U praksi često nailazimo na razne varijante i tumačenja rezidbe voćaka. Neki idu tako daleko da se sve voćne vrste orezuju gotovo na isti način. Jednima je jedino bitno da voćka na okućnici lijepo izgleda, drugima je važno da ipak donese i neki urod. Trećima je bitno da ne raste previše u visinu, ostalima nešto četvrto.
U voćnjacima ili na okućnicama voćke se orezuju iz nekoliko razloga. Rezidbom je potrebno postaviti, formirati i zadržati optimalni uzgojni oblik za neku voćnu vrstu, formirati na njemu optimalnu količinu za tu voćnu vrstu rodnog drveta. Kako voćka stari, isto rodno drvo potrebno je rezidbom i gnojidbom obnavljati kako bi svake godine voćka donijela zadovoljavajući urod što je moguće većeg udjela prve klase.
Formiranje uzgojnog oblika
Različito voće zahtijeva i različite uzgojne oblike. Neki od njih su piramidalna krošnja za bujnija stabla oraha ili trešnje, vretenasti i uski visoki vretenasti grm za intenzivne proizvodnje na slabo bujnim podlogama jabuke i kruške, zatim vaza koja se dosta koristi kod breskve i lijeske. Kod borovnice i brusnice, ribiza to je grm. Uzgojni oblik vrlo često ovisi i o jačini podloge na koju je sorta cijepljena. Neka sorta trešnje cijepljena na podlozi Gisela može narasti do 3 ili 4 metra i formirati se kao vretenasti grm. Ista sorta na sjemenjaku divlje trešnje može narasti do 7-8 metara u visinu i nemoguće je takvo drvo pokušati rezidbom održati malo i nisko. Većina voćnih vrsta stablašica (jabuka, kruška, dunja, šljiva…) također imaju vrlo slabe i vrlo bujne podloge.
Sorta jabuke Idared može biti i visoka i niska, ovisi o jačini podloge na koju je sorta cijepljena. Isto važi i za sorte trešnje, u ovom slučaju sorte Kordia.
Održavanje uzgojnog oblika
Uzgojni oblik moramo održavati u gabaritima zbog jačine podloge, održavanja širine prolaza mehanizacije, osvjetljenja, visine do koje možemo obavljati zaštitu od bolesti i štetnika ili na okućnicama zbog zamišljenog sklada u dvorištu.
Jači rez uvijek potiče bujnost, slabiji rez potiče rodnost. Razlog je taj što se kod jačeg reza energija korijena u proljeće rasporedi na manji broj pupova – potrošača. Tada dobijemo jači i dulji rast po pupu. Uvijek je potrebno pronaći odgovarajuću ravnotežu. Rezidba mora biti vrlo usklađena s gnojidbom i prihranom jer i s time utječemo na ravnotežu između rasta i rađanja. Slabo bujna stabla orezujemo jače i više prihranjujemo, dok bujna manje.
Sljedeći veliki problem je kada na takvom bujnom i visokom stablu jabuke ili kruške pokušavamo velikim dugačkim škarama s tla orezati vrhove. Tim načinom teško možemo granu odrezati ili točnije izvaditi van do osnove, pa rezidbom na vrhovima ostavljamo uvijek nove i nove kratke čepove iz kojih rastu nove vodopije. Isto tako, prikraćivanje prošlogodišnjeg rasta na željenoj visini, potpuno je pogrešna metoda, jer isto izaziva tjeranje velikog broja vodopija koje dovode do zasjenjivanja uz istovremeno slabljenje nižih dijelova krošnje.
Pravilno održavanje vrhova provodi se povratnim prikraćivanjem vrha na nižu novu granu čiji se jednogodišnji vrh ne bi smjelo prikraćivati. Isti postupak potrebno je obaviti i na svim granama periferije krošnje. Tako se omogućuje bolja osvijetljenost i obnova nižih dijelova stabla.
Obnova rodnog drveta
Svaka voćna vrsta rađa specifično na određenoj vrsti rodnog drveta. Neke rađaju na vrhu ovogodišnjeg rasta, neke na vrhovima terminalnih pupova prošlogodišnjeg rasta, neke lateralno na prošlogodišnjem mladicama umjerene bujnosti, a neke tek na trogodišnjoj grani. Stoga je od velike važnosti poznavanje rodnog drveta voćne vrste kako bi u krošnji mogli ostaviti dovoljan broj potencijalnog uroda. Svako rodno drvo nakon nekoliko sezona rađanja postaje slabo i donosi urod slabije kvalitete. Stoga je potrebno voditi brigu o obnovi rodnog drveta.
- Orah rađa na umjereno bujnim mladicama ovogodišnjeg mladog rasta.
- Lijeska rađa na umjereno bujnim mladicama prošlogodišnjeg rasta.
Borovnica i ribiz rađaju na prošlogodišnjem kratkom rastu koji se nalazi na trogodišnjoj i četverogodišnjoj grani iz osnove grma. Većina malina rađa lateralno na novom rastu s prošlogodišnjeg dobro odrvenjelog izbojka, slično kao i vinova loza.
Koštičavo voće rađa u raznim kombinacijama od lateralnih cvjetnih pupova na umjereno bujnom prošlogodišnjem rastu, preko majskih kitica na dvogodišnjem ili starijem rodnom drvetu.
Jabuka najčešće daje kvalitetan plod tek na grani koja ulazi u treću vegetaciju. Jedne godine mladica naraste, druge lateralno formira cvjetne pupove, i treće rađa.
Rodna grana na jabuci. Prve godine odvija se rast mladice, druge godine, ako je neprikraćena, na njoj se formiraju cvjetni pupovi.
Iz dosad navedenog vidimo kako se ne mogu sve voćne vrste orezivati jednako, čak ni one drvenaste.
Usklađivanje jačine rezidbe i jačine gnojidbe za novi rast
Kako bi na stablu uvijek osigurali optimalan broj, jačinu i duljinu novog rasta, kojim obnavljamo rodno drvo pojedine voćne vrste, potrebno je uskladiti jačinu rezidbe kao i jačinu gnojidbe, posebice onu dušičnim gnojivima. Kod jabuke i kruške optimalna duljina jednogodišnjeg rasta za obnovu rodnog drveta u glavnom dijelu krošnje je 20 – 40 cm. Kod trešnje i breskve to je 30 – 50 cm. Lijeska ima najviše ženskih cvjetnih pupova na grančicama prošlogodišnjeg rasta duljine 15 – 30 cm. Borovnica treba iz baze grma svake godine potjerati 2 – 4 nove grane duljine 50 – 70 cm. Na njima će se u naredne tri – četiri godine formirati kratko obrastajuće rodno drvo.
Kod jabuke je potrebno na drvetu osigurati najmanje desetak jednogodišnjih grana 30 – 50 cm kojima obnavljamo staro rodno drvo.
Sljedeća velika greška kod sadnje u okućnicama je nepoznavanje bujnosti podloge na kojoj je voćka cijepljena. Često kod kupnje obraćamo pažnju samo na sortu. O vrsti i jačini podloge na koju je sorta cijepljena uopće ne razmišljamo.
Mjesto na kojem su podloga i sorta cijepljene (primjer trešnja na podlozi Gisela) uvijek mora biti iznad tla. Do prevelike bujnosti može doći i kod preduboke sadnje, kad je cijepljeno mjesto posađeno pod zemljom pa nakon nekoliko godina sorta pušta svoj korijen, dok korijen od slabo bujne podloge odumire. Bujnost stabla se u tom slučaju i bez gnojidbe može povećati i do 100 % primjerice sorte Jonagold, Mutsu, Fuji, kad puste korijen sorte.
(Fotografije: Adrian Horvat)
