U Republici Hrvatskoj proizvodnja pršuta primarno je vezana uz jadransku obalu i njezino zaleđe, koji poput sličnih područja na Mediteranu baštine zajedničku tradiciju soljenja i sušenja mesa. Najpoznatija područja proizvodnje pršuta nalaze se u Istri, na otoku Krku, u zadarskom zaleđu i Bukovici te u zagorskom dijelu Dalmacije.

Na temelju nekih bitnih sličnosti i razlika u obradi buta za sušenje i postupku proizvodnje može se govoriti o dva tipa hrvatskih pršuta: nedimljeni sa zdjeličnim kostima bez kože i potkožnog masnog tkiva, kakav se tradicionalno proizvodi na području Istre, te dimljeni s kožom i bez zdjeličnih kosti, kakav se uobičajeno proizvodi na području Dalmacije. Iznimka su pršuti s otoka Krka, koji se obrađuju na dalmatinski način, ali se ne dime, već se poput istarskih pršuta samo suše na zraku.

Proizvodnja pršuta na ovim područjima počiva na tradiciji proizašloj iz specifičnog zemljopisnog okruženja; višegeneracijskog iskustva lokalnog stanovništva u soljenju i sušenju mesa, te naročito pogodnih prirodnih uvjeta za proizvodnju pršuta. Glede potonjeg, komparativnu prednost čine jedinstveni klimatski uvjeti, kakvi ne postoje u drugim dijelovima Hrvatske.

Naime, prostor jadranskog priobalja i zaleđa, predstavlja u reljefno-geografskom i klimatskom pogledu jedinstvenu cjelinu na prijelazu između mediteranskog i kontinentalno-planinskog atmosferskog strujanja. Tako zimi, zbog blizine toplog Jadranskog mora izostaju ekstremno niske temperature, dok zrak isušuju i hlade česti planinski vjetrovi, stvarajući idealno prirodno okruženje za soljenje i sušenje mesa te tradicionalnu proizvodnju pršuta. Od vjetrova, gotovo na čitavom području proizvodnje po smjeru i brzini dominira „bura“, koja s kopna puše prema moru, najizraženije upravo u zimi i rano proljeće, dok po godišnjoj učestalosti slijedi ¨jugo¨ koji puše s mora na kopno. Upravo su ovi česti vjetrovi te znanje i vještina lokalnih pršutara u soljenju i sušenju mesa, bili i ostali prepoznatljiv čimbenik tradicionalne, ali i suvremene proizvodnje hrvatskih pršuta.

Dalmatinski proizvodi

Proizvodnja pršuta u RH danas predstavlja dinamičnu i propulzivnu gospodarsku djelatnost kojom se bavi oko 80-ak odobrenih, što većih, što manjih industrijskih objekata, mesarskih obrta, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG), poljoprivrednih zadruga i sušara mesa. Prema podatcima Klastera Hrvatskog pršuta, strukovne udruge koja okuplja najvažnije hrvatske proizvođače pršuta, procjene ukupne godišnje proizvodnje pršuta u RH, uključujući tu i proizvodnju na obiteljskim gospodarstvima i kućnoj radinosti, kreću se do 450 tisuća komada (Grafikon 1). Komercijalno je najznačajnija proizvodnja na području Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske i Zadarske županije, gdje se proizvede većina svih domaćih pršuta.

Razvojem poduzetništva i izgradnjom suvremenih industrijskih pogona za preradu tehnologija, proizvodnja pršuta proširila se i u kontinentalnu Hrvatsku, primjerice Slavoniju, gdje se danas također proizvede značajan dio domaće proizvodnje. Kako potražnja za pršutom još uvijek daleko premašuje ukupnu domaću proizvodnju, na tržištu se na godinu proda bar još toliko pršuta iz uvoza. Shodno tome, potencijal za daljnji rast domaće proizvodnje pršuta još uvijek je velik i nedovoljno iskorišten.

 

Grafikon 1. Procjena ukupne godišnje proizvodnje hrvatskih proizvođača pršuta (Izvor: Klaster Hrvatski pršut, 2023.)

Pročitajte još:

Zaštićeni hrvatski pršuti

Dragulji gastronomske ponude

Zaštita hrvatskih pršuta

Istarski pršut

Drniški pršut

Dalmatinski pršut 

Krčki pršut 

Kvaliteta i podrijetlo sirovine za zaštićene hrvatske pršute

Prethodni članakDragulji gastronomske ponude
Sljedeći članakZaštita hrvatskih pršuta
Prof. dr. sc. Danijel Karolyi
Dr.sc. Danijel Karolyi rođen je 6. studenog 1970. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1998. godine i stekao naziv diplomiranog inženjera agronomije – stočarstva. Na istom fakultetu završava poslijediplomski studij Stočarstva i 2002. godine brani Magistarski rad pod nazivom: ¨Kakvoća buta švedskog landrasa u tehnologiji istarskog pršuta¨. Doktorsku disertaciju pod naslovom ¨Utjecaj genotipa na sastav masnih kiselina mišićnog i masnog tkiva svinja¨ obranio je 20.ožujka 2007. godine na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pod mentorstvom prof.dr.sc. Ivana Jurića. Od završetka dodiplomskog studija dr.sc. Danijel Karolyi zaposlen je na matičnom fakultetu u Zavodu za opće stočarstvo. U znanstveno-nastavno zvanje docent izabran 26. veljače 2008. godine, za izvanrednog profesora 23. siječnja 2013. godine, a u redovitog profesora 15. svibnja 2018. godine. Od usvajanja Bolonjskog procesa sudjeluje u prilagodbi studijskih programa i uvođenju novih predmeta. Nositelj je dva modula na preddiplomskom studiju Animalne znanosti (Uvod u animalne znanosti i Prerada mesa na OPG-u), tri modula na diplomskim studijima Proizvodnja i prerada mesa i Genetika i oplemenjivanje životinja (Ocjena i kakvoća trupova i mesa, Genetika mesa, Toplinski obrađeni mesni proizvodi), te suradnik na još nekoliko modula svih razina sveučilišnih studija. Kao gostujući nastavnik na Veleučilištu Marka Marulića u Kninu bio je nositelj modula ¨Opće stočarstvo¨ na Stručnom studiju Poljoprivreda krša – stočarstvo krša. Kao mentor ili član povjerenstva sudjelovao u izradi većeg broja završnih ili diplomskih radova te disertacija. U znanstvenom radu dr.sc. Danijel Karolyi usmjeren je poglavito na istraživanja čimbenika kakvoće klaoničkih trupova i mesa tovljenika domaćih životinja te mesnih proizvoda. Kao autor ili koautor do sada je objavio preko 100 znanstvenih radova, od čega 32 rada u skupini A1. Održao brojna izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima, na kojima je u više navrata predsjedavao i bio član znanstvenog odbora skupa. Bio voditelj znanstvenog projekta Povijest poljoprivrede – prilozi za povijest gospodarstva Hrvatske (Ministarstvo znanosti i tehnologije, 2007.-2012.) i sudjelovao na nacionalnim i međunarodnim znanstveno-istraživačkim projektima: ¨Korelacije između mliječnosti i rasta u selekciji simentalca u Hrvatsko¨ (Ministarstvo znanosti i tehnologije, 2002.-2006.), ¨Influence of animal diet on fatty acid composition of pork¨ (EUREKA Project, 2003.-2006.) i ¨Ruminant Fatty Acids¨ (EUREKA Project, 2007.-2010.); tehnologijskom projektu ¨Slavonski domaći kulen¨ (Ministarstvo znanosti i tehnologije, 2001.-2005.) te VIP i MPPPP projektima Ministarstva poljoprivrede i šumarstva: ¨Istarski pršut u funkciji oživljavanja gospodarstva i konkurentnosti na tržištu EU¨ (1998.-2001.), ¨Turopoljska svinja u funkciji proizvodnje pršuta i plećke¨ (2001.-2003.), ¨Stvaranje Samoborske salame kao Županijske robne marke¨(2003-2005.), ¨Izrada specifikacije hrvatske mlade junetine¨(2006.-2008.), ¨Dopuna specifikacije za oznaku izvornosti drniškog pršuta¨ (2006.-2008.), ¨Integrirana proizvodnja svinja na šaranskim ribnjacima¨ (2014.), ¨Aplikacija mikrobnih kultura u cilju unapređenja tehnologije proizvodnje tradicionalnih kobasica od divlje svinje¨(2014.), ¨Revitalizacija uzgoja „Banijske šare“ svinje¨(2015.-2017.) i ¨Održiva proizvodnja svinja na području Banovine¨ (2016.-2018.). Bio je koordinator za Hrvatsku međunarodnog znanstvenog projekta ¨Diversity of local pig breeds and production systems for high quality traditional products and sustainable pork chains¨ financiranog iz programa Europske unije za istraživanja i inovacije Obzor 2020 (akronim TREASURE, br.ugovora 634476, 2015.-2019.). Trenutno je sudionik HRZZ Projekta ¨Primjena inovativnih metoda u praćenju proteolitičkih, lipolitičkih i oksidativnih procesa tijekom proizvodnje pršuta¨ (2017.-2021.) i EU COST Akcije ¨Innovative approaches in pork production with entire males¨ (CA1521 IPEMA, 2016.-2020.). U više navrata boravio je u inozemstvu na kraćim usavršavanjima iz područja kakvoće i sigurnosti mesa te dobrobiti životinja. Član je European Federation of Animal Science (EAAP). Od 2008. godine je član je uređivačkog odbora znanstveno-stručnog časopisa "Meso" u kojem je objavio veći broj članaka iz područje tehnologije mesa i nutricionizma. Član je komisija za ocjenu svojstava i kvalitete domaćih suhomesnatih proizvoda te u suradnji s udrugama proizvođača i resornim Ministarstvom aktivno radi na standardizaciji, promociji i zaštiti autohtonih mesnih proizvoda, te popularizaciji i legalizaciji prerade mesa na poljoprivrednom gospodarstvu. Autor je brojnih tehničko-tehnoloških elaborata iz područja prerade mesa na gospodarstvu, te specifikacija za zaštitu oznaka izvornosti i zaštićenog zemljopisnog podrijetla hrvatskih mesnih proizvoda (drniški pršut, slavonski kulen/kulin) na nacionalnoj i EU razini. Od 2012. godine član je užeg uredničkog odbora časopisa Stočarstvo, te je imenovan kao urednik za animalne znanosti časopisa Agriculturae Conspectus Scientificus ACS za mandatno razdoblje 2016-2020. godina. Aktivno govori i piše engleski jezik.