Pripreme za glavnu pašu podrazumijevaju stalnu brigu da u košnicama ima uvijek dovoljno prostora za razvoj legla, uz oprez zbog ćudljivosti mjeseca travnja.
Cvjetanje većine voćaka u travnju, uz povoljne vremenske prilike, osigurava dovoljan dotok nektara i peluda za ubrzan razvoj zajednica i potrebnu snagu kako bi one što bolje iskoristile bagremovu i kasnije paše. Uloga pčelara sastoji se u usklađivanju veličine slobodnog prostora u košnici i trenutačne snage zajednice s vremenskim prilikama. U košnici je za razvoj legla najodgovornija matica, pa je uputno povremeno provjeriti izgled i raspored legla. U jednom od prethodnih brojeva Gospodarskog lista ukratko su opisani poremećaji legla vezani uz kvalitetu matice.
Voćne paše u većem dijelu mjeseca osiguravaju stalan dotok hrane. Ako nepovoljno vrijeme onemogući izlaz pčela iz košnice i unos hrane, pčelar treba prihranjivanjem osigurati ulaz hrane u košnicu kako matica ne bi smanjila intenzitet polaganja jajašaca. Cvjetovi voćaka osiguravaju nektar i pelud, a pčele se potpomažu i cvjetovima korova (maslačak, mrtva kopriva i slični). Svaka voćka ne osigurava istovremeno dovoljno peluda i nektara. Tako neke izlučuju više nektara dok cvjetovi drugih sadrže više peluda. Povremeno stanemo ispred košnica i promatranjem pčela koje se vraćaju s paše procijenimo unose li pčele dovoljno peluda.
Mijenjanje rasporeda okvira
Uz nadzor unosa hrane i moguće dohranjivanje, usmjeravanje razvoja obavljamo i određenim premještanjem dijelova košnica ili mijenjanjem rasporeda okvira. U ovom razdoblju okviri donjeg nastavka uglavnom su prazni, pa ih podižemo u gornji. Možemo zamijeniti cijele nastavke, na podnicu staviti gornji, a na njega donji. U nekim zajednicama dovoljno je samo okrenuti okvire tako da prednju stranu okvira u kojoj ima nešto meda zaokrenemo za 180o. Premještanjem nastavaka maticu “natjeramo” da preseli u gornji topliji i nastavi razvijati leglo. Uz nju sele i pčele, pa premještajući med prema gore stvaraju privid unosa hrane izvana.
Voda za pčele
U većini slučajeva pčelinjak nije smješten uz potočić koji stalno osigurava čistu vodu pa je potrebno postaviti pojilice za pčele. Blizina pojilice na pčelinjaku sprječava donošenje vode iz nepoznatih izvora koji mogu biti zagađeni ili jama gnojnica koji mogu ugroziti zdravlje zajednice, ili onečistiti med i matičnu mliječ. Također, pčele mogu smetati susjedima jer im po vodu dolaze na slavine, bazene ili vlažno oprano rublje. Ne nalazi li se voda u blizini pčelinjaka, veliki broj pčela zaposlen je njenim donošenjem s veće udaljenosti. Pojilicu ispred košnica postavljamo na udaljenosti najmanje 5 do 10 metara. Bliže postavljamo koso od krajnje košnice, a dalje ako je ravno ispred košnica. Iza košnica ne bi smjela biti bliže od 2 do 3 metra. Ako je konstrukcija pojilice takva da voda povremeno iz nje istječe na zemlju dobro je na to mjesto razasuti šljunak da pčelama onemogućimo da dođu do nje.
Pojilica s vodom potrebna je na pčelinjaku od početka proljeća do zadnjih izlazaka pred zimu. Treba je postaviti što ranije kad to vremenske prilike dozvole. Rano postavljanje omogućava da se pčele naviknu na postojanje izvora vode za piće.
Ako prije pronađu neki drugi, teško se priviknu na novi izvor, makar on bio bliži i čišći. Pojilica se postavlja na sunčanom mjestu, bez vjetra, ali ne na pripeci jer pčele rado uzimaju vodu zagrijanu od 20 do 30 oC. Zagrijanu više od 38 oC neće uzimati. Najbolje je postaviti ju pod krošnju ili nadstrešnicu gdje je tijekom prijepodneva sunčano, a poslijepodne sjena. Pojilice se konstruiraju na razne načine i od različitih posuda. Može poslužiti svaka posuda koja ne propušta vodu, izrađena od materijala koji nisu štetni, a da se stijenke mogu lako održavati i čistiti. Volumen mora biti prilagođen mogućnostima dopunjavanja kako bi uvijek bila svježa i u dovoljnim količinama.
Za dobre pojilice mogu poslužiti staklenke većeg volumena za zimnicu od 3 do 5 litara. Okrenemo ih naopako, a otvor je zatvoren poroznim poklopcem ili gustom tkaninom koja lagano propušta utrošenu količinu vode. Za udaljene pčelinjake može se napraviti i pojilica koja pomoću podtlaka ispušta onoliko vode koliko je utrošeno. Na pčelinjacima koji su smješteni uz vodoopskrbnu mrežu pojilice mogu biti izrađene na način da se razina vode regulira ventilom s plovkom.
Ako je spremnik vode proziran ili od svijetle plastike, dobro ga je obojiti nekom tamnijom bojom ili napraviti plašt za prekrivanje. Na taj način sprječavamo ulaz svjetla pod čijim djelovanjem se javlja rast vodenih algi koje je iz zatvorene posude teško očistiti.
Voda kojom pojimo sve vrste životinja, pa tako i pčele, mora biti higijenski ispravna, odnosno takva da bi je i sami pili. Čistoća vode je u prvom redu važna za sprječavanje širenja nozemoze. Pčele prilikom pojenja često balegaju u samu vodu ili okolinu pojilice. Ako su pri tome zaražene nozemozom, uzročnik ostaje u vodi i može zaraziti sljedeću pčelu. Sve to se zbiva u pašnom razdoblju, bolest se ne primjećuje, a zajednica je ipak zaražena što uočimo tek tijekom zimovanja ili u proljeće sljedeće godine. Da bi pčele brže navikli na uzimanje vode iz pojilice možemo u početku pojilicu puniti vodom u kojoj smo otopili malo meda ili šećera (0,5 kg na 5 litara vode). Pčele radije uzimaju i vodu koja je blago posoljena (do 0,1%). Kako bi pojilicu održali higijenski ispravnu potrebno ju je povremeno oštrom četkom očistiti od kamenca i oprati vrelom vodom.
Temeljito odstranjivanje vodenog kamenca radimo otopinom limunske kiseline ili solne kiseline za upotrebu u kućanstvu. Ovim otopinama pojilice djelomično i dezinficiramo.
Vodu je u pojilicama potrebno promijeniti svakih nekoliko dana, a najmanje jednom tjedno. Češće mijenjamo vodu koja nije iz javne vodoopskrbne mreže. Za sprječavanje širenja nozemoze, u proljeće i na jesen u vodu preventivno dodajemo jodni pripravak (nozecid, nozepip ili slično). Preko ljeta nema potrebe za dodavanjem takvih pripravaka, ali ih u razdoblju kad pčele nisu na paši za proizvodnju meda povremeno možemo dodati.
Kemijska zaštita bilja
Ove sezone zima je gotovo u potpunosti izostala. Tako su u većem broju preživjeli uzročnici biljnih bolesti i štetnici. Zato je za vjerovati da će kemijska zaštita bilja ove godine biti intenzivnija. Ako se pčelinjak nalazi ili ga doseljavamo na područja gdje se konvencionalno ili integrirano uzgaja krmno ili industrijsko bilje te voće i povrće, u ovom proljetnom razdoblju kad se obavlja kemijska zaštita, moramo biti posebno oprezni. Preko područne pčelarske udruge potrebno je saznati vrijeme korištenja sredstava za zaštitu bilja opasnih za pčele. Korisnik sredstava za zaštitu bilja mora i sam obavijestiti najbližu pčelarsku udrugu i Hrvatski pčelarski savez najmanje 72 sata prije namjere o primjeni štetnog sredstva. Uz to moramo paziti cvate li bilje zanimljivo za pčele ispod voćaka i u vinogradima koji se namjeravaju prskati kako bi na vrijeme zatvorili pčele i izbjegli trovanje.
