Dobri susjedi u vrtu
Neke biljke rastu bolje kada ih sijemo ili sadimo u kombinaciji s određenim drugim biljkama u združenom uzgoju. Dobre kombinacije su, na primjer, bosiljak i rajčica; grah i čubar; luk i mrkva; ruža i lavanda; kukuruz, bundeva i mahuna. Razlog zašto su ove kombinacije pogodne je zato što ove biljne vrste štite jedna drugu od štetočina i dobro se nadopunjuju. Primjenjujući ovakve raznolike kombinacije u svom vrtu, koristimo sile prirode u svoju korist.
Repelentne biljke
Uz to, postoji niz takozvanih repelentnih biljaka. Jedna ovakva biljka je primjerice kadifica, lat. Tagetes.
Zbog svog intenzivnog mirisa tjera štetnike, privlači oprašivače i druge „korisne“ kukce te ima pozitivan učinak na tlo. Preporuča se posaditi nekoliko kadifica među redove povrća. Pri kupnji je važno odabrati izvorne sorte pošto danas postoje i ukrasne sorte kadifice koje su uzgajane s ciljem uklanjanja njihovog specifičnog mirisa pa tada više nisu korisne za odbijanje štetočina.
Postoji čitav niz repelentnih biljaka koje odbijaju razne vrste štetočina, često su takve biljke uz to aromatične (npr. lavanda, kadulja, majčina dušica, češnjak, vratić…).
Biljne kombinacije u permakulturi
Još jedan od principa permakulturnog uzgoja je kombinacija raznih vrsta biljaka s ciljem što dužeg trajanja vegetacijske sezone. Na taj način, moguće je povećati produktivnost vrta. Konkretno, to obuhvaća kombinaciju jednogodišnjih i višegodišnjih biljaka, ranih i kasnih sorti, biljaka raznih visina (od travnatih vrsta i grmova do visokih stabala). I to je princip koji možemo prepoznati u prirodi. Biljne vrste u prirodi uvijek rastu u kombinaciji jedne s drugima.
U permakulturnom vrtu ovaj princip možemo primijeniti tako što kombiniramo što veći broj raznih biljnih vrsta, od voća, povrća, cvijeća itd. Moguća je primjerice kombinacija povrća i drugih jednogodišnjih vrsta u donjem sloju s pojedinim voćkama i grmovima u višim slojevima te penjačicama u okomitom sloju. Pri organizaciji permakulturnog vrta, važno je vizualizirati koju će krajnju visinu i širinu postići pojedine vrste. Pri tome može biti korisno napraviti plan na komadu papira pri čemu za svaku biljnu vrstu nacrtate krug koji predstavlja njihov krajnji dijametar. Na taj način sprječavamo da vrt nakon nekoliko godina postane neprohodna džungla ili pak da stabla previše zasjenjuju ostale vrste.
Uključivanje životinja u vrt
Životinje – u primjerenom omjeru s obzirom na površinu vrta – mogu pozitivno utjecati na permakulturni vrt i pomoći u kruženju hranjivih tvari. Obogaćuju tlo svojim izmetom te na prirodan način „kose“ travu. S druge strane, raznolika struktura permakulturnog vrta pozitivno utječe na životinje jer im pruža hlad, prostor za kopanje, istraživanje okoline i zaštitu. Uz to, određene životinjske vrste mogu smanjiti količinu štetočina u vrtu. Primjerice, patke indijske trkačice se hrane puževima.
Povećanje bioraznolikosti u permakulturnom vrtu
Kad govorimo o raznolikosti u vrtu, ne mislimo samo na poljoprivredne kulture i domaće životinje, već i na ostalu bioraznolikost. I nju je poželjno poticati u permakulturnom vrtu. Postoji niz mogućnosti kako stvoriti stanište za razne biljne i životinjske vrste u vrtu. Tako primjerice određene dijelove vrta možemo ostaviti „neurednim i divljim“ kako bi se tamo mogli nastaniti gmazovi, mali sisavci itd. Njihova staništa mogu biti hrpe otpalog lišća i grana, kameni suhozidi i slično. Za ptice je poželjno postaviti posude sa svježom vodom. Općenito, životinje možemo privući tako što sadimo pogodne biljke, primjerice grmove, stabla, začinsko bilje i cvijeće za oprašivače itd.
Stvoriti i održavati plodno tlo
Jedan od ključnih ciljeva permakulture je stvaranje plodnog tla. Cilj nije prihraniti biljke već stvoriti zdravo plodno tlo koje dugoročno može proizvoditi zdrave biljke. To je dugoročna investicija jer traje godinama i desetljećima kako bi se poboljšala plodnost tla.
Postoji nekoliko koraka koje možemo slijediti kako bismo stvorili plodno tlo.
- Minimalno prekopavanje tla. Kako bismo očuvali osjetljivu strukturu, floru i faunu tla, poželjno je što manje i što pliće prekopavati tlo. Idealno je raditi tzv. “no dig” gredice.
- Sađenje mahunarki (npr. grah, grašak, djetelina, mahune…) jer mahunarke mogu fiksirati dušik iz zraka i unijeti ga u tlo.
- Održavanje uravnotežene pH vrijednosti tla.
- Gnojenje životinjskim gnojivom koje je bogato mineralnim tvarima i organskom tvari, što pogoduje stvaranju humusa.
- Kompostiranjem recikliramo razne biljne ostatke, pretvaramo ih u plodnu zemlju te ponovno vraćamo u zatvoren krug hranjivih tvari permakulturnog vrta. Uz to, kompostiranjem pohranjujemo ugljikov dioksid iz atmosfere u tlo u obliku organske tvari tj. humusa.
Održivo korištenje vode
U permakulturnom vrtu, od izuzetne je važnosti održivo koristiti vodu, po mogućnosti iz lokalnih izvora. Odabirom autohtonih, dobro prilagođenih biljnih sorti, već smo učinili veliki korak kako bismo uštedjeli vodu. Nadalje, postoji nekoliko načina kako održivo koristiti vodu u vrtu.
- Zalijevanje biljaka rano ujutro ili navečer dok još nije prevruće.
- Postavljanje sustava navodnjavanja kap po kap. Na taj način, voda dopire izravno u područje korijena biljke i manje isparava.
- Sakupljanje kišnice. Kako bismo mogli sakupiti što veću količinu kišnice za zalijevanje vrta, poželjno je postaviti nekoliko spremnika za kišnicu sakupljenih sa što veće površine krovova.
- Stvaranje bara ili jezera u vrtu. Kako bismo maksimalno iskoristili dostupnu vodu u našem vrtu, nekada je moguće stvoriti akumulacijsko jezerce u vrtu. U tu svrhu, potrebno je promatrati na kojim mjestima se prirodno sakuplja voda u vrtu.
- Malčiranje. Pokrivanje tla oko biljaka malčem uvelike smanjuje isparavanje vlage iz tla. Malčirati možemo slamom, pokošenom travom, komadićima kore ili drugim biljnim materijalima.
Slijedeći ove korake, može nastati vrt koji je u velikoj mjeri samoodrživ i zahtijeva sve manje resursa. Pri tome je važno imati na umu da je stvaranje permakulturnog vrta dugogogodišnji, kontinuirani proces. Ukoliko radimo u skladu s prirodom, utoliko ovakav vrt dugoročno može davati visoke prinose tijekom cijele godine.
U pripremi članaka korišteni su izvori: https://nora.nerc.ac.uk; www.ncbi.nlm.nih.gov; www.mdpi.com; hal.science