Zašto je endiviju idealno uzgajati u ljetno-jesenskom razdoblju?

Endivija se uzgaja zbog rozete lišća i najviše se koristi svježa kao salata. U sjevernoj Europi koristi se i kuhana kao prilog jelu.

Endivija se od salate razlikuje po gorčini koju najvećim dijelom daje intibin, koji otvara apetit. Po sadržaju nekih minerala i vitamina bogatija je od salate, ali to se odnosi na zelene listove rozete. Unutarnji žuti listovi su manje gorki i siromašniji su mineralima. Zbog male hranidbene vrijednosti cijenjena je dijetalna namirnica.

Biološki zahtjevi

Endivija je biljka blage klime. Iako sjeme endivije bolje klija na svjetlu, temperature iznad 25 °C smanjuju klijavost. To može biti razlog nejednoličnog i slabijeg nicanja dobro klijavog sjemena. Za vegetativni rast optimalne su srednje temperature između 15 i 18 °C, minimalna za rast je 7 °C, a maksimalna 24 °C. Kada je rozeta već blizu tehnološke zrelosti (berbe), minimalna temperatura od -3 °C može izazvati veća oštećenja lišća, pri -6 do -7 °C biljka sasvim smrzne.

Ako su razdoblju neposredno pred berbu visoke temperature i niska vlaga zraka, listovi rozete postaju tvrdi i grublji, s više gorkih tvari. Za rast je najpovoljnija umjerena vlaga tla od 60 do 80 % poljskog vodnog kapaciteta i relativna vlaga zraka oko 70 %. Vrlo je osjetljiva na stagnirajuću vodu u tlu. Jaki vjetrovi koji nose čestice tla mogu izazvati znatna oštećenja, naročito na mlađim biljkama.

S obzirom na to da ima velike zahtjeve za vodom i ljetno-jesenski rok uzgoja, obavezno je prilikom sadnje endivije postaviti sustav za navodnjavanje kapanjem. Navodnjavanje je najčešće potrebno u pripremi za sadnju i nakon sadnje, a kasnije ima obično dovoljno oborina za nesmetan rast.

Tlo, plodored i gnojidba

Za endiviju su najprikladnija srednje teška, ali dobro propusna tla neutralne reakcije, pH-vrijednosti 6,5-7,2. Manje je osjetljiva za zaslanjenost tla od salate.

Preporučuje se da se endiviju ne sadi na isto mjesto 3 do 4 godine. Dijelovi korijena koji nakon berbe ostaju u dubljim slojevima i koji nakon obrade dolaze bliže površini, u procesu razgradnje mogu imati depresivno djelovanje na sljedeći usjev.

Endivija se kod nas najčešće uzgaja kao drugi usjev, poslije kultura koje rano napuštaju površinu (rani krumpir, rane kupusnjače, grašak, grah mahunar), a gnojene su organskim gnojivom ili u tlu ostavljaju zalihu dušika i zaoranu organsku masu nakon berbe. To svakako treba uzeti u obzir pri planiranju gnojidbe. Prinos endivije od 30 do 40 t/ha iznosi iz tla oko 150 kg N, 50 kg P₂O₅, 250 kg K₂O, 60 kg CaO i 18 kg MgO. Budući da biljka najviše hraniva troši u drugoj polovici vegetacije, a osjetljiva je na visoku koncentraciju tekuće faze tla, gnojiva treba primijeniti najmanje u dva navrata.

Rokovi i tehnologija uzgoja

U kontinentalnim područjima najrašireniji je jesenski uzgoj endivije (tablica 1),  a sjetvom od sredine srpnja do početka kolovoza. Sadnja se obavlja sredinom ili krajem kolovoza. Berba se ovisno o roku sadnje i kultivaru može očekivati od rujna do početka studenog. U mediteranskom endivija se uzgaja tijekom jesensko-zimskog razdoblja. Sije se od sredine kolovoza do sredine rujna, a presađuje od sredine rujna do sredine listopada. Moguće vrijeme berbe je od sredine prosinca pa sve do sredine travnja. Ipak, berbu treba planirati prije nego temperaure padnu ispod -5 °C.

Tablica 1. Orijentacijski rokovi uzgoja endivije

Endivija se rijetko uzgaja u proljetnom roku. U tom slučaju presadnice se uzgajaju u grijanim zaštićenim prostorima (> 10 °C) sjetvom početkom ožujka. Presadnice se sade do sredine travnja, a berba može biti krajem svibnja i u prvoj polovici lipnja.

Ovisno o vremenu sadnje, presadnice endivije s grudom supstrata se uzgajaju na otvorenom uz zasjenjivanje ili bez, odnosno u negrijanim ili grijanim zaštićenim prostorima. U kućnim vrtovima moguća je i izravna sjetva, uz prorjeđivanje na preporučeni razmak kad biljčice imaju nekoliko listova. Dobra presadnica mora imati 5 sasvim razvijenih listova. Presadnice su spremne za sadnju nakon 4 do 5 tjedana. Sadnja se obavlja na razmak redova 30 do 50 cm i razmak u redu 25 do 30 cm. Manji razmak biljaka u redu pospješuje uspravni rasti bolje etioliranje (žućenje) središnjeg dijela rozete.

Endivija je tehnološki zrela kad rozeta postigne svoju punu veličinu karakterističnu za kultivar, a unutrašnji listovi rozete su sasvim svijetli ili žuti. Prema potrebi, može se brati i nešto ranije. Potpuno razvijena rozeta endivije može doseći prosječnu masu od 800 g do 1 kg. Bere se rezanjem rozete u zoni korijenova vrata, a zatim se očisti od svih starih, požutjelih i oštećenih listova. U jesenskom i zimskom uzgoju, kada postigne punu veličinu rozete, endivija može još dugo ostati u polju pa je berbu lakše uskladiti s potrebama tržišta. Prosječno se po m² ubere 6 do 10 biljaka, a ovisno o kultivaru i sezoni uzgoja, prinosi mogu biti 2 do 4 kg/m².

Endivija po potrebi oprana i posušena, pakira se u jedan red, stabljikom (korijenovim vratom) okrenutom prema gore. Na prodajnom mjestu bolje se čuva nego salata, a u hladnjači uz temperaturu 0 °C i 90 do 95 % relativne vlage zraka, u ambalaži obloženoj PE-folijom može se održati do 20 dana.

Kultivari endivije

Rozeta lišća može biti u vegetativnoj fazi pred berbu biti promjera i do 30 cm. Noviji kultivari imaju vrlo kratke internodije na skraćenoj stabljici pa pojedina biljka može imati i više od 100 listova. Takvi listovi gusto priliježu jedan na drugi i djelomično se zasjenjuju. Listovi mogu biti glatki, izduženo ovalni ili okrugli, s više ili manje valovitim cijelim rubovima zelene ili žutozelene boje. Ovaj se tip endivije naziva širokolisna ili eskariol. U odnosu na kudrave kultivare, kultivari ovog tipa su otporniji na niske temperature i ostale nepovoljne uvjete, pa su prikladniji za kasnu jesensku i zimsku berbu u mediteranskom području. Najpoznatije su su sorte u tipu eskariol su ‘Eskariol žuta’, ‘Eskariol zelena’, ‘Dječja glava’, ‘Dalmatinska kopica’ na tržištu su dostupni i hibridni kultivari ‘Eros’, ‘Olmos’, ‘Bossa’, ‘Mikado’, ‘Stratego’ ‘Nuance’ i dr.

Tip kudravih kultivara (frisée) ima naborane, duboko urezane i nazubljene listove, pa rozeta djeluje kao polukuglasta glavica. Rozeta je rahlija i većeg promjera nego širokolisne endivije. Imaju manje listova svijetlo žute boje nego širokolisna endivija, ali izraženiju gorčinu. Poznata je sorta ‘Pancalieri’ kao i hibridi ‘Benthos’, ‘Campillos’, ‘Cigal’, ‘Korbi’ ‘Myrna’ i dr.

Sjemenske tvrtke nude kultivare za ljetni, jesenski, zimski i proljetni uzgoj, ali to ovisi o području i klimatskim uvjetima. Za proljetni i ljetni uzgoj važno je da kultivar sporo prorasta, odnosno da je neutralan na dužinu dana.