Rizik je zasigurno jedna od onih riječi koje smo puno puta čuli u posljednje dvije do tri godine. To ne iznenađuje previše kada pogledamo samo oklonosti u kojima živimo, od pandemije preko inflacije pa sve do ratova. Pa opet, ponekad imam osjećaj da iako svi barataju pojmom, ne razumiju baš svi u potpunosti pojam rizika, posebno u poslovanju.
Pa krenimo ab ovo. Što kažu definicije, što je to rizik? Rizik je vjerojatnost pogreške i nastanka štetnog događanja za određenu aktivnost, projekt ili investiciju. Veže se uz smion pothvat, stavljanje nečega na kocku, opasnost, naročito od gubitka u novčanim poslovima. Sastavni je dio svake aktivnosti, pa tako i poslovne.
Stupanj rizika je funkcija vjerojatnosti i opasnosti od štete. Rizik predstavlja mogućnost razvoja događaja koji mogu ili nepovoljno ili povoljno utjecati na aktivnosti tvrtke i na ostvarenje njezinih ciljeva poslovanja. Postoji mnoštvo različitih definicija, ali sve možemo svesti na učinak neizvjesnosti na ciljeve, odnosno jednostavno rečeno, rizik je mogućnost da se dogodi nešto loše.
U ovom tekstu, usmjerit ćemo se na poslovne rizike i to prvenstveno tržišne rizike.
Ono što je specifično za svakog od nas je da ima drugačije sklonosti ka riziku. Na jednoj strani ekstrema su osobe koje uopće nemaju sklonosti ka riziku i ne želi uopće biti suočene s bilo kakvom neizvjesnošću, dok su na drugoj strani ekstrema osobe kojima život nema smisla ako rizik nije maksimalan (to su one osobe koje se na kraju bave nekom vrstom ekstremnih sportova, što luđe za njih, to bolje). Svi mi ostali nalazimo se između te dvije krajnosti. Ovo je vrlo važno za razumijeti i prihvatiti, jer ovisno o stupnju sklonosti ka riziku, mijenjaju se i pogledi na izazove ili prilike.
Upravljanje rizicima
Ako osvijestimo činjenicu da rizik postoji i stupanj vlastite sklonosti ka riziku, onda je jasno da rizicima u poslovanju treba upravljati na neki način. Današnje poslovanje postaje sve dinamičnije zbog turbulentne okoline u kojoj djeluje. Takva dinamičnost i kompetitivnost nameću rizike s kojima se poslovanje često suočava i na čije djelovanje treba biti spremno. Takvo okruženje već odavno traži organizaciju i sustavnu kontrolu i upravljanje rizikom i to postaje temeljni dio strateškog menadžmenta. Neučinkovito upravljanje rizikom može nanijeti velike štete ili polučiti katastrofalne posljedice po organizaciju. U vremena kada tvrtke nisu proaktivno upravljale rizikom, odgovorni bi reagirali na rizik tek kad bi on već nastao. Takav pristup je bio porazan za poslovanje, te je nerijetko dovodio do katastrofalnih posljedica. Tek je moderni pristup upravljanju rizikom poduzeća uključio strateško planiranje rizika i metode upravljanja rizikom.
Ponekad sam iznenađen s kojom lakoćom pojedinci prihvaćaju rizik, poput primjerice rizika promjene cijene na tržištu (posebno izraženog kod burzovnih roba), bez ikakve fundamentalne i/ili matematičke podloge, bez procjene utjecaja rizika na poslovanje, bez postavljanja granica i sl. Isti oni pojedinci koji marljivo rade na svojoj kalkulaciji tražeći najbolje cijene prilikom kupovine inputa, spremni su riskirati sve po pokeraškom “ulažem sve“ principu. Najgore što im se može dogoditi je da takvim načinom, gledajući unazad, ispostavi se donesu ispravnu odluku. Ona je rezultat sreće, a ne upravljanja rizikom i nema jamstva da će se u budućnosti ponoviti.
Maksimizacija profita
Često se rizik isprepleće sa željom za maksimizacijom profita, pa je vrlo teško ostati objektivan i znati kada završiti posao i uzeti profit jer u ljudskoj je prirodi da teži ka postizanju apsolutno mogućeg. Mnogo puta sam vidio pojedince koji su čekajući da cijene naraste za još samo 5 eura po toni, na kraju izgubili ili propustili zaraditi 50 eura po toni. Da bi se takve stvari izbjegle, potrebno je stalno evaluirati rizik i postavljati nove granice, ovisno o promjenama u okolini i vlastitoj sklonosti ka riziku.
Vrlo je poželjno, ako je to moguće, rizik kvantificirati u apsolutnom obliku. Primjerice, ako imamo poziciju od tisuću tona kukuruza ili pšenice, promjena cijene od 10 eura po toni, znači u apsolutnom iznosu promjenu od 10 tisuća eura. Deset tisuća eura ima puno veću težinu nego deset eura po toni. Što je veća količina, to su iznosi veći, a samim time i rizik kojim se izlažemo veći.
Uz rizik često vežemo i vjerojatnost. Mogućnost da se određeni događaj ostvari. Svatko od nas, na temelju dostupnih mu informacija treba odrediti vjerojatnost da se određeni rizik kojemu je izložen i ostvari. Logično, što je veća vjerojatnost da se određeni rizik ostvari, to je veća i naša izloženost riziku i obrnuto.
Pokušat ću dočarati pojam vjerojatnosti kroz popularnu televizijsku igru/kviz iz devedesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u. Najčešće su pred natjecateljem bila troje zatvorenih vrata. Iza jednih je bila vrijedna nagrada, a iza preostalo dvoje ništa ili u najboljem slučaju utješna nagrada. Postoji 33,3 posto šanse da natjecatelj nasumičnim odabirom pogodi točna vrata. Pitanje je što se događa kada voditelj kviza, koji zna što se nalazi iz kojih vrata, otvori jedna vrata iza kojih nema ničega i pita natjecatelja želi li promjeniti svoju odluku oko odabira vrata. Je li u vašem interesu da promjenite svoju odluku? Većina natjecatelja zaboravi na vjerojatnost i matematiku, te bude nošena emocijama, strahom ili paranojom i ostane pri svojoj prvotnoj odluci.
Ne budu svijesni da je otvaranjem jednih vrata došlo do promjene u vjerojatnosti koja ide u korist natjecatelja. Ako maknemo emocije po strani, dozvolit ćemo prostoj matematici da nam pomogne u donošenju odluke. Prvotna odluka je donešena s 33,3 posto vjerojatnosti da je točna, a sada kada su se jedna vrata otvorila i kada je ponuđena mogućnost da se zamjeni odluka i odaberu druga vrata, ta je vjerojatnost za nas kao natjecatelja porasla na gotovo 67 posto da je točna (odnosno dobili smo dodatnih 33,3 posto u odnosu na početak kada smo donosili odluku, da donesemo ispravnu odluku). Problem je samo kako objasniti (sebi ili drugima) u slučaju nepovoljnog ishoda, da je promjena odluke bila matematički ispravno riješenje u tom trenutku.
Ako ovo preslikamo na poslovanje, to znači da ne možemo ostati kod svoje prve odluke, ako su se u međuvremenu promjenile oklonosti oko nas, već da je potrebno iste evaluirati i donijeti novu odluku (koja opet može biti ista kao i prva donesena odluka). Na taj način upravljamo i svojim rizicima, a to bi u konačnici trebalo imati pozitivnog efekta na naše poslovne aktivnosti.
