Zob, raž, pšenoraž i pir su žitarice koje se u Hrvatskoj uzgajaju na manjim površinama nego pšenica i ječam. Ipak, ako se površine uzgoja zbroje, te žitarice zauzimaju relativno velike površine i mogu se smatrati važnim ratarskim kulturama u našoj zemlji.
Proizvodi od zobi, raži, pšenoraži ili pira sve su traženiji na tržištu. Zob i raž, a u posljednje vrijeme sve više i pir, često se uzgajaju u ekološkoj proizvodnji. Kao i kod svih žitarica, prinosi zobi, raži, pšenoraži i pira u Hrvatskoj vrlo su neujednačeni. Mnogi proizvođači vrlo malo ulažu u proizvodnju, dok drugi postižu vrhunske prinose i kakvoću zrna.
Činjenica jest da se bolestima zobi, raži, pšenoraži i pira općenito pridaje manja pažnja nego onima kod pšenice ili ječma. Međutim, gubitak prinosa do kojeg dovodi pojava bolesti na svim je žitaricama sličan. Gubici na zobi, raži, pšenoraži ili piru mogu se kretati od nekoliko postotaka do gotovo trećine prinosa.
Zob, raž, pšenoraž i pir napadaju bolesti koje su zajedničke svim žitaricama. U nekim slučajevima, uzročnici bolesti su isti kao i kod pšenice ili ječma. U drugim slučajevima, uzročnici bolesti napadaju samo pojedinu vrstu žitarice. Pšenoraž kao križanac između pšenice i raži te pir kao „rođak“ pšenice podložne su napadu gotovo svih bolesti koje napadaju pšenicu. Ipak, ta osjetljivost u pravilu je manja nego kod pšenice.
Pir se odlikuje prilično visokom razinom otpornosti na uobičajene i česte bolesti koje mogu snažno zahvatiti pšenicu. Zbog svoje robusnosti, pir je vrlo prikladan za ekološki uzgoj. Na piru se mogu javiti pepelnica (Blumeria graminis), hrđe (Puccinia spp.) i različite lisne pjegavosti, no njihova pojava najčešće je slabija. Primjer razlike u osjetljivosti na zajedničke bolesti pšenice i pira vidi se u godinama i područjima gdje se u jakoj mjeri javlja žuta hrđa (Puccinia striiformis). Ta bolest, koja se prepoznaje po prugastim pukotinama ispunjenima žutim prahom, može potpuno osušiti lišće pšenice do lipnja. S druge strane, pir biva slabije zahvaćen i listovi mu uglavnom ostaju zeleni.
Pšenoraž manje osjetljiva na bolesti
Pšenoraž je također općenito slabije osjetljiva na bolesti. Bolesti koje snažno napadaju pšenicu ili raž slabije se javljaju na pšenoraži. Međutim, u nekim sezonama i na pojedinim sortama, pojava nekih bolesti na pšenoraži može biti jača. Znanstvenici i stručnjaci upozoravaju kako otpornost pšenoraži na neke bolesti u Europi „pada“ tijekom posljednjeg desetljeća. Na pšenoraži su zabilježene jake zaraze žutom hrđom (Puccinia striiformis) i smeđom hrđom (Puccinia recondita).
Uz hrđe, pšenoraž je podložna i smeđoj pjegavosti lista ili „septoriji“ (Mycosphaerella graminicola = Septoria tritici), najvažnijoj lisnoj bolesti pšenice. Smeđa pjegavost javlja se u vidu smeđih ovalnih ili izduženih pjega okruženih žutim rubom. U središtu pjega stvaraju se tamne točkice, plodišta gljive uzročnika. Jaki napadi te bolesti suše list i smanjuju prinos, naročito ako je zahvaćen zastavičar.
Najvažnije bolesti koje zahvaćaju raž su hrđe i pepelnica. Najopasnija hrđa na raži je crna hrđa (Puccinia graminis). Ta bolest nekada je predstavljala pravu pošast na pšenici, no oplemenjivanjem su u suvremene sorte ugrađeni geni otpornosti.
Na raži se još uvijek katkada javljaju jače zaraze. Bolest se prepoznaje po nakupinama sitnih pukotina ispunjenih smeđim prahom na listovima, ali i na stabljici. Osim što se smanjuje zelena površina, biljke zbog sitnih pukotina brže gube vodu i zrno se slabije razvija. Listove i stabljiku raži može napasti i pepelnica koja se javlja u vidu gustih bjeličastih nakupina. Na raži se javlja i siva pjegavost (Rhynchosporium secalis), inače štetna bolest ječma. Napada listove, rukavce i stabljiku, na kojima se stvaraju vretenaste sive pjege obrubljene smeđim rubom.
Kako raž ima višu stabljiku od ječma, duža međukoljenca i rjeđi sklop, uvjeti za širenje sive pjegavosti u usjevima raži manje su povoljni nego na ječmu. Iz tog razloga, ta bolest na raži ne čini veće štete. Na klasovima raži može se javiti fuzarijski palež klasa (Fusarium spp.), koji se prepoznaje po osušenim klasićima u kojima je zrno često šturo. Zaraze na raži slabije su nego kod pšenice ili ječma, čak i u godinama povoljnima za razvoj bolesti.
Zob također može napasti pepelnica ili hrđa. Hrđu zobi uzrokuje (Puccinia coronata), a naziva se narančasta hrđa. Sitne pukotine koje se pojavljuju na listovima ili stabljici zobi ispunjene su narančastim prahom. Ta hrđa ne napada druge žitarice.
Od drugih bolesti, na zobi se rijetko javlja smeđa pjegavost lista (Septoria avenae). Uzročnik bolesti je „rođak“ puno poznatije „septorije“ na pšenici. Na lišću zobi uzrokuje pojavu okruglastih do ovalnih smeđih pjega okruženih žutim rubom.
Bolesti sjemena
Od ostalih bolesti, na zobi je potrebno istaknuti prašnu snijet (Ustilago avenae). Snijet pretvara zrna zobi u masu tamnog praha. Bolest se razvija slično kao smrdljiva snijet pšenice (Tilletia spp.). Tamna masa u koju su pretvorene metlice zobi zapravo je masa spora gljive uzročnika snijeti koje se raznose po okolnim biljkama. Ako su biljke u cvatnji, spore parazita kliju i prodiru duboko u zrno. U drugim slučajevima, spore dospijevaju u pljevice i kontaminiraju zrno. Zaražena i kontaminirana zrna normalno kliju i biljka se razvija, no u njoj raste i micelij gljive. Micelij prodire u cvjetove i pretvara ih u svoje „sjeme“, u masu spora kojima se dalje širi.
Prašna snijet zobi u Hrvatskoj se javlja prilično često, zaraze mogu biti jače, a gubici u prinosu značajni. Spomenuta snijet zobi samo je jedna od bolesti koje se prenose sjemenom. Sjeme zobi, raži, pšenoraži i pira može biti zaraženo i drugim uzročnicima bolesti koje negativno utječu na klijavost sjemena, uzrokuju palež klijanaca ili trulež korijena tijekom daljnjeg razvoja biljaka. Najpoznatiji i najčešći takvi uzročnici su Fusarium vrste, Microdochium nivale i Bipolaris sorokiniana. Kontrola bolesti na zobi, raži, pšenoraži ili piru temelji se na istim načelima kao kod svih žitarica.
U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj je odobreno nekoliko vrlo učinkovitih fungicida za suzbijanje bolesti na zobi, raži, pšenoraži i piru. Ipak, činjenica je da se te žitarice puno manje tretiraju kemijskim sredstvima u usporedbi s pšenicom ili ječmom. Bez izravnih mjera primjene kemijskih ili bioloških fungicida, usjevi zobi, raži, pšenoraži ili pira mogu se održati zdravima primjerenim agrotehničkim mjerama. Zdravo sjeme već je spomenuto kao osnova za razvoj zdravog usjeva. Plodored je važna mjera u zaštiti od bolesti kod svih ratarskih kultura. Velik broj uzročnika bolesti žitarica održava se na biljnim ostacima nakon žetve.
Trogodišnji plodored „zlatno“ je pravilo koje se preporučuje u uzgoju žitarica, a jedan od važnih razloga za takvu preporučenu plodosmjenu su biljne bolesti.
Optimalna gustoća sklopa, vrijeme sjetve i izolacija jarih od ozimih usjeva također pridonose zaštiti od bolesti. Uz sve navedeno, najvažnija mjera koja se može preporučiti proizvođačima zobi, raži, pšenoraži ili pira jest izbor otpornih ili manje osjetljivih sorata. Sjemenske (oplemenjivačke) kuće daju podatke o osjetljivosti sorata na različite bolesti. Na taj način, moguće je odabrati prikladnu sortu na kojoj bolesti neće ugroziti prinos i kakvoću prinosa.
