Spoj ugostiteljstva i poljoprivrede itekako je poželjan, što dokazuje i primjer obitelji Darka Butine, osnivača i vlasnika hotela Frankopan na Petrakovom Brdu kod Duge Rese, koji uzgaja i goveda pasmine salers.
Otkad je sagrađena autocesta od Karlovca prema moru, u ovaj prelijep kraj općine Netretić ne svraćaju toliko tranzitni turisti koji su na putu prema Jadranu prolazili kroz karlovačku regiju starom cestom Karolinom, već su sada najčešći turisti oni koji ciljano dolaze razgledati prirodne ljepote, ali ponajviše kameni most na rijeci Dobri i stari grad Novigrad na Dobri, koji je nekoć pripadao plemićkoj obitelji Frankopan, po kojima je Darko Butina nazvao i svoj hotel. Ocu Darku u obiteljskom poslu pomažu sinovi Saša i Marko Josip, a posla će biti i za sedmoro Darkove unučadi jer se širi ekološko poljoprivredno imanje obitelji Butina. Darko je objasnio za Gospodarski list kako su od ugostiteljstva posao proširili na poljoprivredu.
Gosti su tražili domaće proizvode
- Jeste li imali obiteljsku tradiciju bavljenja poljoprivredom?
–Moja obitelj se od davnina bavila poljoprivredom, djed, otac i majka u selu u kojem sam rođen, a koje je blizu naše sadašnje farme. No, ja sam u ugostiteljstvo krenuo prije više od 30 godina i zbog stalnih obaveza oko vođenja hotela i razvoja ugostiteljstva, nije bilo puno vremena baviti se drugim poslovima, tako sam pomalo kasno shvatio koliko je dobro imati vlastite poljoprivredne proizvode. U nedostatku kvalitetne hrane i pića, odlučili smo kupiti jedno staro imanje i početi proizvoditi vlastite namirnice za naš hotel.
- Pretpostavljam da su vaši gosti tražili domaće proizvode?
–Da, a nismo mogli nabaviti kvalitetnu domaću hranu i piće, pa smo krenuli s vlastitom proizvodnjom. Poanta cijele priče je domaće. Traženo je sve ono čega nema u trgovinama, od vlastitog kruha, vina, i sve do čega se teško dođe. Ono što se može lako kupiti u dućanu, to je manje vrijedno.
- Dakle, pala je odluka da se počenete baviti poljoprivredom. Kako ste krenuli?
–Koristili smo samo vlastita sredstva, nismo imali potpore za nabavu stoke, ali su nam govorili da je to dobar potez. Prvo smo u Francuskoj kupili 28 junica, prije 7 godina. Upoznali smo gospodina Mirka Devčića koji ima francuske prijatelje i otišli smo u tamo vidjeti pasminu salers, nas 5 poduzetnika. Nakon 2 mjeseca dovezli smo 100 krava za nas petoricu i svi se i dalje bavimo stočarstvom i proširujemo. Nitko nije odustao, što je vrlo bitno. Prije toga smo uredili derutne objekte, oko 70% smo renovirali i adaptirali. Do sad smo već prodali i za naše potrebe iskoristili najmanje 150 grla, jer svake godine se proda 30 komada, a trenutno ih imamo 100 komada i još nam nedostaje robe, za naše potrebe za hotel i za stalne kupce koje smo naučili na kvalitetu mesa salers goveda.
Pola radnog vremena oko hotela, pola na farmi
- Imate i vlastite pašnjake i proizvodnju krmiva? Imate li nekih teškoća u uzgoju salers goveda?
–Na oko 40 ha proizvodimo stočnu hranu. Nešto i otkupljujemo, ali sami proizvodimo sijeno i voluminoznu zelenu hranu od djetelinsko-travnih smjesa. Što se tiče uzgoja goveda, imamo sustav krava-tele. Pola vremena imam obaveza oko hotela, osobito vikendom, a pola radnog vremena provedem na farmi sa stokom. Problema i šteta uvijek ima, ali ništa nepremostivo. Primjerice kad bik zapne s rogovima, pa ga izvučemo. To je sve brzo rješivo.
- Kako ste organizirali cikluse teljenja. Koristite li usluge veterinara?
–Nemamo potrebe za veterinarom, krave su zdrave i same se tele, imamo svoja tri bika i nema umjetnog osjemenjivanja. Ove godine smo imali 32 telića. Zna ih biti i po 40. Stari su od mjesec dana do pola godine. Pazimo na estrus i odvajamo ih u boksevima, pa imamo plan oplodnje i teljenja kroz godinu. Uvidjeli smo da je bolje da radimo pripust postupno, dvije krave svaki mjesec i tako imamo svoje meso kroz cijelu godinu. To je dobro za ugostiteljstvo, ali za otkup na veliko i nije dobro jer takvi kupci traže odjednom veći broj telića. Svakako je bolje kad meso možete prodati sami, jer prekupci na količinu uzmu i do 30% vrijednosti teleta.
Salers govedo je izuzetno poželjno za sustav krava-tele
- Kako ste se odlučili baš za salers pasminu, je li vam to bio prvi izbor ili ste se dvoumili?
–Rekli su mi da je salers poludivlje govedo. Moji stari držali su i bušu i simentalce i konje za rad. Kod pasmina krava ima velikih razlika, ali mislim da je presudno za odluku o nabavi salersa bilo to što su izuzetno pogodni za sustav krava-tele i ponajprije da izbjegnem dojenje i višak rada za kojeg nemamo vremena. Put u Francusku mi je bilo dobro iskustvo. Imam 65 godina i nisam imao vremena putovati. Malo sam prošao, jer ne stignem. Ali i kad bih se vratio u mladost, krv nije voda, mislim da bih još manje putovao. Kod mene starost ne pita što je radila mladost.
- Kad smo kod mladosti, ne brinete niti oko nasljednika koji bi mogli i proširiti stado?
–Tu kraj mene je Marko, a imam i sina Sašu. Imam i 5 unuka i dvije unuke, hvala Bogu svi su zdravi i veseli, a sinovi puno rade. Kod mene rade svi sve, nema posebnih podjela poslova, jer uz poslove u hotelu, imamo i farmu s govedima, ali i vinograd. Ne proizvodimo velike količine vina, ali ga imamo za potrebe restauranta. Ne planiramo povećavati stado, iako bi mogli prodati još više mesa, pa bismo vrlo rado da se pojave novi uzgajivači salersa s kojima bi mogli dogovoriti otkup i za naše potrebe. To je lijepa prilika da ljudi ne odlaze iz Lijepe naše, već da se odluče na uzgoj salersa od kojeg se može lijepo živjeti, da ih potaknemo da probaju razmišljati o tome i da se uhvate tog posla.
Iznimno otporna pasmina
- Upitali smo Darkovog sina Marka je li znao u što se upušta u uzgoju salersa?
–Ne možete znati unaprijed u što se sve upuštate kod nabave takve pasmine. Krenuli smo od nule, jer prije toga nismo imali stoku. Salers pasmina su dobre majke i pitome, a pasminu nazivaju poludivljom jer su zapravo otporna grla. Borave na snijegu i na vrućinama i ništa im ne smeta. Imaju dobre papke, tele se same i manje su zahtjevne nego krave dojilje. Možda za nekog i negdje ima i boljih pasmina, ali nama je salers idealan i bolje nismo upoznali.
- Imate i ponudu za potencijalne nove uzgajivače salersa?
–Da, mi trenutno imamo dovoljno grla koliko možemo uzgajati, jer bi morali ići u izgradnju novih objekata, ali rado bismo htjeli imati 1-2 dobavljača salersa za meso koje bi prerađivali u suhomesnate proizvode. Mogli bi plasirati i nekoliko tona takvih suhomesnatih proizvoda kroz hotel i kad bi nam se netko htio priključiti, to bi bilo vrhunski.
Meso iz prirodnog eko uzgoja
- Što možete reći o kvaliteti mesa salers goveda i što vaši gosti najviše traže?
–Ima raznih pasmina i raznih vrsta mesa, ali i raznih ukusa potrošača. Na našem jelovniku i u plati neizostavna je ponuda junećih ćevapa od salersa i pašticada. Specijalitet kuće je punjeni juneći ćevap, veličine pivske boce. Imamo i goste koji cijene odležano meso i dolaze na biftek ili odležani ramstek i u istraživanju smo dva nova steaka od kojih je flank steak sa specifičnom aromom kojeg ima samo dva komada po juncu, tako da nije za masovnu proizvodnju, a tko ih želi probati, može doći kod nas.
– I juha od salersa je jako specifična, punog okusa i dobili smo samo pohvale, jer radi se o mesu goveda koji su na ispaši, nema tova, nema kemikalija i koncentrata, nema industrijskih aditiva, to je prirodni eko uzgoj. Poslužujemo meso goveda koje je u ponedjeljak isporučeno u klaonicu 500 metara od farme, a u srijedu je kod nas kad ga mariniramo do vikenda i to meso se ne zaleđuje i odleđuje i nije vidjelo škrinju.
Bez truda i znoja nema ništa, ali uzgoj salersa se itekako isplati
- Može li poljoprivreda biti dobar izbor za mlade ljude danas u Hrvatskoj?
–Mnogi mladi odlaze iz Hrvatske i često rade od jutra do mraka u inozemstvu. Kad bi se jednako tako davali poslu u Hrvatskoj kao u Njemačkoj, sigurno bi mogli jako lijepo živjeti i doma. Ali treba volje i truda, jer bez suza i znoja nema ništa. Dok drugi zapošljavaju Nepalce, mi smo zaposlili Nijemca, koji stanuje i radi kod nas na farmi i kad kaže da je kod nas veća zarada nego u Njemačkoj, ljudi mu ne vjeruju. On ima plaću, a ne plaća niti stan, niti režije, ima „fasung“, koristi naš auto, plaćamo mu telefon i druge troškove i cijela plaća mu ostaje.
- Na kraju smo pitali Darka Butinu zašto misli da uzgoj salersa ima dobru budućnost?
–Kako bi potaknuli mlade da se bave uzgojem mi prodajemo ispod cijene junice s dobrom genetikom, od poznatog oca i kvalitetne majke i to po 1500 eura za godišnjakinju, a po toj cijeni smo ih mi nabavljali prije 7 godina u Francuskoj. Od tad je sve otišlo gore 15 puta. Zato poručujem onima koji imaju za ovaj posao „šlifa“, a i onima koji nemaju, da uzgoj salersa vuče kao lijepa žena. U njih se čovjek zaljubi i ne treba mu sat za dizanje ujutro. 
Sve zainteresirane pozivamo da se 18. lipnja ove godine upoznaju s uzgojem salers goveda na radionici u hotelu Frankopan kod Duge Rese i na imanju uzgajivača obitelji Butina. Za više informacija o programu radionice i vaše prijave za radionicu možete uputiti na e-mail: redakcija@gospodarski-list.hr
Foto: Goran Beinrauch, dipl. ing. agr.
