Gnojidba je agrotehnička mjera aplikacije gnojiva radi postizanja stabilnog visokog prinosa odgovarajuće kvalitete optimizacijom opskrbe usjeva hranivima održavanjem ili popravljanjem plodnosti tla bez štetnog utjecaja na okoliš.
Očuvanje i podizanje plodnosti i biološke aktivnosti tla te sprječavanje zbijanja i erozije tla u ekološkoj proizvodnji bilja postiže se višegodišnjim plodoredom uključujući leguminoze i ostalu zelenu gnojidbu te primjenu stajskog gnoja ili organskog materijala po mogućnosti kompostiranog.
Koja gnojiva primijeniti?
U ekološkoj proizvodnji nije dozvoljeno koristiti mineralna dušična gnojiva i druga mineralna gnojiva s lako dostupnim hranivima. Od njih su najpoznatija N-P-K gnojiva. Međutim, poželjno je primijeniti organska gnojiva kao što je zreli stajski gnoj. Osnovni problem predstavlja manjak i nemogućnost nabavke zrelog stajskog gnoja iz ekološkog uzgoja. S druge strane, prema EU uredbi 2018/848, ograničena je količina dušika porijeklom iz stajskoga gnoja (170 kg dušika/ha godišnje). Ograničenje se odnosi na primjenu stajskoga gnoja, osušenog stajskoga gnoja i dehidriranoga gnoja peradi te kompostiranog životinjskog izmeta, uključujući gnoj peradi, kompostirani stajski gnoj i tekući životinjski izmet.
Umjesto stajskog gnoja mogu se primijeniti tvornička dehidrirana organskih gnojiva u obliku granula ili peleta koja se mogu kupiti pakirana u vreće. Na tržištu postoje razna dehidrirana organska gnojiva. Razlikuju se u kemijskom sastavu (količini hraniva) ovisno o vrsti životinja, njihovom načinu uzgoja i ishrane.
Ova gnojiva mogu se kombinirati s kompostom. Time će se biljci osigurati sve potrebno za rast i razvoj te nakupljanje djelatnih tvari. Vrtni kompost je gnojivo prirodnog podrijetla. On za razliku od stajskog gnoja kojeg stvaraju životinje nastaje razgradnjom vrtnih i kućnih otpadaka. Kompost se vrlo lako može pripremiti u gotovo svakom kućanstvu ili na gospodarstvu.
Kompost
Kompostirati se može gotovo svugdje, na hrpi kraj vrta ili u improviziranom drvenom okviru koji može poslužiti kao kompostište te u komposteru kupljenom za tu namjenu. Važno je da materijal koji se stavlja u kompost bude raznovrstan i dobro usitnjen i da ne bude izložen izravnom suncu niti vjetru da se ne bi isušio. Hrpu je potrebno redovito miješati i dodavati vodu (ako je presuha) ili suhi materijal (ako je prevlažna). U kompost se ne smiju stavljati osjemenjeni korovi i zaražene biljke. Moglo bi doći do širenja bolesti i štetnika preko takvog komposta u zdravi usjev.
Pravila dobrog kompostiranja
| ŠTO SE SMIJE KOMPOSTIRATI | ŠTO SE NE SMIJE KOMPOSTIRATI |
| Kompostirati se može suho lišće, slama, sijeno, drvena sječka, pokošena trava, ostaci biljaka, uvelo cvijeće, piljevina. Iz domaćinstva dozvoljeno je stavljati karton, kuhinjske ubruse, salvete, tuljke od toalet papira, kore voća i povrća te njihove ostatke, ljuske jaja, stare začine i brašno. | Nikako se ne smije kompostirati kuhana hrana, ulje, tekućine i prerađevine, ostaci mesa i ribe, kosti, mlijeko i mliječni proizvodi, korištene maramice, pelene, ulošci, lijekovi, vrećice iz usisavača za prašinu, izmet pasa i mačaka, papir, novine i pepeo. |
Biostimulatori
Biostimulatori su fiziološki aktivne tvari i mikroorganizmi izvedeni iz prirodnih ili bioloških izvora. Oni biljkama u malim količinama pomažu u rastu i razvoju. Sinergijskim djelovanjem, njihove komponente međusobno utječu na sustav tlo-biljka-korijen. Sami po sebi nisu hranive tvari, ali potiču rast i razvoj biljaka tijekom životnog ciklusa, od klijavosti sjemena do zrelosti biljke. Kada se primjenjuju na biljke, ili u rizosferu, utječu na poboljšanje asimilacije, uporabe i translokacije hranjivih tvari. S time se smanjuje gubitak hranjivih tvari u okoliš, poboljšava učinkovitosti metabolizma zbog povećanja prinosa i kvalitete usjeva, povećava tolerantnost na abiotske stresove i učinkovitije koristi voda. Također, biostimulatori poboljšavaju fizikalno-kemijska svojstva tla potičući razvoj mikroorganizama u tlu.
Biostimulatori se obično koriste folijarno za hortikulturne usjeve kao prirodne i sigurne tvari. Isto tako, dokazano je da se primjenom biostimulatora povećava ukupan sadržaj dušika u listu i stopa fotosinteze. Također, povećava se koncentracija biljnih pigmenata, ponajviše klorofila. Neki biostimulatori također mogu potaknuti endofitske i ne-endofitske bakterije, kvasce i gljivice da proizvode tvari koje će biti od koristi biljkama. Primjenom biostimulatora, osim što se može povećati prinos i smanjiti stres u slučaju nepovoljnih temperatura, smanjuju se štetne posljedice kod suša, smrzavanja, mehaničkih i kemijskih oštećenja kao i kod virusnih infekcija.
Razni biostimulatori
Biostimulatori koji sadrže huminske kiseline, aminokiseline, proteine, peptide, polisaharide i vitaminske komplekse, aktivno pomažu kod razvoja korijena te povećavaju otpornost korijena u slučaju tla tretiranog pesticidima ili zaslanjenog tla. Folijarni biostimulatori na bazi aminokiselina (prolin i triptofan) pojačavaju fotosintetsku aktivnost biljke, pomažući brzo prevladavanje usporenog rasta koji je uzrokovan nepovoljnim uvjetima okoline.
Biostimulatori koji sadrže glukozide (energetski faktor rasta) i aminokiseline (arginin i asparagin) stimuliraju razvoj korijena. Ova grupa biostimulatora ima poseban značaj jer se mogu primijeniti od faze sjetve pa do prije presađivanja i poslije presađivanja. Kako je opasnost od propadanja biljke najveća kod presađivanja, ovi preparati stimuliraju stvaranje novih izdanaka korijena i korjenovih dlačica te pomažu bržem oporavku biljaka od stresa izazvanog presađivanjem.
Biostimulatori se dijele prema fiziološkoj aktivnoj tvari. To su humusne tvari (huminske i fulvo kiseline), proteinski hidrolizati i aminokiseline, ekstrakti morskih algi te mikrobiološki inokulanti (mikorizne gljivice, Trichoderma sp., rizobakterije koje potiču rast biljaka).
Foto Shutterstock
Zeolit
Zeolit je prirodni mineral vulkanskog podrijetla. Primjenjuje se kao poboljšivač tla te za povećanje prinosa i kvalitete uzgajanih kultura. Zeolit poboljšava vodo-zračne odnose u tlu. Ima sposobnost da duže zadržava vodu u tlu, čime smanjuje i rizik od stresa biljaka uzrokovanog sušom. Razvojem korijenovog sustava biljke, raste i njegova moć upijanja vode. Zeolit polako oslobađa vodu koju je ,,zadržaoʺ i prepušta je korijenu biljke. Tako se sprječava ispiranje vode u dublje slojeve tla, pa biljka duže može izdržati bez kiše ili vode iz sustava za navodnjavanje.
Zeolit može apsorbirati hranive elemente iz tla i polako ih otpuštati tijekom trajanja vegetacije biljke. Time se produžava djelovanje dodanih gnojiva. Također, eventualno prisutne teške metale u tlu, zeolit veže jačim silama i sprječava usvajanje od strane biljaka. Tako se smanjuje šansa za prisustvo povišenih koncentracija štetnih elemenata u biljkama i povećava njihova sigurnost za ishranu ljudi i životinja.
Primjenom zeolita moguće je smanjiti korištenje vode i gnojiva i do 30 %.
Svojim kemijskim sastavom pozitivno djeluje na snižavanje kiselosti tla (podiže pH vrijednost). Sadrži silicij, kalij, kalcij, magnezij, mangan, natrij i željezo. Može se umiješati u kompostnu hrpu jer ubrzava postupak kompostiranja i smanjuje miris kompostiranja. U proizvodnji povrća koristi se u količini 300 do 600 kg/ha, odnosno 3 do 6 kg/100 m2. Pregled pripravaka za zaštitu bilja i ostalih proizvoda prikladnih za ekološku proizvodnju objavljen je u Glasniku zaštite bilja, broj 3/2024 i dostupan na https://www.zastitabilja.com.hr/proizvod/glasnik-zastite-bilja-br-3-2024/
