Crna bunika, lat. Hyoscyamus niger, primjenjuje se kod spazama u predjelu želučano-crijevnog trakta, protiv neuralgija, išijasa, reume, hipohondrije, padavice, delirija alkoholičara, kašlja, kod bolesti rožnice i upale zjenice te kod Parkinsonove bolesti.
Crna bunika spada u prorodicu pomoćnica (Solanaceae). Rasprostranjena je po cijeloj Europi, jugozapadnoj i centralnoj Aziji, a širi se i po drugim kontinentima. Droga je list bunike Hyoscyami folium. Upotrebljivi dijelovi skupljaju se u lipnju i srpnju. Glavni sastojci su tropanski alkaloidi (hiosciamin, skopolamin), masno ulje, škrob, glikozidne gorke tvari hioscipikrina i eterično ulje.
Najbolje je upotrebljavati tinkturu bunike, 10 puta razrijeđenu destiliranom vodom u dozi po 1-4 g ili triput dnevno po 6-24 kapi poslije jela. Bunika čini dio mješavine u cigaretama protiv astme i nekih pilula za čišćenje crijeva. Nuspojave mogu biti: suha usta, teškoće s prilagođavanjem, tahikardija, poremećaj mikcije. Kontraindikacije za primjenu crne bunike su tahikardijske aritmije, adenom prostate sa smetnjama u radu bubrega, glaukom uskoga kuta, akutni edem pluća, mehaničke stenoze u predjelu želučano-crijevnog trakta, megakolon.
Zbog otrovnosti treba pripravke bunike uzimati samo pod kontrolom liječnika.
Izvor: www.homeopathyandmore.com
