Nakon 111 godina kontinuirane prerade rajčice u Umagu i njene proizvodnje namijenjene preradi uglavnom na području Istre, izgradnjom nove tvornice u Varaždinu mijenja se i područje njene proizvodnje te će se glavnina potrebne sirovine za preradu proizvoditi u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Promjenom područja proizvodnje nužno je prilagoditi tehnologiju proizvodnje i uskladiti je s nešto drugačijim agroekološkim uvjetima.
Sama činjenica da je proizvodnja i prerada rajčice kroz više od stoljeća postojanja na području Istre nadživjela tri države, Austro-ugarsku monarhiju za vrijeme koje je 1912. tvornica izgrađena, Kraljevinu Italiju i Jugoslaviju te tridesetak godina opstala u Hrvatskoj, upućuje na određene komparativne prednosti koje je proizvodnja na području Istre imala. Prvenstveno to su klimatski i edafski čimbenici.
U Istri uzgojena rajčica ima posebna nutritivna svojstva
Za razliku od kontinentalnog dijela Hrvatske, Istra ima više sunčanih dana, ranije započinje vegetacija i duže traje, a zbog blizine mora strujanje zraka je učestalije pa je razdoblje vlaženja lišća kraći, što smanjuje potencijal infektivnosti biljnim bolestima. Crvenica kao pretežiti tip poljoprivrednih tala u Istri na kojima se uzgajala rajčica za preradu, iako teža i zahtjevnija za obradu, izuzetno je izdašna i na njoj uzgojena rajčica ima posebna visoko vrijedna nutritivna svojstva.
Nesporno je da se rajčica namijenjena preradi uz prilagodbu određenih agrotehničkih mjera uspješno može uzgajati i u kontinentalnim područjima. Prednost uzgoja rajčice namijenjene preradi u kontinentalnim područjima, je svakako zbog većeg potencijala poljoprivrednog tla, a s time i mogućnosti poštivanja šireg plodoreda, što je na području Istre bio značajan problem.
U nastojanju da se poljoprivrednicima koji se prvi put susreću s ovom proizvodnjom u kontinentalnim područjima Hrvatske pomogne da ona bude što uspješnija, u nekoliko nastavaka u Gospodarskom listu obradit će se suvremena tehnologija proizvodnje rajčice za preradu s posebnim naglaskom na agrotehničke mjere primjerene agroekološkim uvjetima kontinentalnog dijela Hrvatske.
Izbor hibrida rajčice namijenjenih proizvodnji za industrijsku preradu
Zahvaljujući velikoj adaptabilnosti na različite proizvodne uvjete i načine korištenja stvoren je velik broj različitih sorti i hibrida rajčice. One se međusobno razlikuju po tipu rasta stabljike, po namjeni uzgoja, po obliku i boji plodova, ranozrelosti i nizu drugih morfoloških i bioloških svojstava. U komercijalnoj proizvodnji koriste se uglavnom hibridi koji u odnosu na sorte daju veće prinose, suvremenom tržištu prihvatljivije plodove i odlikuju se većom genetskom otpornošću na određeni broj ekonomski značajnih bolesti i štetnika.
Za preradu se isključivo uzgajaju hibridi niske determinantne stabljike, ujednačenog dospijevanja plodova za berbu, bez zelenog pojasa uz peteljku ploda i visokog sadržaja suhe tvari. Plodovi hibrida rajčice namijenjeni za industrijsku preradu sitniji od plodova konzumne rajčice, vrlo su čvrsti i otkidaju se bez stapke. Suvremeni hibridi prikladni su za mehaniziranu berbu.
U proizvodnji na većim površinama da bi se što bolje iskoristila mehanizacija za berbu te omogućilo što bolje korištenje preradbenih kapaciteta, koriste se hibridi različite dužine vegetacije koji se sukcesivno sade od sredine travnja do kraja svibnja. Kombinacijom hibrida različite dužine vegetacije i rokova sadnje osigurava se kontinuitet berbe i prerade najčešće od početka kolovoza do kraja rujna.
Izbor hibrida prvenstveno se provodi temeljem pokusa na manjim površinama, najčešće nekoliko godina prije njihovog uvođenja u proizvodnju kako bi se u konkretnim uzgojnim područjima mogla utvrditi njihova svojstva i prilagoditi im se tehnologija proizvodnje.
Stvaranje novih hibrida rajčice zahtjevan je, dugotrajan i skup proces pa se njime bavi manji broj sjemenskih tvrtki uglavnom nastalih u područjima razvijene proizvodnje rajčice za preradu. Zanimljivo je da su u proizvodnji rajčice za preradu najrašireniji hibridi američke tvrtke Heinz koja je nastala iz potrebe svjetski najpoznatijeg prerađivača rajčice istoimene robne marke.
Osim hibrida tvrtke Heinz na području Istre, te u pokusnoj proizvodnji u Podravini, vrlo dobrim pokazali su se i hibridi sjemenskih tvrtki Clause, Seminis, Esasem i Syngenta.
Izbor hibrida i dinamika sadnje mora se provoditi centralizirano, isključivo preko stručnih službi prerađivača kako bi se osigurala pravovremena berba i kontinuitet u opskrbi prerađivačkih pogona kvalitetnom sirovinom.
Dio palete hibrida rajčice za preradu prikladnih za uzgoj u našim uvjetima
Proizvodnja presadnica rajčica za preradu
Iako se rajčica za preradu može uzgajati izravnom sjetvom, što se u prošlosti i prakticiralo, danas se ona gotovo isključivo uzgaja iz presadnica.
Uzgoj iz presadnica je sigurniji, lakše se ostvaruje planirani sklop, berba je ranija, ali zbog troškova proizvodnje presadnica proizvodnja je nešto skuplja u odnosu na onu iz izravne sjetve.
Presadnice rajčice namijenjene preradi proizvode se u stiropornim ili plastičnim kontejnerima, uglavnom s 209 ili 280 sjetvenih mjesta. Presadnice su starosti 30 – 35 dana, moraju imati 3 – 4 razvijena lista, visinu 7 – 9 cm, dobro razvijen korijen koji u potpunosti prožima supstrat u kojem se razvijao, trebaju biti čvrste, zdravstveno ispravne i neoštećene tijekom transporta i manipulacije.
Proizvodnja presadnica rajčice za preradu je izuzetno zahtjevan posao pa se njime isključivo bave iskusni profesionalni proizvođači presadnica koji ih uzgajaju u zaštićenim prostorima. Posebno zahtjevan je uzgoj presadnica namijenjen za kasnije rokove sadnje tijekom svibnja, kada su već visoke temperature i jak intenzitet svjetla, što može zbog gustog sklopa u kojem se uzgajaju izazvati izduživanje stabljika uslijed čega one nakon presađivanja naliježu, bivaju nezaštićene od jakog sunca i često puta propadaju.
Iako je redovito natapanje presadnica tijekom uzgoja u zaštićenim prostorima izuzetno važno, njime se ne smije pretjerivati već da bi se usporilo izduživanje stabljika ono mora biti reducirano naročito pred kraj samog uzgoja.
Nekoliko dana prije same isporuke presadnica za sadnju, zaštićeni se prostori moraju što je moguće više otvarati i prozračivati kako bi se presadnice što bolje privikle na uvjete koji ih očekuju u uzgoju na otvorenom.
Transport presadnica od mjesta uzgoja do mjesta sadnje odvija se u posebno konstruiranim okvirima kako ne bi dolazilo do njihova oštećenja. Vrlo je poželjno da se uzgoj presadnica organizira u područjima što bližim njihovoj sadnji zbog transportnih troškova, i zbog temperaturnih uvjeta tijekom njihovog transporta.
Naime, kako se one prevoze uglavnom u običnim kamionima natkrivenim ceradom bez mogućnosti reguliranja temperaturnih uvjeta, kod ranih rokova sadnje presadnice kod dužeg transporta mogu stradati od preniskih temperatura, dok pak u kasnijim rokovima isporuke mogu propasti zbog previsokih temperatura koje su redovito za sunčanih dana ispod cerade kamiona izuzetno visoke. Isto tako za dužeg transporta, nedovoljna osvijetljenost biljaka može utjecati na njihovo izduživanje i etioliranje što za posljedicu ima određene fiziološke probleme u daljnjem razvoju nakon sadnje na polju.
Tekst i foto: prof. dr. sc. Zdravko Matotan
