Neželjene “ljetne” promjene na usjevima luka

Program suzbijanja sve donedavno najvažnijih uzročnika bolesti luka (plamenjača, siva plijesan – trulež vrata glavica luka) registriranim fungicidima na pojedinim poljima i hibridima luka daje zadnjih sezona sve slabije rezultate. Od početka 1990-tih godina stručne službe u razvijenim državama s raširenom tržnom proizvodnjom hibrida luka iz sjemena (npr. Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države) upozoravaju na štete u usjevima od “novijih gljivičnih i bakterijskih uzročnika paleži lišća luka” (npr. Stemphylium, Erwinia ili Pectobacterium, Pseudomonas) (posebno pri uzgoju hibrida podrijetlom iz španjolskih “slatkih” tipova luka).

U tržnoj proizvodnji luka u razvijenoj Europi i Sjedinjenim Državama prevladava uzgoj izravnom sjetvom. To su omogućili hibridi luka brzog rasta, prilagođeni različitim uvjetima klime i dužine dana te dostupnost selektivnih herbicida kojima je moguće kontrolirati korove tijekom većeg dijela vegetacije. Uzgoj luka izravnom sjetvom usvojili su i hrvatski proizvođači, ali samo uz sustave navodnjavanja. Ova tehnologija često daje dvostruko veće prinose u odnosu na standardnu proizvodnju iz lučice. Ali, prema podatcima Američkog fitopatološkog društva (APS) na luku je sredinom 1990-ih godina opisano 40 različitih uzročnika bolesti: od čega 29 uzrokuju gljivice, 7 potječu od različitih bakterija, a poznate su i 4 virusne bolesti luka.

U našoj se zemlji tih godina spominje “samo” 8 bolesti luka (plamenjača, plijesan, bijela trulež, hrđa, koncentrična i crna pjegavost, snijet i suha trulež). Globalnim klimatskim promjenama u poljoprivredi se posljednjih dvadeset godina udvostručuju štete od prirodnih nepogoda te od prekomjerne pojave uzročnika bolesti i drugih nametnika. Zbog značajnog odstupanja temperature, oborina i zadržavanje vlage na biljkama tijekom ljetnog razdoblja sušenje lišća luka od neželjenih je promjena sve jače izraženo, što naknadno negativno utječe na prinos i isplativost uzgoja.

Dominantni štetnik na luku

Dominantan štetnik nakon žetve strnih žitarica u usjevima luka dugog dana pri uzgoju iz sjemena postaje duhanov trips ili resičar (Thrips tabaci). Najvažniji je resičar na ratarskim usjevima kod nas, a napada više od 150 vrsta biljaka. Vrlo je mali kukac (0,8-1 mm), slamnato-žute ili smeđaste boje koji se hrane sisanjem biljnih sokova. Nakon žetve ozimih žitarica tripsi ili resičari masovno napuštaju strnište i traže druge domaćine, a među povrtnim vrstamavole naseliti polja luka. Hrane se bodenjem i sisanjem biljnih sokova, pa nastaju brojne sitne bjeličaste točkice koje se ubrzo spajaju pa napadnuto lišće pobijeli.

Tripsi brzo razvijaju rezistentnost ili otpornost na nestručnu primjenu insekticida. Nakon povlačenja s tržište neonikotinoida i gotovo svih organo-fosfata broj dopuštenih insekticida radi suzbijanja tripsa u usjevima luka je ograničen. Stoga tripse u usjevima luka treba suzbijati pravovremeno te uz registrirane insekticide koristiti i neka alternativna sredstva dopuštena u ekološkom uzgoju.

Tablica 1. Insekticidi dopušteni za folijarno tretiranje usjeva luka u našoj zemlji radi suzbijanja tripsa ili resičara

Tablica 2. Epidemiološki uvjeti razvoja nekih uzročnika bolesti hibridnog luka (prema APS, 1999.)

Vlažna trulež glavica luka u skladištima

Poznato je da sve mehaničke ozljede na lišću luka (cjevasto građen organ pokriven voštanom prevlakom) pozitivno utječu na naknadni razvoj različitih uzročnika truleži glavica (npr. Botrytis, Erwinia i dr.). Posljednjih sezona vlažna trulež glavica (Erwinia carotovora) postaje dominantan problem pri uzgoju hibridnog luka dugog dana izravno iz sjemena (naročito izraženo tijekom 2020.). Zaraza nastaje već u samom polju (lišće vene i naknadno se osuši), a najveće štete na staju na glavicama (u polju i skladištima): sredina lukovice je sluzava i zaudara, a cijela glavica postaje mekana. Kad se stisne bilježimo pojavu bakterijskog iscjetka neugodnog mirisa.

Mjere zaštite (Erwinia carotovora): Pridržavanje proširenog plodoreda, izbor otpornijih hibrida luka, redovito suzbijanje korova, izbjegavanje primjene visokih doza dušičnih gnojiva i preventivna primjena “tank-mix” mješavina registriranih bakarnih fungicida s ditiokarbamatima (npr. metiram) značajno umanjuje širenje i štetnost ove bakterijske bolesti luka. Dobro je istovremeno s organskim fungicidima i insekticidima koristiti i mikrobiološke pripravke na osnovi korisnih bakterija Bacillus subtilis.

Plamenjače proljetnog luka

U vlažnim i iznadprosječno toplim uvjetima u kasno proljeće se mogu jače pojaviti simptomi plamenjače proljetnog luka iz lučice (Peronospora destructor), a poznato je da neki uzročnici bolesti naknadno jače naseljavaju “peronosporom” inficirana polja luka (npr. Alternaria, Stemphylium, Cladosporium). S klimatskim promjenama u svjetskim uzgojnim područjima luka tržni proizvođači dojavljuju veće štete na proljetnom luku od “Stemphylium paleži lišća”. Bolest se u početku pojavljuje u obliku svjetlo-žutih, vodenastih, lezija koje se izdužuju i često zahvaćaju vrhove lišća.

Tablica 3. Neka organska i bakarna pojedinačna ili kombinirana sredstvima za zaštitu bilja (fungicidi) dopuštena u našoj zemlji pri suzbijanju ekonomski značajnih bolesti u usjevima luka

U optimalnim uvjetima lezije (izdužene svijetle pjege) se spajaju i pritom nastaje potpuna palež lišća luka. Ova bolest najčešće napada samo lišće, a pritom se ne prenosi u lukovicu (nema unutrašnje truleži). Uzročnik bolesti je gljivica Stemphylium vesicarium, a osim u luku poznata je štetnost ove bolesti u subtropskim područjima uzgoja češnjaka (npr. u Indiji). Patogen obično napada mrtvo tkivo lišća luka (nekrotične vrhove, lezije uzrokovane plamenjačom, oštećenja od herbicida i štetnika –tripsa).

Starije lišće je osjetljivije na zarazu, ali mlado lišće oštećeno od “resičara” (Thrips tabaci) također postaje podložnije infekcijama. Bolest se epidemijski širi u vrućim i vlažnim meteorološkim uvjetima (naročito nakon kišnih razdoblja > 24 sata). Ljetne temperature (≥ 25°C) i dugotrajne rose u trajanju 12-16 sati omogućuju formiranje brojnih pjega u svega 1-4 dana nakon infekcije (uz 5-dnevne cikluse formiranja infektivnih konidija), pa od prve pojave vršnih simptoma do potpunog sušenja lišća luka prolazi relativno kratko razdoblje.

Bolest se u prirodi održava na zaostalim zaraženim biljnim organima, ali se prenosi i sjemenom. “Slatki” hibridi luka dugog dana španjolskog podrijetla osjetljiviji su na ovog uzročnika bolesti, pa ih stručne službe ne preporučuju koristiti u područjima gdje se razvija “Stemphylium palež”.

Mjere zaštite (Stemphylium): Uz prošireni plodored (luk na istu površinu tek nakon 4-5 godina), izbor otpornijih hibrida, uravnoteženu gnojidbu (ne previše dušika), pravovremeno suzbijanje “resičara” ili tripsa i preventivna primjena fungicida predstavlja osnovne mjere zaštite koje preporučujemo pri uzgoju proljetnih hibrida luka iz sjemena. U nekim zemljama se radi zaštite od ove gljivične bolesti vrlo uspješno koriste iprodion i klortalonil, no u našoj zemlji prednost dajemo fungicidima registriranim radi suzbijanja pjegavosti i hrđe.

Izvor: Gospodarski kalendar