Grašak se uzgaja zbog mladog zrna koje se odlikuje visokom prehrambenom vrijednošću, posebice sadržajem bjelančevina čiji je sastav sličan sastavu bjelančevina animalnog podrijetla. Također mlado zrno graška obiluje vitaminima i mineralima među kojima se posebno ističu kalij i fosfor, a bogato je i sirovim vlaknima.
Za jelo se priprema kao varivo, kao različiti prilozi, sam ili zajedno s drugim povrćem, kao pire, za spremanje juha i drugih jela. Osim u svježem stanju, značajna je potrošnja smrznutog odnosno steriliziranog graška pa je dobar dio ukupne proizvodnje graška u Hrvatskoj namijenjen industrijskoj preradi.
Kultura skromnih zahtjeva
Uspješnom uzgoju graška pogoduju područja s umjereno vlažnim i svježim proljećem i početkom ljeta. Visoke temperature s izraženim sušnim razdobljem u vrijeme i neposredno nakon cvatnje uzrokuju slabu oplodnju, otpadanje cvjetova te lošu razvijenost mahuna i zrna u njima.
Grašak je povrtna kultura relativno skromnih zahtjeva prema toplini tako da sjeme sorti okruglih sjemenki klije već kod 2 oC, a može niknuti kod 5 oC. Sorte naboranog sjemena počinju klijati kod temperature 3 – 6 oC, a niču kod 8 oC. Sjeme graška niče na način da supke ostaju u tlu, a na površinu izbijaju prvi listići. Skromni zahtjevi prema toplini omogućuju njegovu sjetvu rano u proljeće, odnosno u područjima blage zime i sjetvu kasno u jesen.
Grašak je jednogodišnja povrtna kultura s dobro razvijenim glavnim vretenastim korijenom i jako razgranjenim postranim korijenjem na kojem se nalaze brojne kvržice. U kvržicama se nalaze bakterije koje žive u simbiozi s biljkom graška primajući od nje hraniva neophodna za vlastiti razvoj, a dajući joj dušik koji usvajaju iz zraka. Značaje količine dušika nakon završetka vegetacije graška ostaju u tlu kao hranivo za naredne kulture u plodoredu.
Stabljika ovisno o tipu rasta kod niskih sorti naraste 40 – 50 cm visoko, dok kod visokih sorti naraste i više od 1,5 m. Stabljika se relativno slabo grana, najčešće je svijetlo zelene boje i prekrivena je svijetlosivom voštanom presvlakom.
Listovi su izmjenično raspoređeni na stabljici i sastoje se od duže peteljke i do tri para parnoperastih liski. Liske su širokoeliptičnog oblika. List završava jednostavnom ili razgranatom viticom. Pri bazi listova nalaze se sjedeći palistići nešto krupniji od samih liski. Neke sorte, u pravilu niske stabljike, imaju čitav list preobražen u viticu. Takve sorte zbog manje transpiracijske površine listova tolerantnije su na nedostatak vlage i viticama se čvršće drže tako da ostaju uspravnije i kad se mahune popune zrnom.
Cvjetovi se nalaze na dužim stapkama koje izbijaju iz pazuha listova. Na jednom se koljencu mogu formirati do tri cvijeta iz kojih se oplodnjom razviju mahune. Cvjetovi konzumnog graška su bijele boje, dok su krmnog graška ljubičasti.
Grašak je samooplodna kultura kod koje do oplodnje dolazi prije otvaranja cvjetova. Oplodnjom cvjetova formira se mahuna desetak centimetara dugačka, najčešće valjkastog oblika, tupog ili zašiljenog vrha. U mahuni se nalazi do desetak zrna.
Sjeme graška može biti okruglog je ili uglastog oblika glatke ili naborane površine. Sorte okruglog zrna pogodnije su za ranu sjetvu ali su kraćeg perioda plodonošenja jer brže prezrijevaju u odnosu na one naboranog zrna. Sjeme je najčešće svijetlo zelene do blijedožute boje. Masa 1000 sjemenki se kreće od 150 – 200 g. U jednom gramu ima 5 – 7 sjemenki. Sjeme uz pravilno čuvanje može zadržati klijavost do 5 godina.
Treba ga uzgajati u plodoredu
Grašak za osobne potrebe domaćinstva i prodaju u svježem stanju u mahunama uzgaja se u plodoredu, najbolje iza plodovitog povrća kao što su paprika ili rajčica, krumpir ili kupusnjače koji su bili gnojeni organskim gnojivima, a osnovna obrada tla obavljena nakon njihova ubiranja kasno u jesen prethodne godine. U proljeće, kad to vremenske prilike dozvole, u kontinentalnim područjima uglavnom tijekom ožujka, a ponekad i u drugoj polovici veljače, pognoji se mineralnim gnojivima i tlo površinski prorahli i pripremi za sjetvu. U gnojidbi je najbolje koristiti mineralno gnojivo NPK 7:20:30 u količini 5 – 7 kg na svakih 100 m2. Obradom tla za grašak treba osigurati mrvičastu strukturu i rastresitost što će omogućiti korijenu pristupačnost zraka i tako pospješiti razvoj kvržičnih bakterija i opskrbu biljke dušikom iz zraka.
Potrebno je sijati u nekoliko rokova
S ciljem produženja razdoblja berbe, potrebno je uzgajati sorte različite dužine vegetacije i sijati ih u nekoliko rokova. U pravilu sjetvu treba započeti najranijim sortama, po mogućnosti okruglog zrna, a završiti najkasnijima. Isto tako uz sorte niske stabljike poželjno je imati i one visoke čiji je razdoblje plodonošenja znatno duže.
Od sorti niskog rasta stabljike koje su najzastupljenije na našem tržištu i čije sjeme se može nabaviti u malim pakiranjima prikladnim za uzgoj na manjim površinama najčešće su Mali provansalac koji pripada skupini vrlo ranih sorti, zatim Čudo kelvedona i Čudo Amerike u skupini srednje ranih sorti, odnosno iz skupine kasnih sorti, sorta Jof. Od sorti visoke stabljike najčešća je sorta Telefon.
Sorte niskog graška siju se u redove širine 20 cm i to najčešće po 3 – 4 reda u traku između kojih se ostavlja 60 cm razmaka. Sije se na razmak u redu 3 – 5 cm na dubinu 3 – 4 cm. Kako se u 100 g sjemena nalazi 300 – 500 sjemenki, to će biti dovoljno za zasijati 3 – 4 m2. Sorte visokog graška siju se u dvorede razmaka 20 cm i razmaka između dvoreda 80 cm. Budući da visoke sorte trebaju potporanj, on se može osigurati postavljanjem armature od stupova i mreže ili na manjim površinama za to mogu poslužiti razgranate grane visine oko 1,5 m koje se ubadaju u međuredove na svakih pola metra.
Grašak treba redovito obirati
Niske rane sorte sijane u prvim rokovima za berbu dospijevaju uglavnom od sredine svibnja, a kombinacijom sorti razne dužine vegetacije i rokova sjetve grašak za svježe zrno se može brati do pred kraj lipnja. Niske se sorte beru u dva do tri navrata, a one visoke stabljike u pet do sedam. Uz pravilnu njegu i održavanje usjeva čistim od korova te navodnjavanjem mogu se očekivati prinosi od 1,5 – 2,0 kg mahuna po m2 iz kojih se može izvaditi do 1 kg mladog svježeg zrna.
16.Svježe zrno graška Grašak treba redovito obirati čim se mahuna popuni zrnom, prije nego zrna otvrdnu i mahuna počinje mijenjati boju, jer starenjem zrna šećeri prelaze u škrob i ono postaje manje ukusnim za jelo.
Tekst i foto: prof. dr. sc. Zdravko Matotan
