Korabica je povrće kratke vegetacije koje se uzgaja tijekom proljeća ili jeseni. Ima malu energetsku vrijednost te je stoga u vegetarijanskoj, makrobiotskoj i dijetalnoj prehrani vrlo vrijedna namirnica.

Hranidbenu vrijednost povećava bogatstvo minerala i vitamina. Korabica sadrži znatne količine kalija, kalcija, sumpora, fosfora, magnezija i natrija. Osim toga u korabici u malim količinama ima i željeza, bakra, mangana, kroma, nikla i barija. Bogata je vitaminom C, karotenom (provitaminom A) i vitaminima B grupe. Vitaminom A je bogato i mlado lišće. Ugodan okus korabici daju organske kiseline: jabučna, limunska, jantarna i fumarna. Budući da pospješuje izlučivanje žuči, korabica se preporučuje onima koji imaju problema s upalom žučne vrećice ili žučnim kamencem. Zbog visokog sadržaja biljnih vlakana, korisna je kod neuredne stolice ili zatvora. Također, poboljšava cirkulaciju i snižava kolesterol u krvi.

Uvjeti uzgoja korabice

Primjenom uzastopne sjetve i kombinacijom rokova uzgoja u zaštićenim prostorima i na otvorenom može se produžiti razdoblje dospijeća korabice, pa se na tržištu može naći gotovo cijele godine.

Minimalna temperatura klijanja korabice je 3 do 5 °C, a optimalna između 18 i 20 °C. Za rast i formiranje pravilne zadebljale stabljike optimalne su temperature 14 do 20 °C danju i 8 do 12 °C noću, te temperatura tla viša od 8 °C. Zadebljavanje stabljike počinje nakon razvoja četvrtog do sedmog pravog lista. Temperature više od 20 °C pospješuju rast lišća na račun zadebljale stabljike. Temperature oko 0 °C izazivaju staklavost lišća i zadebljale stabljike. Za pravilan rast korabice osobito je važna ravnomjerna opskrba vodom. Ako nakon sušnog razdoblja padne jača kiša, zadebljala stabljika puca. U sušnim uvjetima uz visoke temperature u unutrašnjem parenhimskom tkivu zadebljale stabljike stvaraju se odrvenjeli provodni snopovi (končavost) i takva korabica više nije upotrebljiva.

Za ranu proljetnu proizvodnju presadnice se proizvode u grijanom zaštićenom prostoru uz temperature od 14 do 16 °C. U sandučićima ili na gredici, može se uz sjetvu 2 g/m2 proizvesti do 500 presadnica golog korijena. Sjetvom u polistirenske kontejnere može se za 4 do 5 tjedana proizvesti do 600 presadnica/m2 sa 3 do 5 listova.

Rana korabica sadi se na uzdignute gredice pripremljene barem 2 tjedna prije planirane sadnje, kako bi se tlo sleglo i površinski sloj dobro prosušio. Malč od crne PE-folije omogućuje brže zagrijavanje površinskog sloja tla i bolje uvjete rasta biljaka nakon sadnje. Povoljniji uvjeti za rast i razvoj osiguravaju se i prekrivanjem mladih biljaka nakon sadnje agrotekstilom. Sadnjom presadnica u negrijani zaštićeni prostor ili prekrivanjem usjeva agrotekstilom može se postići 7 do 14 dana ranija berba. Rokovi sjetve i sadnje korabice ovise o klimatskim uvjetima i kultivaru.

Presadnice se sade na istu dubinu ili malo dublje nego što su bile na gredici ili u lončiću. Rani, slabije bujni kultivari koji se beru čim dostignu traženu veličinu zadebljale stabljike sade se na razmak 25 x 25 cm ili 30 x 25 cm, odnosno, između 13 i 16 biljaka/m2. Pri gušćoj sadnji biljke previše zasjenjuju jedna drugu, lišće se izdužuje, stabljika ne postiže veličinu i oblik, a vegetacija se produžuje. Najpoznatija sorta korabice na domaćem tržištu je Bečka bijela, uz brojne hibridne kultivare. Plavi kultivari su bogatiji organskim kiselinama od bijelih.

Najvažnija je mjera njege održavanje vlage tla 60 do 75 % poljskog vodnog kapaciteta, kako u slučaju jačih oborina ili izmjena sušnog i kišnog razdoblja ne bi došlo do pucanja stabljike. Zbog duže vegetacije, u uzgoju korabice se preporuča međurednu obradu uz prihranu dušikom provesti kad stabljika počne odebljavati.

Berba korabice

Dužina vegetacije korabice od sadnje do početka berbe može biti od 40 do 100 dana a veličina zadebljale stabljike od 70 g u ranih kultivara do 2,5 kg u kasnih. Korabica se najviše bere ručno, režući oštrim nožem neposredno ispod zadebljale stabljike. Istovremeno se odrežu svi stariji i oštećeni listovi. Najranija proljetna korabica za tržište prodaje se sa svim zdravim i neoštećenim lišćem. Rani i srednjerani kultivari koji dospijevaju u drugoj polovici svibnja, lipnju i početkom srpnja prodaju se samo s vršnim listovima. U proljetnom uzgoju berba je obično višekratna, a beru se samo biljke koje su dostigle traženu veličinu zadebljale stabljike. Hibridni kultivari su ujednačeniji pa se beru dvokratno ili jednokratno. Prinosi rane korabice mogu biti od 20 do 30 t/ha. Korabica s lišćem može se skladištiti samo kraće vrijeme, 2 do 3 tjedna na temperaturi od 0 do 1 °C i 97 % relativne vlage zraka.

Prethodni članakKoje bolesti uzrokuju štete na zobi, raži, pšenoraži i piru?
Sljedeći članakKako se riješiti puževa?
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.