Obilaskom stotinjak vinograda u desetak vinogorja nakon rezidbe, uočili smo veliki broj ostavljenih trsova, koji nemaju mladice ili samo jedan dio trsa ima lucanj ili reznik. Ti su trsovi gotovo sigurno zaraženi.
Možemo zaključiti da vinogradari još uvijek nemaju dovoljno saznanja o načinu zaraze eskom i eutipom ili se nadaju da uzrok nije bolest.
Prenosi se vjetrom i kišom
U slučaju eske i eutipe uklanjanje sumnjivih trsova 20-30 dana nakon rezidbe uglavnom je kasno i vinogradari mogu očekivati nove zaražene trsove i simptome u srpnju i kolovozu. Uvjeti za zarazu su postojali, jer se zaraza eskom i eutipom događa nakon rezidbe putem većih rana uglavnom na starom dijelu trsa, prenosi se vjetrom i kišom, a manjim dijelom škarama. Pojedini uzročnici aktivni su na temperaturama od 2-4 °C. O tome govori 20-ak pronađenih znanstvenih radova (Managing grapevine trunk diseases – Texas A M University, Eutipa Dieback – Wine Australia.).
Koliko spora sadrži jedan zaraženi trs eskom ili eutipom ? Koliko trsova može zaraziti jedan zaraženi trs i koliko dugo može biti izvor zaraze ? Koliko daleko vjetar može prenijeti spore ? Prema literaturi zaraza nakon rezidbe moguća je 4-6 tjedana, odnosno sve dok temperature nisu dovoljne za aktivnost biljke i stvaranje kalusa.
Malobrojni su vinogradari obavili tretiranje rana na starom dijelu trsa preporučenim metodama i pripravcima (prskanjem: Trichoderma spp i drugi preporučeni pripravci, premazivanjem: voćarski vosak, Inhibo HBF biljna pasta). Premazivanje rana poznato je u voćarstvu stotinjak godina, a postupno postaje uobičajena mjera u vinogradarstvu. Tretiranje je bilo potrebno obaviti odmah u rezidbi. Zbog navedenih razloga možemo očekivati daljnje širenje GTD bolesti u vinogorjima.
Simptome ne vidimo dok mladice nisu velike
Ostavljeni zaraženi trsovi fitoplazmama izvor su zaraze u vegetaciji, odnosno nakon pojave vektora. Simptome na takvim biljkama ne vidimo sve dok mladice nisu velike, kada na primjer 30-ak posto zdravih žila nije u mogućnosti provesti dovoljno vode i hrane. Ali takve su biljke izvor zaraze i prije pojave simptoma. Djelomično zaraženi trsovi GTD bolestima pokazat će mladice, ali to je najveća opasnost za vinograd.
Potrebno je sada, premda zakašnjelo, ukloniti zaražene trsove, odnosno izrezati ih 20 ak cm iznad mjesta cijepljenja kako bi ih lakše izvadili. Određene trsove moguće je izliječiti, ako na mjestu reza vidimo staničje bez simptoma. U tu svrhu koristimo Inhibo HBF pastu koja dodatno uništava dio staničja. Sve trsove koji pokazuju simptome potrebno je iskopati ili izrezati do zemlje i odmah primijeniti organsko gnojivo koje sadrži mikroorganizme i/ili visoki sadržaj humusa. Sadnja se ne preporuča nekoliko godina sve dok zaostali korjen nije potpuno razgrađen, što ovisi o mikrobiološkoj aktivnosti u tlu, stoga preporučamo liječenje trsova, kako bi očuvali produkciju grožđa.
Ako se vinogradari pridržavaju svih navedenih mjera i preporuka Ministarstva poljoprivrede, u dvije godine moguće je smanjiti zarazu eskom i eutipom na vrlo mali postotak, odnosno na nekoliko trsova po hektaru. Zbog 40-ak godina kemizacije i smanjene primjene organskih gnojiva, esku i eutipu možemo očekivati sljedećih 20-ak godina, odnosno sve dok ponovo ne uspostavimo prirodnu ravnotežu mikroorganizama u vinogradima. Uzročnici eske i sličnih bolesti prisutni su u šumama, uzrokuju trulež stabala, ali rijetko značajno ugrožavaju nenarušeni prirodni ekosustav.
Foto: Krešimir Kralj mag. ing. agr