S obzirom na izazove uzrokovane klimatskim promjenama, tradicionalne poljoprivredne metode, poput konvencionalnog uzgoja na otvorenom polju, sve se teže prilagođavaju potrebama suvremenog doba.
Nužan je prijelaz prema praksama koje su otpornije na klimatske promjene, održive, i prilagodljivije, s ciljem unapređenja zdravlja planeta i ljudi. Potrošači sve više pridaju važnost raznolikosti prehrane te biraju Ili nutritivno vrijednu hranu koja pozitivno utječe na zdravlje, a raste i njihova potreba za otkrivanjem novih izvora hrane. U tom kontekstu, kopriva (Urtica dioica L.) se izdvaja kao značajna vrsta koja je zapostavljena u prehrambenom smislu, unatoč značajnom sadržaju minerala (posebno željeza), vitamina i drugih vrijednih fitonutrijenata.
Zanemareni potencijal koprive
Manje je poznato da je list koprive gotovo dvostruko bogatiji vitaminom C u usporedbi s primjerice limunom, često smatranim izuzetno bogatim izvorom ovog vitamina. Nažalost, unatoč visokoj nutritivnoj vrijednosti, pojedinci i dalje često koprivu smatraju samo korovom i zanemaruju njen potencijal. Većinu potrošača ova vrsta obično asocira na neugodan osjećaj žarenja praćen kožnim crvenim osipom i plikovima. Zbog toga kopriva kroz prošlost, ali i danas, nosi stigmu ne baš popularne biljne vrste.
Važno je naglasiti da je cijela biljka koprive iskoristiva te svaki njen dio, uključujući cvijet, stabljiku, list i korijen, ima primjenu u različitim područjima – od prehrambene, kozmetičke do farmaceutske industrije .
Ako zavirimo u prošlost, kopriva je od davnina bila prepoznata po svojoj iznimnoj ljekovitosti, služeći kao biljni lijek za tretiranje različitih zdravstvenih problema. O tome su učili i Grci te Rimljani, pri čemu je Hipokrat već u 4. stoljeću naglašavao vrijednost koprive kao hranjive i ljekovite namirnice. Iz prehrambenog aspekta , koprivu su kroz povijest uglavnom konzumiralo siromašno stanovništvo, posebno tijekom razdoblja velikih ratova. Ovo se vjerojatno objašnjava činjenicom da je kopriva široko rasprostranjena i lako dostupna biljka, bogata proteinima, što je siromašnom stanovništvu, posebice Europe iz razdoblja ratova, omogućavalo preživljavanje.
Stabljika koprive ima visok udio vlakana, što ju čini izuzetno pogodnom za proizvodnju vlakana visoke izdržljivosti (prediva biljka). Manje je poznato da su tijekom Prvog svjetskog rata, zbog nemogućnosti opskrbe pamukom, Nijemci počeli izrađivati vojne uniforme od tkanine napravljene od koprive. Bogata je klorofilom, koji je prisutan u listu i stabljici, pa se kroz povijest često koristila kao prirodno bojilo, u svrhu bojanja tkanine, pri čemu se iz korijena dobivala žuta boja, a od stabljike zelena. U vrijeme vlade Churchilla od koprive se proizvodila kamuflažna boja za engleske vojne uniforme.
Upotreba koprive u prehrani i gastronomiji
Što se tiče upotrebe u prehrani i gastronomiji, danas je jedan od najpopularnijih i najčešće korištenih prehrambenih proizvoda od koprive vodeni infuz od suhih listova (pripravak poput čaja) koji se često koristi i kao diuretik zbog blagotvornih učinaka na urinarni sustav, a pridonosi i hidrataciji. Kao zeleno lisnato povrće, list koprive tradicionalno se konzumira u mnogim mediteranskim zemljama, kao i zemljama istočne Europe.
U tu svrhu potrebno je brati mlade izdanke i vršne dijelove biljaka prije nego procvatu, ranije u proljeće. Proizvodi od koprive sve češće se nalaze u ponudi kako na manjim obiteljskim gospodarstvima, tako i u većim trgovačkim lancima. Proizvođači prehrambenih proizvoda, kao što su pekarski proizvodi i svježa tjestenina, prepoznaju značajan potencijal ove biljne vrste, prije svega zbog njenog ne tako zahtjevnog uzgoja te brojnih pozitivnih nutritivnih svojstava.
Unatoč tome, još uvijek nedostaje dovoljan broj proizvođača koji bi osigurali kontinuiranu opskrbu kontroliranim kultiviranim biljnim materijalom.
U Hrvatskoj se kopriva rijetko ili gotovo uopće ne uzgaja komercijalno, već se sakuplja s prirodnih staništa ili uvozi iz drugih zemalja pri čemu se također najčešće radi o samoniklom materijalu. Razlog smanjenog interesa za uzgojem koprive možda je u tome što je u narodu uvriježeno mišljenje kako vrste koje rastu samoniklo nije potrebno uzgajati. Štoviše, da je samonikli biljni materijal bolji, kvalitetniji i sigurniji, međutim to nije potpuno točno.
Važno je navesti da između samoniklih i uzgajanih (kultiviranih) biljaka postoje određene razlike u kemijskom sastavu koje utječu na kvalitetu finalnog proizvoda. Kopriva je biljna vrsta sklona usvajanju teških metala iz tla u nadzemni dio (hiperakumulativna biljka) pa stoga lako dolazi do kontaminacije biljnog materijala (ako se sakuplja iz nepoznatih izvora), a koji u konačnici, ako se konzumira, može biti štetan po zdravlje ljudi.
Osim toga, kopriva u prirodi raste na tlima koja obiluju dušikom što rezultira usvajanjem dušika u prekomjernoj količini i potencijalnom nakupljanju nitrata (nitrofilna vrsta). Konzumacija takvog samoniklog, nekontroliranog i neprovjerenog biljnog materijala, može negativno djelovati na zdravlje čovjeka.
Sve ovo ukazuje na potrebu uvođenja koprive u poljoprivrednu proizvodnju jer se upravo usmjerenim i kontroliranim uzgojem koprive može smanjiti nekontrolirana berba i sakupljanje neprovjerenog i neujednačenog samoniklog materijala.
Kultivacija omogućuje kontrolu kvalitete sirovine od sjetve do berbe, postiže se veći broj košnji tijekom jedne vegetacijske sezone, a budući da kopriva nakon rezanja (košnje) ponovno razvija nadzemni dio (ima sposobnost retrovegetacije).
Kvaliteta biljaka uzgajanih na otvorenom varira iz godine u godinu zbog promjenjivih okolišnih uvjeta (rani ili kasni mraz, tuča, ekstremne promjene temperature) te je teško ili čak nemoguće proizvesti biljni materijal ujednačene kvalitete. Poljoprivreda se više nego ikada suočava s brojnim izazovima te je istovremeno postala uzročnik i žrtva klimatskih promjena, koje postaju ozbiljna prijetnja svim ljudskim djelatnostima. Uz primjenu održivih poljoprivrednih praksi u kontroliranim uvjetima zaštićenog prostora koje podrazumijevanju balansiranu gnojidbu i održivo korištenje vode nude se kao potencijalno rješenje u klimatskih promjena i svih izazova s kojima je suočeno moderno društvo. Hidroponski uzgoj, odnosno uzgoj u hranivoj otopini sa ili bez supstrata, predstavlja uspješnu alternativu tradicionalnoj poljoprivredi, s niskim negativnim učinkom na okoliš.
Ovaj način uzgoja eliminira potencijalne probleme uzrokovane onečišćenjem tla teškim metalima i reziduima pesticida, kao i kompleksnim odnosima između tla i hraniva. Također omogućuje smanjenu potrošnju vode te preciznu i uravnoteženu ishranu biljaka prema specifičnim potrebama uzgajanih vrsta, čime se osiguravaju visoki prinosi i zadovoljavajuća kvaliteta sirovine. Zbog neznanja i krivih informacija koje se plasiraju putem medija, o hidroponskom uzgoju se često govori u negativnom kontekstu, međutim važno je navesti da je takav sustav proizvodnje održiv i pokazuje niz prednosti: dobro gospodarenje prirodnim resursima, racionaliziranu potrošnju vode zbog recirkulacije hranive otopine, sprječavanje gubitka hraniva iz rizosfere, kontrolu abiotskih čimbenika hranive otopine i zraka.
Nutritivna i funkcionalna vrijednost koprive
Upravo su kopriva i suvremene hidroponske tehnike uzgoja bile u fokusu četverogodišnjeg znanstveno-istraživakog projekta pod nazivom „Nutritivna i funkcionalna vrijednost koprive (Urtica dioica L.) primjenom suvremenih hidroponskih tehnika uzgoja“. Završetak projekta obilježen je završnom konferencijom, održanom 18. prosinca 2023. godine na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, kada su ujedno i predstavljeni najvažniji rezultati istog. Istraživačku grupu činile su tri institucije s ukupno 19 suradnika, a nositelj projekta bio je Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, pod vodstvom prof. dr. sc. Sandre Voće kao voditeljice projekta.
Više informacija o samom projektu može se pronaći na web stranici https://urtica.agr.hr/. Kao jedan od najznačajnijih rezultata projekta svakako je objava priručnika o uzgoju koprive. Priručnik je namijenjen proizvođačima zelenog lisnatog povrća, ali i svima koji prepoznaju potencijal ove biljne vrste za uvođenje u poljoprivrednu proizvodnju (https://urtica.agr.hr/wp-content/uploads/2023/12/Uzgoj-koprive-Prirucnik.pdf). U njemu se detaljno opisuje vrsta dvodomna kopriva (Urtica dioica L.), njezin kemijski sastav, različite mogućnosti upotrebe te koristi koje kopriva pruža za ljudsko zdravlje. Posebna pažnja posvećena je važnosti kultivacije i potencijalu uzgoja koprive hidroponskim tehnikama u zaštićenom prostoru.
U ovom projektu istraživane su dvije tehnike hidroponskog uzgoja koprive: 1. sustav plutajućeg hidropona (engl. floating hydropon) u kojem su testirane 4 različite hranive otopine prilagođene za uzgoj lisnatog povrća u svrhu izdvajanja otopine najboljeg sastava za uzgoj koprive. U ovom sustavu je korijen biljke potopljen, tj. u stalnom kontaktu s hranivom otopinom.
U sustavu 2. dotjecanja i otjecanja (engl. ebb and flow) koji se često naziva i sustav plime i oseke, biljke se hranivom otopinom natapaju u intervalima, koje je potrebno prilagoditi svakoj biljnoj vrsti. Korištenje sustava dotjecanja i otjecanja, odnosno regulacijom vremenskog intervala između dva navodnjavanja hranivom otopinom može se pozitivno utjecati na morfološke i nutritivne karakteristike biljaka. Naime, cilj ove tehnike je u odsustvu hranive otopine postići kratkotrajne stresne uvjete (vodni stres) koji će pozitivno djelovati na biljku jer će kopriva u takvim uvjetima proizvoditi više nutritivno vrijednih fitokemikalija.
Upravo je jedan od ciljeva projekta bio istražiti duljinu stresnog razdoblja (vremenski interval navodnjavanja) te na taj način proizvesti nutritivno vrijednu namirnicu koja će imati pozitivan utjecaj na ljudsko zdravlje (funkcionalna hrana). Ovaj projekt se uklopio u širi kontekst održive poljoprivrede i suvremenih metoda uzgoja, nudeći rješenja za izazove koje poljoprivreda danas susreće, uključujući klimatske promjene, očuvanje resursa i poboljšanje kvalitete proizvoda. Hidroponski uzgoj koprive predstavlja inovativan pristup koji ne samo da omogućuje kontrolu kvalitete, već i pridonosi očuvanju okoliša.
Foto: izv. prof. dr. sc. Sanja Radman
, vitamina i drugih vrijednih fitonutrijenata.){kind=link}