Hokaido tikva osvojila Europu

Hokaido bundeve (Cucurbita maxima) poznate su i kao uchiki kuri i postaju sve popularnije među uzgajivačima povrća u Europi. Manje su od ostalih vrsta tikvi, što ih čini idealnim za uzgoj u manjim povrtnjacima. Saznajte u ovom članku kako uzgajati, brati i čuvati ove izvrsne bundeve.

Hokaido bundeva je zimska bundeva s tankom korom i narančastim mesom, a potječe s japanskog sjevernog otoka Hokkaido. Smatra se da su Amerikanci donijeli tikve na otok u 19. stoljeću, a selekcijom se postigla intenzivnija aroma. Nažalost, u Hrvatskoj malo tko zna da je ta jestiva tikva gotovo osvojila Europu, a kod nas je jedino stručni krugovi spominju kao jestivu poslasticu, iako je iznimno bogat izvor betakarotena. To je jednogodišnja biljka iz porodice bundeva (Cucurbitaceae) koja daje narančasto-crvene plodove, iako ima i kultivara drugih boja kore, a svaki je obično promjera 15 cm i težine od 0,5 do 2,5 kg. Meso je žuto-narančaste boje. Biljka se širi i često doseže 3 do 4 m duljine, ima veliko tamnozeleno lišće i žute cvjetove u obliku lijevka.               

Zanimljive sorte

Hokaido tikva privlači i svojim izgledom. Njezina sjajna crvena kora itekako izaziva pažnju i divljenje. Postoji niz sorti Hokaido bundeva slatkog i orašastog okusa. Većina ima narančastu koru, no postoje neke vrste s plavom i zelenom korom koje su popularne u Japanu.

Neke od zanimljivih sorata su:

Amoro ima plod narančaste kora sa svijetlim prugama, u obliku srca. Daje visoke urode i rano sazrijeva.

Blue ballet s plodom plavo-zelene kore ima niže urode aromatičnih, orašastih plodova srednje veličine i srednje do kasno sazrijeva.

Blue Kuri također je poznata kao Blue Hokkaido. Plod joj je deblje plavo-sive kore i postiže visoke urode. Razlikuju se u veličini, a rano sazrijeva.

Green Hokkaido ima plod tamnozelene kore i dugi vijek trajanja. Fine je arome sa srednje velikim plodovima prilično kasnog sazrijevanja.

Red Kuri sorta ima manje plodove s narančastom korom koji sazrijevaju srednje kasno. Često se prodaje pod nazivom ‘Uchiki kuri’ na pakiranjima sjemena. 

U Njemačkoj je postala pravim hitom i zdravo pomodarstvo u zdravom biološkom uzgoju. Potražnja za ovom vrstom vriježastog povrća raste kao i broj makrobiotičara. Bogata je vitaminima i mineralima, a ima malu kaloričnu vrijednost. Odlična je u dopuni jelovnika, a osobito dobra kod probavnih ili želučanih tegoba.  

Hokaido bundeve treba sijati izravno u gredicu ili saditi na otvorenom tek nakon zadnjih mrazeva od sredine svibnja nadalje. Zbog dugog vegetacijskog razdoblja uglavnom se rano siju u zatvorenom prostoru i sade van nakon što prođe opasnost od mraza. Vole tlo bogato hranjivim tvarima i teško se hrane. Da biste obogatili tlo, prije sadnje na mjesto dodajte malo vrtnog komposta ili dobro istrunulog stajnjaka.

Kad i kako sijati hokaido bundevu?

• Sjeme se može sijati u zatvorenom prostoru od ožujka nadalje
• Sijte sjeme pojedinačno u posude u kojima mlada biljčica može dobro razviti korijenje
• Sjeme treba položiti postrance 2-3 cm duboko i pokriti supstratom
• Potrebno je redovito zalijevanje, ali ne sa suviše vode, jer supstrat ne smije biti pod vodom nego samo vlažan, ali se ne smije isušiti
• Temperatura na kojoj sjeme proklija je između 20 – 24 °C
• Vrijeme potrebno da sjeme proklija traje od 8 i 14 dana
• Presadnice se mogu posaditi u gredice na otvorenom nakon što prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva, na kontinentu je to početkom svibnja
• Razmak između biljaka treba biti najmanje jedan i pol metar kako bi se mogle raširiti

Njega nakon presađivanja

Kad na gredice posadite presadnice, mlade biljke hokaido bundeve dobro zalijte i nastavite zalijevati tijekom proljeća i ljeta kako bi biljke rasle i plodovi dosegli dovoljnu veličinu. No, kod zalijevanja svakako trebate paziti da ne prskanje vodom po listovima, jer se tako lakše širi zaraza plamenjačom, no tlo oko korijena treba biti vlažno, jer je kod isušenog korijenja veća vjerojatnost od zaraze pepelnicom.

Potrebno je biljke redovito prihranjivati folijarnim gnojivima, svakih 15-20 dana, kako bi brže rasle i imale dovoljno hranjiva za dobru kondiciju. Također je potrebno plijeviti korov oko mladih biljaka, dok se ne rašire dovoljno da pokriju tlo. Preporuka je da oko biljaka stavite sloj malča od slame, što može pomoći da se smanji nicanje korova, a tlo će duže ostati vlažno.

Ako ste hokaido bundevu presadili u svibnju, ili posijali izravno na gredicu, do srpnja bi se trebala dovoljno raširiti da ima i suvišne izdanke, koje treba ukloniti, a mogu se skratiti i vrhovi, tako da povećate rast ploda. Kad primijetite da su se zametnula tri ploda, uklanjanjem vrha izdanka povećavate mogućnost sazrijevanja plodova. Također, kad bundeve postanu veće, listove koji prekrivaju plod maknite, kako bi više sunca dopiralo do ploda koji će tako biti više obojan. Ispod ploda postavite daščice, cigle ili stare keramičke pločice tako da plod ne leži na vlažnom tlu i da smanjite mogućnost štetnicima da oštete plod.

Vrijeme berbe

Ostavite plodove na biljci što je dulje moguće kako bi imali najbolje uvjete da potpuno sazriju. No, bundeve se trebaju ubrati prije prvog mraza jer su vrlo osjetljive na mraz. Hokaido bundeve općenito se mogu brati oko 95 do 120 dana nakon sjetve. Još jedan dobar savjet je da provjerite jesu li plodovi zreli je tapkanje po plodu. Ako čujete tihi zvuk, to je jasan znak da je tikva zrela. Drugi pokazatelj je da bi stabljika trebala biti drvenasta i suha, a kožica tvrda na dodir. Hokaido bundeva mora biti potpuno zrela ako je želite duže čuvati preko zime.

Vrijeme berbe Hokaido bundeve obično je između rujna i studenog. Hokaido bundeva bere se u fiziološkoj zrelosti, dok se tikvice beru nezrele. I to je prednost ove bundeve, jer u punoj zrelosti sadrži znatno više hranjivih tvari nego zelena. Kad procijenite da su plodovi zreli i spremni za berbu, pažljivo odrežite plodove s biljke tako da na plodu ostane što duža peteljka, jer se tada lakše čuvaju zadržavajući hranjivu vrijednost.

Nakon što je hokaido bundeva ubrana, potrebno joj je najmanje 10 dana da se stvrdne prije nego što bude spremna za skladištenje. Bundeve možete ostaviti na otvorenom, na čvrstoj i suhoj podlozi, na punom suncu ili se tikva može unijeti u staklenik ili plastenik da otvrdne.

Dugo i lako se čuva, pa može biti dobar izvor hranjivih tvari i zimi, kad se drugo povrće koristi prerađeno. Ako se hokaido bundeva pravilno skladišti, može trajati i do 6 mjeseci preko zime. Nakon što je bundeva dobro osušena, čuvajte je na suhom mjestu na temperaturi između 12 i 15 °C. Ako temperatura padne ispod 10 °C, postoji povećan rizik od skladišne truleži.

Nikad ne skladištite hokaido bundeve tamo gdje postoji opasnost od smrzavanja. Nemojte slagati bundeve jednu na drugu i redovito ih okrećite kako se ne bi pokvarile. Sve hokaido bundeve koje počnu pokazivati znakove truleži treba ukloniti kako ne bi širile uzročnike truljenja na druge plodove. Bundeve se mogu izrezati na komade i zamrznuti sirove ili kuhane, međutim svaka odmrznuta bundeva ispadne mekana. Smrznuta Hokkaido tikva može se čuvati do godinu dana. Ostale mogućnosti za konzerviranje bundeva uključuju kuhanje, kiseljenje ili preradu u džem.

Kako se jede i ujesen i tijekom zime, može se peći i kuhati.

Neki ih jedu i sirove kao egzotični dodatak voćnim i ostalim salatama. Poznavatelji i vrsni gurmani tvrde da hokaido tikva stajanjem poprimi sve bolji okus. Dijetičari je smatraju zlatnim rudnikom minerala i vitamina, a zbog lake probavljivosti osobito je preporučuju djeci i starijima, kao i onima s osjetljivim želucem i probavnim sustavom. Sjemenke su vrlo hranjive pa se mogu oprati, sušiti i spremiti za zimu. Jedino tvrda kora nije za uporabu, ali vješti Japanci koriste je za izradu jednostavnih ukrasa.

Hokaido bundeva ima brojne zdravstvene prednosti jer sadrži puno vitamina i minerala, uključujući vitamine B, C i E. Plod je također dobar izvor kalija, magnezija, željeza, folne kiseline i fosfora. Postoji širok raspon recepata za spravljanja raznih jela i delicija od hokaido bundeve od juha, variva i složenaca. Također je izvrsnog okusa pečena u pećnici ili može poslužiti za izradu valjušaka. Za ljubitelje slatkog, svakako može biti glavni sastojak raznih kolača.