Ekološka proizvodnja predstavlja sveobuhvatan sustav uzgoja hrane i upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima koji ujedinjuje održivu praksu u pogledu okoliša i klime. Usmjerena je na obnovljive izvore energije i odgovorno korištenje prirodnih resursa te provedbu čitavog niza mjera usmjerenih na očuvanje bioraznolikosti.
Osim samog uzgoja hrane, velika važnost pridaje se kompostiranju (prirodnoj razgradnji organskog materijala), zatim recikliranju i ponovnoj prenamjeni iskorištenih materijala u cilju održivog upravljanja otpadom.
U uzgoju je zabranjena upotreba agrokemikalija (mineralna gnojiva, pesticidi), genetskih modificiranih organizama a cijeli proces uzgoja organske hrane podliježe strogim stručnim kontrolama i procesu certifikacije, a konačni proizvod dobiva propisanu oznaku ekološkog znaka EU.
Ekoznak predstavlja jedinstveni vizualni identitet ekoloških proizvoda proizvedenih u Europskoj uniji i služi kao jamstvo potrošaču da je navedeni proizvod uzgojen sukladno strogim zahtjevima i propisima koji vrijede za ekološku proizvodnju.
Ekološki proizvodi su najčešće skuplji
Navedeni proizvodi su najčešće skuplji i teže dostupni od konvencionalnih pa je zbog povećane svijesti i brige za zdravlje sve učestalija želja i potreba za uzgojem ekološkog povrća u vlastitom vrtu. Pri tome najveći problem i izazov mogu predstavljati štetnici i bolesti, kao i pojava korova, budući da nije dozvoljena primjena pesticida. Najveću pažnju stoga treba usmjeriti na provedbu niza preventivnih mjera u uzgoju, a kao najvažnije treba istaknuti malčiranje, plodored te primjenu organskih gnojiva.
Malčiranje se definira kao prekrivanje tla organskim ili anorganskim materijalima u cilju zaštite tla od nepovoljnih vremenskih uvjeta i smanjenog rasta korova. Osim toga djeluje na očuvanje vlage u tlu, smanjenje erozije tla, kao i zaštitu povrtnih kultura od uzročnika bolesti, budući da plodovi nisu u izravnom kontaktu sa tlom. Od organskim materijala primjenjuje se tzv. živi te mrtvi malč. Kao živi organski malč koriste se pokrovni usjevi koji se siju između redova povrtne vrste. Kao mrtvi organski malč mogu služiti slama, sijeno, lišće, usitnjene grančice, svjež otkos trave, kompost, kukuruzovina, iglice, drvena sječka, piljevina i dr. Od neorganskog materijala u ekološkom uzgoju dozvoljeno je koristiti polietilenski (PE)-film i geotekstil, a također se mogu primijeniti karton i novinski papir.
Kulture treba redovito rotirati
Povrtnjak je specifično mjesto u našem vrtu gdje se na istoj površini tijekom godine uzgajaju dvije, a ponekad i tri različite kulture koje je potrebno na istim površinama rotirati u prostoru i vremenu. Stoga je plodored jedna od važnijih preventivnih mjera svakog ekološkog uzgajivača, a najlakše se može definirati kao prostorna i vremenska izmjena kultura na određenoj površini. Naime, zbog prečestog uzgoja jedne kulture na istom mjestu, može doći do pojave istih štetnika i bolesti te iscrpljivanja tla, pa se dobro osmišljenom izmjenom kultura potiče mikrobiološka aktivnost tla i održava njegova plodnost. Među iskusnim je vrtlarima već uvriježena praksa da se u povrtnjaku izmjenjuju kulture kako na istom mjestu ne bismo uzgajali istu vrstu ili vrstu iz iste porodice godinu za godinom.
Osim toga, razne vrste povrća imaju i razne potrebe za hranivima i nejednako razvijen korijenov sustav, tj. jedne kulture troše neka hraniva više, a druge manje, pa bi uslijed uzgoja samo jedne kulture na istoj površini došlo do nepravilnog i jednostranog iskorištavanja hraniva iz tla. Jedan primjer dobrog plodoreda u povrćarskoj proizvodnji prikazan je na slici 2. U uzgoju povrća na prvo mjesto dolaze skupine koje zahtijevaju najviše hraniva i imaju dugu vegetaciju – kupusnjače i plodovito povrće, a zatim slijede lisnato, korjenasto i lukovičasto povrće. Potom na istoj parceli slijede mahunarke, a nakon njih zelena gnojidba, odnosno, ugar, s kojim se zatvara ciklus.
Ako želimo proizvesti organsku hranu, nije dozvoljeno koristiti mineralna dušična gnojiva i druga mineralna gnojiva s lako dostupnim hranivima, od kojih su najpoznatija N-P-K gnojiva. Međutim, poželjno je primijeniti organska gnojiva kao što je zreli stajski gnoj. Osnovni problem predstavlja manjak i nemogućnost nabavke zrelog stajskog gnoja iz ekološkog uzgoja pa se kao rješenje navodi primjena tvorničkih dehidriranih organskih gnojiva u obliku granula ili peleta koja se mogu kupiti pakirana u vreće. Na tržištu postoje razna dehidrirana organska gnojiva, a razlikuju se u kemijskom sastavu (količini hranjiva) ovisno o vrsti životinja, njihovom načinu uzgoja i ishrane. Ova gnojiva mogu se kombinirati s kompostom, čime će se biljci osigurati sve potrebno za rast i razvoj te nakupljanje djelatnih tvari. Vrtni kompost je gnojivo prirodnog podrijetla, koji za razliku od stajskog gnoja kojeg stvaraju životinje nastaje razgradnjom vrtnih i kućnih otpadaka. Kompost vrlo lako možete sami pripremiti, samo je potrebno nešto više vremena i naravno dobre volje, a u nastavku su prikazane neke osnovne smjernice.
Kompostirati se može gotovo svugdje, na hrpi kraj vrta ili u improviziranom drvenom okviru koji može poslužiti kao kompostište te u komposteru kupljenom za tu namjenu. Važno je da materijal koji se stavlja u kompost bude raznovrstan i dobro usitnjen i da ne bude izložen izravnom suncu niti vjetru da se ne bi isušio. Hrpu je potrebno redovito miješati i dodavati vodu (ukoliko je presuha) ili suhi materijal (ukoliko je prevlažna). U kompost se ne smiju stavljati osjemenjeni korovi i zaražene biljke jer bi moglo doći do širenja bolesti i štetnika preko takvog komposta u zdravi usjev. Kompositrati se može suho lišće, slama, sijeno, drvena sječka, pokošena trava, ostaci biljaka, uvelo cvijeće, piljevina. Iz domaćinstva dozvoljeno je stavljati karton, kuhinjske ubruse, salvete, tuljke od toalet papira, kore voća i povrća te njihove ostatke, ljuske jaja, stare začine i brašno.
Znati li?
Agrumi, lišće oraha i hrasta zaustavljaju proces razgradnje te ih nije preporučljivo stavljati u kompost.
Nikako se ne smije kompostirati kuhana hrana, ulje, tekućine i prerađevine, ostaci mesa i ribe, kosti, mlijeko i mliječni proizvodi, korištene maramice, pelene, ulošci, lijekovi, vrećice iz usisavača za prašinu, izmet pasa i mačaka, papir, novine i pepeo.
Priprema gnojiva
Osim navedenih krutih gnojiva veliku primjenu u ekološkom vrtlarenju imaju i tekuća organska gnojiva, odnosno biodinamički pripravci od ljekovitog bilja (kopriva, gavez, preslica, hren). Gnojivo od koprive i gaveza priprema se na način da se 1 kg svježeg ili 100 g suhog usitnjenog bilja moči se u 10 L vode (biljke ne smiju imati sjeme kako ne bi došlo do klijanja). Bilje se moči tijekom 10 do 20 dana prilikom čega dolazi do fermentacije, a kada se sadržaj prestane pjeniti pripravak je gotov.
Vodite računa da kante s biljem postavite na udaljenije mjesto jer se tijekom fermentacije stvara neugodan miris, a mogu se i prekriti drvenom daskom kako bi se to ublažilo. Otopinu treba redovito miješati drvenim štapom, barem jednom dnevno. Fermentiranu otopinu potrebo je procijediti i razrijediti vodom u omjeru 1:10-20. Pripremljenom otopinom (ekološkim gnojivom) poželjno je zalijevati biljke (tlo) jednom tjedno. Ako želimo pripravak koji je bogatiji dušikom koristit ćemo koprivu, dok je gavez nešto bogatiji kalijem. Isto tako, moguće je kombinirati i više biljaka prilikom izrade pripravka za prihranu biljaka.
Ovisno o načinu pripreme, ovakvi pripravci mogu djelovati i insekticidno. Tada je potrebno isti pripremiti u znatno kraćem roku (24 h) i primijeniti ga prskanjem po listovima biljaka (folijarno).
Ekološki uzgoj zahtijeva dosta truda
Važno je napomenuti da „nekemijske“ mjere suzbijanja biljnih štetočinja imaju određenih ograničenja i nedostataka. Ekološki uzgoj stoga zahtijeva dosta truda i rada, a kroz vegetaciju važno je redovito pratiti što se događa u povrtnjaku. Međutim, uz sav trud i provedbu svih preporučenih preventivnih mjera nažalost u nekim sezonama ili godinama (kao što je primjerice bila ova), zbog nepovoljnih meteoroloških uvjeta, moguće su veće štete i ima više gubitaka. Isto tako, nažalost protiv nekih štetočinja nema pomoći pa također može doći do značajnog, ponekad i potpunog gubitka prinosa.
Rezervna slika S druge strane uzgoj vlastite organske hrane poštujući ekološka pravila i načela ima mnogo više prednosti i može pozitivno utjecati na čovjeka na nekoliko načina: zdravstveno, mentalno, etički, okolišno i društveno.
Izvor tekst i foto: Gospodarski kalendar
