Znanstvenici su već već desetljećima svjesni činjenice da biološke stanice proizvode sitne okrugle strukture zvane vanstanične vezikule. Međutim, njihove ključne uloge u komunikaciji između napadajućih mikroorganizama i njihovih domaćina prepoznate su tek nedavno.
Genetičari su otkrili da biljke koriste ove vezikule za aktivaciju molekula RNK kod napadajućih gljivičnih mikroorganizama, potiskujući gene koji ih čine opasnim. Te vezikule prebacuju male sekvence RNA između stanica, poput sićušnih trojanskih konja s oružjem skrivenim unutra te na taj način utišavaju patogenu ekspresiju gljivičnih gena.
Korištenje vanstaničnih vezikula i malih RNA ima nekoliko prednosti u odnosu na konvencionalne fungicide. Takvi su fungicidi ekološki prihvatljiviji jer su slični prirodnim proizvodima, a na kraju se i razgrađuju i ne ostavljaju toksične rezidue u tlu. Također, manja je vjerojatnost da će ova metoda borbe protiv gljivica rezultirati stvaranjem patogena rezistentnih (otpornih) na djelatne tvari u pesticidima.
Znanstvenici su pri stvaranju ovih fungicida nastojali osmisliti kako učitati željene male RNA u vezikule. Identificirali su nekoliko proteina koji služe kao vezivna sredstva te pomažu u odabiru i učitavanju malih RNA u vezikule.
Nekoliko se godina radilo na razvoju RNA fungicida koji utišavaju gene. Značajan napredak ostvaren je 2013. godine kad je otkriveno da se RNA poruke koje utišavaju gene mogu poslati s gljivičnog patogena biljnom domaćinu radi suzbijanja njegovog imuniteta. Kasnije su znanstvenici shvatili da se male RNK mogu kretati u oba smjera tj. i iz biljaka u stanice patogenih napadača.
U zadnjih nekoliko godina istraživači su utvrdili da su izvanstanične vezikule glavni sustav isporuke tih malih RNA. Primijetili su da biljke roda Arabidopsis luče izvanstanične mjehuriće u Botrytis cinerea, gljivicu koja uzrokuje bolest sive plijesni i uništava milijune usjeva svake godine. Ovo je bio prvi primjer biljke domaćina koja koristi ove vezikule kako bi isporučila male RNA drugom organizmu. Identificirano je nekoliko proteina koji se vežu za RNA u vrsti Arabidopsis i učitavaju ih u izvanstanične mjehuriće. To sugerira da proteini igraju važnu ulogu u punjenju i stabilizaciji malih RNA u vezikulama, a time se poboljšava i učinkovitost kontroliranja bolesti.
Neki su znanstvenici komunikaciju RNA u biljnim vezikulima željeli iskoristiti u svrhu razvoja novih terapija za liječenje bolesti kod ljudi. Primjerice, neki pokušavaju učitati antikancerogene RNA u izvanstanične mjehuriće u voću ili povrću, tako da ih ljudi mogu izravno konzumirati.
Izvor: Gospodarski kalendar
