Prije osam godina sirana „Zlata“ podno Učke s godišnjom proizvodnjom od 25 tona sira bila je proglašena za najbolje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u Hrvatskoj te nagrađena s 30 tisuća kuna. To je priznanje bilo sjajna potvrda da su na pravom proizvodnom putu, a istodobno i veliki vjetar u leđa da idu dalje, da se razvijaju, unapređuju i povećaju proizvodnju.
U Sirani „Zlata“ proizvode skutu, svježi sir, obični i jogurt s probioticima, škripavac, sir s tartufima, te polutvrde i tvrde sireve i ribanac. Imaju i aromatizirane sireve s raznim dodacima, tartuf, chili, vlasac, majčina dušica. Nakon šampionske titule osvojili su više medalja na različitim hrvatskim festivalima i prezentacijama sira.
Nermina Prizrenović, rukovoditeljica proizvodnje sirane „Zlata“ (kći vlasnika OPG), ističe da su nakon dobivenog velikog priznanja najveći iskorak učinili 2022. godine obnovom Sirane.
–Ono što smo ranije obavljali dva dana, sada to odradimo u jednom danu. Ovo je obiteljski posao koji jako volim, izazovan je i najsretniji smo kada se povećava broj stalnih kupaca koji su prepoznali kvalitetu naših proizvoda. Radno je angažirano desetak osoba u obiteljskoj radnoj atmosferi i po tome se vjerojatno razlikujemo od mnogih drugih sirana. Svakom našem zaposleniku važno je da svaku radnu zadaću vrhunski obavi, jer je to u interesu ne samo obitelji koja je vlasnik, nego i svakog djelatnika, naglašava Nermina.
Dodaje da je Sirana osvojila više medalja za svoje proizvode, dok sir s tartufima redovito osvaja Zlata, a vrlo dobro na tržištu je prihvaćen i jedan od novih proizvoda – miješani kravlji i ovčji sir.
Najtraženiji su polutvrdi sir i skuta
Proizvodi Sirane podno Učke plasiraju se svakodnevno u vlastitim prodajnim prostorima, u Sirani u Čepić Polju, u Puli i Labinu, te putem vikend prodaje subotom na lovranskoj tržnici, gdje su također mještani i gosti vrlo dobro prihvatili proizvode. Uobičajeno, najtraženiji su polutvrdi sir i skuta, te jogurt s probioticima kojeg kupuju i mladi i stariji kupci.
U Čepić Polju Atif Šahdanović 2004. godine utemeljio je OPG s mliječnim programom. Nakon 18 rudarskih godina zbog zatvaranja jame Tupljak, posljednje u Republici Hrvatskoj, Atif je u dobi od samo 46 godina umirovljen. No nije se pomirio s tim statusom i krenuo je u Italiju. Dobio je posao na jednoj farmi krava u Veroni i tijekom dvije godine „ispekao“ novo buduće zanimanje. Početak je bio s mlijekom 2004., a osam godina kasnije (2011.) počela je s radom Sirana Zlata koja je dobila ime po njegovoj pokojnoj supruzi Zlati, koja je preminula prije četiri godine. Sirana se nalazi podno Učke, zapravo u podnožju istarske strane Učke, u zgradi propale Agro Učke.
Davnih tridesetih godina prošlog stoljeća sagradili su je Talijani, i tu je u ono doba bila farma sa stanovima za radnike. Upravo tu je nikla naša poljoprivredna priča sa šest krava i stotinjak litara mlijeka koje je otkupljivao PIK Rijeka. Uz nabavku 21 junice iz Njemačke, još je kupio štalu i uzeo zemlju u zakup od države.
–Lijepo je krenulo, a kada je počela padati cijena mlijeka, mi smo se okrenuli otvaranju sirane za što smo dobili 200 tisuća kuna poticaja iz Ministarstva poljoprivrede. Bila su to nepovratna sredstva koja su dobivale sve prerade, prisjeća se Šahdanović.
–Osmjelili smo se i raditi sir. Rasli smo dalje, najprije 70, a potom na 130 grla. Ali, cijene mlijeka su počele padati, no na svu sreću već smo imali uhodanu preradu mlijeka i proizvodili smo sir. Da toga nije bilo mogli smo potonuti, nestati, kao što se upravo to zbilo s mnogim proizvođačima mlijeka, naglašava Atif Šahdanović i podvlači kako je velika prednost raditi i živjeti u turističkoj Istri, gdje uz domaće stanovnike njihove proizvode kupuju i gosti.
Kreativan, ali i zahtjevan posao
Vrhunskoj kvaliteti sira nesumnjivo pogoduje spoj mediteranske i planinske klime, jer se podno Učke događa sudar morskog i planinskog zraka, Učka je tu, more je blizu i ovdje postoje jedinstveni uvjeti ispaše. Kušaonicu sira rado posjećuju uz domaće žitelje i inozemni gosti koji imaju priliku na licu mjesta vidjeti i njihovo stado krava i junadi. Grupa Talijana toliko je bila oduševljena ambijentom i sirevima Zlata da su kazali kako ih podsjeća na njihov najkvalitetniji parmezan.
Glavni “krivac” za slasne delicije sirane „Zlata“ jest Nermina Prizrenović, Atifova kći, frizerka po struci, koja se svim srcem posvetila novom zanimanju, proizvodnji sira.
–Bilo je baš izazovno ostaviti frizeraj i krenuti u nešto sasvim novo, ali proizvodnja sira je vrlo zahtjevan, težak i vrlo odgovoran posao. Istina je da su oba posla kreativna, ali ovaj mi je jednostavno draži. Tako reći, u hodu je valjalo puno učiti. Veliku stručnu pomoć i potporu pružio je Agronomski fakultet u Zagrebu i jako smo im zahvalni, a naročito prof. dr. Samiru Kalitu, koji je vrlo brzo uočio da će naš sir biti vrhunski. Dobro surađujemo i sa županijskim odjelom za poljoprivredu koji je u sklopu Županijskog fonda za razvoj poljoprivrede (od samog utemeljenja OPG) omogućio povoljne uvjete kreditiranja, istaknula je Nermina.
Složna obitelj
Ovi marljivi poljoprivrednici imaju izvrsnu podjelu poslova među članovima obitelji i zaposlenicima. Uz oca Atifa je kći Nermina, rukovoditeljica proizvodnje, a angažira se i mlađa Nerminina sestra Nihada Žiković, koja odrađuje ljetne manifestacije i sajmove, dok je brat Nermin zadužen za štalu i zemlju, te brine o spremanju hrane za stoku. Šahdanovići na stotinjak hektara siju djetelinu, ječam i kukuruz, ali to nije dovoljno pa moraju sijena dokupiti. Njihove su krave vani na ispaši, za lijepoga vremena i do studenog. Pripust je prirodni, a na farmi je i licencirani bik. Mušku telad i junad prodaju, žensku zadržavaju.
Mi ovo radimo s ljubavlju i nije nam teško, a prošla poslovna godina bila je dobra, što proizvedemo to i prodamo. Riječ je 40-ak tona proizvoda (svježi sir, jogurti, maslac, četiri vrste tvrdog i polutvrdog sira, škripavac i ostalo). Najviše su traženi tvrdi zreli sirevi (teški oko 8 kg i stari oko godinu dana), no zimi je nešto slabija prodaja, a ljeti, u turističkoj sezoni, itekako se pojača. Lani je vrijeme bilo vrlo naklonjeno poljoprivredi glede hranidbe stoke.
Mi uvijek imamo oko 90 grla, muznih krava je oko 60 i vrlo predano brinemo o njihovoj dobroj hranidbi. Pripremamo je tako imajući stalno u vidu da sir ide s njive, te da s dobrom ishranom dobijemo kvalitetno mlijeko koje omogućava vrhunsku proizvodnju. Želim istaknuti i da imamo državne poticaje (na zemlju, krave), u sustavu smo PDV-a, a dobro bi nam došlo još 20-ak hektara zemlje. U našem obiteljskom OPG-u posebno vodimo brigu o tome da svi naši djelatnici, iako nisu članovi obitelji, osjećaju se ovdje kao da jesu, da rade kao kod svoje kuće. Sa zadovoljstvom mogu kazati da stvarno funkcioniramo kao jedna složna familija, poručio je Atif Šahdanović.
Tekst i foto: Asim Čabaravdić