoprivrednicima jer su se počeli pojavljivati dobavljači iz Afrike.

No, posljedica te odluke je što većina tog uvoza nije otišla ka farmerima nego na lokalna tržišta koja sada diktiraju cijenu i to je sada jedno od glavnih pitanja i prioriteta u Europskom parlamentu  o čemu će se raspravljati u naredna dva mjeseca – najavio je Scanell.

Nove mjere Europskog vijeća za inovacije u području poljoprivrede s proračunom od 65 milijuna eura

Uz maksimalne napore kako bi izbjegla globalnu nestašicu hrane, Europska unija nastoji također pomoći poljoprivrednicima u suočavanju s posljedicama koje je izazvala oskudica na tržištu gnojiva, o čemu je na seminaru govorio Fabien Santini, zamjenik voditelja odjela “Upravljanje poljoprivredno-prehrambenim tržištima” DG Agri.

Naime, industriji gnojiva za proizvodnju amonijaka i drugih dušikovih proizvoda, treba prirodni plin, a proizvodnja se smanjuje ili prekida kad su cijene plina previsoke, što se i dogodilo izbijanjem sukoba na relaciji Rusija-Ukrajina. Stoga je poskupljenje za gotovo 150 posto, prisililo proljoprivredne proizvođače da manje kupuju i koriste gnojiva, što izravno ugrožava količinu i kvalitetu budućih prinosa.

Kupnja gnojiva za farmere u prosjeku čini oko 6 posto ulaznih troškova, a za proizvođače ratarskih kultura taj se udio penje i do 12 posto. Cilj je strategije EU-a “od polja do stola” do 2030.g. smanjiti gubitak hranjivih tvari za 50 posto, uz očuvanje plodnosti tla, čime bi se upotreba gnojiva trebala smanjiti za 20 posto istaknuo jeSantini. Održiva proizvodnja gnojiva u Uniji ključan je faktor za našu otvorenu stratešku autonomiju i naš kontinuirani doprinos globalnoj sigurnosti opskrbe hranom, dodao je.

Prema njegovim riječima, u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju, ovisnost EU o plinu i ugljični otisak smanjivat će se zamjenom mineralnih gnojiva organskim.

Europska će komisija poticati članice da podupiru ulaganja u čisti vodik i biometan te amonijak proizveden njihovom upotrebom, a podupirat će i održive poljoprivredne prakse poput precizne poljoprivrede, ekološke i zelene tranzicije industrije gnojiva. Komisija će u ovoj godini pokrenuti nove mjere Europskog vijeća za inovacije u području poljoprivrede s proračunom od 65 milijuna eura za potporu agrotehnološkim start-up poduzećima, za brz razvoj visokotehnoloških inovacija, za održavanje i poboljšanje prinosa usjeva ekološki prihvatljivim tehnologijama, posebno u području gnojidbe.

Proizvodnjom bioplina od biljnih ostataka belgijska tvrtka smrznutog voća i povrća pokriva 40 posto svojih potreba za energijom i još za 6500 kućanstava. Upravo su se s takvim primjerima dobre prakse, zelene i kružne alternative, novinari imali priliku upoznati drugog dana seminara, prilikom posjeta poljoprivrednim gospodarstvima u Belgiji.

Bernard Haspesglah prezentacija za COO Arda

Jedna od vodećih poljoprivredno-prehrambenih tvrtki“Ardo” u Ardooieu, poznati je belgijski proizvođač smrznutog povrća, bilja i voća koji pokriva 40 posto utrošene energije upravo konceptom kružnog gospodarstva, u kojem se biljni ostaci pretvaraju u bioplin. Više od 70.000 tona nusproizvoda povrća, 8.000 tona kukuruza i otpadne vode koriste se za proizvodnju 24.000 MW/h godišnje, što pokriva potrebe za električnom energijom za 6500 kućanstava, u procesu koji također daje organsko gnojivo i čistu vodu.

Regionalni direktor Arda za Benelux i Njemačku Tijl Goens i CEO

BiogasTeca Wouter Platteau u obilasku s novinarima

U dvije tvornice Digrom Energy u Ardooieu ne koristi se gnojivo ili životinjski nusproizvodi, a projekt je suradnja između Arda i ekoloških tvrtki Trevi i BiogasTec.

Tehnologije industrijskog bioplinskog postrojenja i anaerobne obrade otpadnih voda kombiniraju se za proizvodnju bioplina koji se pretvara u zelenu električnu energiju i toplinu, pojasnio je novinarima Wouter Platteau, izvršni direktor BiogasTeca.

Nakon fermentacije u grijanom spremniku gdje mikroorganizmi koriste organski dio otpada za prehranu i proizvodnju bioplina, anaerobno razgrađen supstrat digestat, se koristi kao organsko gnojivo, dok se tekuća frakcija obrađuje te se sadržaj dušika mijenja i postaje bez mirisa. Ukupno se godišnje proizvede 20 000 tona organskog gnojiva koje sadrži 9 grama dušika po kilogramu te 7 grama fosfora prema nedavnoj BiogasTec analizi. Ugljični dioksid (CO2) koji se emitira tijekom procesa izgaranja bioplina slabiji je jer potječe iz biljaka, a ne iz fosilnih goriva. Tako dobivena zelena energija koristi se za skladištenje povrća, dok se para proizvedena otpadnom toplinom iz motora koristi za kuhanje na pari i blanširanje izravno u tvornici Ardo.

Uštede su i na vodi koja se koristi za preradu povrća jer se skuplja i pročišćava, a zatim se drugi put koristi za pranje povrća koje dolazi s polja. Preostala voda skladišti se u spremniku od 150 milijuna litara.

Putem mreže za navodnjavanje i cijevi dužine 22 kilometra poljoprivrednici mogu koristiti vodu za navodnjavanje, napomenuo je regionalni direktor za Benelux i Njemačku u Ardu, Tijl Goens.

Prilikom zamrzavanja povrća, začinskog bilja i voća na -21 ˚C, neizbježno se stvara toplina, a nju u Ardu koriste za proizvodnju tople vode za čišćenje, kao i za grijanje radnog prostora tvornice zimi, dok se u ljeto “reciklirana hladnoća” koristi za hlađenje tih prostora.

Projekt MIMOSA

Projekt Minimalni utjecaj, maksimalni učinak, održiva poljoprivreda (MIMOSA), Ardo je započeo prije 9 godina, a gotovo 80 posto njihove ratarske proizvodnje nema ostataka sredstava za zaštitu bilja. Visokog standarda proizvodnje pridržava se 3.500 Ardovih uzgajivača koji proizvode 947.000 tona do sto različitih usjeva na čak 50.000 hektara diljem Belgije, Španjolske, Portugala, Francuske, Danske, Nizozemske, UK-a, Austrije i Kostarike.

Belgijski farmeri bit će prisiljeni usvojiti održivije pristupe ili riskiraju gubitak dozvole za držanje svinja.

Stroži ekološki propisi koji dolaze iz EU kad je u pitanju smanjenje emisija amonijaka i metana, ne brinu vlasnike obiteljske farme svinja Duroc d’Olives u Kruisemu u Belgiji. Dvojica braće Van Laere, koja su farmu prije 25 godina naslijedila od oca, smatraju kako će belgijski farmeri biti prisiljeni usvojiti održivije pristupe ili riskiraju gubitak dozvole za držanje svinja. Na svojoj obiteljskoj farmi primjenjuju moderan pristup kako bi mogli biti konkurentni i uspješni u proizvodnji zdravih svinja.

Vlasnik uzgojnog objekta, Filipa Van Laerea, kaže kako je njihov uzgoj negdje između običnog i organskog uzgoja. Prvenstveno je to jer se ishrana pasmine svinja “duroc” sastoji od ekstrakta maslinovog ulja uz sirove žitarice, vlakna i protein, što utječe na kvalitetu mesa i okus.

Posjet farmi svinja – vlasnik Filip Van Laerea pojasnio je novinarima kružno gospodarstvo na svojoj farmi svinja

Njihov uzgoj svinja bez kaveza povećava standard održivosti i dobrobiti životinja, a uz to ima fokus i na održivost okoliša. Emisije amonijaka smanjene su do 90 posto upotrebom uređaja za pranje zraka. Riječ je o biološkom sustavu za pročišćavanje zraka na temelju mikroorganizama, a koji “usisava” zrak iz prostora u kojem se nalazi nešto manje od 2000 krmača.

Šest “perača zraka” na farmi ispiru amonijak, kao i miris iz zraka, a amonijak se pritom otapa u kišnici prikupljenoj na farmi, dok se dušikovi spojevi uklanjaju iz sustava odvodnom vodom, koja se potom koristi kao gnojivo na farmi od 50 hektara.

Prosječna koncentracija jedne tone drenažne vode sadrži sedam jedinica dušika.

Na godišnjoj razini je to količina od 150 do 200 tona koja se dijeli sa susjednim farmama – kaže Filip Van Laere dodavši kako je za takav perač zraka s kapacitetom od 60.000 m³/h bilo potrebno ulaganje od oko 60.000 eura.

Prasad se nakon pet tjedana odvaja u tovilišta diljem Belgije, a u klaonicama završe kada dostignu težinu od oko 135 kilograma. Svaki tjedan 700 svinja napusti farmu u Kruisemu. Proizvodi od svinjskog mesa prodaju se pod brendom Duroc d’Olives u 400 mesnica u Belgiji, Nizozemskoj i Francuskoj.

Proizvodi se ne prodaju trgovcima, već samo mesnicama. Nemam nikakve ugovore, samo kažem svoju cijenu, pa “uzmi ili ostavi”. No, nemam problema s plasmanom, proda se sve – kaže Filip.

Potreba za hranom će se blago povećati

Ukupna proizvodnja žitarica u EU-u u 2023./24. mogla bi dosegnuti 288,4 milijuna tona, što je više od 8 posto na godišnjoj razini, naravno pod pretpostavkom normalnih vremenskih uvjeta. Za očekivati je da će smanjenje proizvodnje mesa u EU smanjiti upotrebu stočne hrane, odnosno žitarica, ali će se potreba za hranom blago povećati. Osim ograničenja proizvodnje povezanih sa sušom i klimatskim promjenama, kao i troškovima, bolesti životinja također doprinose neizvjesnosti izgledima stočarske proizvodnje u EU poput epidemije ptičje gripe te afričke svinjske kuge.

Izvori iz Komisije izvijestili su da, najvjerojatnije, ukupni iznos dodijeljen novom paketu potpore neće premašiti 75 milijuna eura, a novac će biti usmjeren u nekoliko europskih država pogođenih ukrajinskim tokovima i za kompenzaciju koja će obuhvatiti više poljoprivrednika, a ne samo proizvođače pšenice, kukuruza i suncokreta.