Pretplatnik Gospodarskog lista poslao je u redakciju dopis s molbom da objavimo članak o zaštiti dunje. Stoga donosimo osvrt našeg stručnog suradnika s mjerama koje valja poduzeti početkom i tijekom vegetacije u ovoj godini, kako bi se što više spriječila pojava neželjenih promjena na stablima dunje koje uzrokuju bolesti i štetnici.
Tijekom razdoblja rasta i razvoja većine voćnih vrsta u protekloj 2023. zabilježili smo na većini hrvatskih mjernih lokaliteta vrlo povoljne uvjete za razvoj mnogobrojnih gljivičnih i bakterijskih bolesti u hortikulturnom bilju (voćarstvo, vinogradarstvo, cvjećarstvo, povrtlarstvo).Ovom prilikom dajemo stručni osvrt na biljne bolesti i štetnike koje se javljaju na dunjama uzgajanim najčešće kao pojedinačna stabla uz okućnice i vikendice.
Dunju (Cydonia oblonga) ubrajamo među najcjenjenije vrste voća za preradu. Sve do 18. stoljeća dunje su bile dobro poznata ljekovita namirnica, a bila je cijenjena još među starim Rimljanima (često prikazivana na Venerinom dlanu kao simbol ljubavi) i Grcima (“slijedila” je Afroditu). Kao znak ljubavi i plodnosti u povijesti, plodovi dunje su često korišteni u svadbenim običajima. Aromatični su plodovi izvrsna sirovina za kompot, žele i sok.
Dunja se smatra i ukrasnom voćkom, prvenstveno zbog izrazito zelenog lišća, velikih bijelih cvjetova i mirisavih žutih plodova koji ostaju na stablima do kasne jeseni. Upravo se zato dunja u Hrvatskoj često sadi u manjim i mješovitim voćnjacima uz okućnice ili vikendice. Neželjeni organizmi su često glavni uzročnici slabije rodnosti ili propadanja plodova dunje, a svake se godine pojavljuju gljivične i bakterijske bolesti, uzročnici crvljivosti plodova i štetni glodavci. Pri uzgoju voća za vlastite potrebe imperativ je vlasnika koristiti sredstva za zaštitu bilja u najmanjoj potrebnoj mjeri.
Na plodovima jabučastih voćaka (jabuka, kruška, dunja) svake se godine u većoj ili manjoj mjeri razvija trulež koju uzrokuje Monilinia fructigena. Često je primarni uzrok ove štetne pojave jabučni savijač (Cydia pomonella), uzročnik “crvljivosti” plodova.
Parazit na dunji
Dunju napada specijalizirana vrsta monilijske truleži i paleži čiji je uzročnik Monilinia linhartiana. Parazitira isključivo dunju. Prve znakovi se pri optimalnim uvjetima obično pojavljuju već u početku cvatnje. Pojedino lišće uzduž glavne ili postranih žila postaju smeđi, ili sivi, a zatim se promjena boje brzo proširi po čitavom listu koji se naglo suši. Pri vrlo visokoj vlažnosti zraka i učestalim oborinama, uz glavne se žile s opisanim promjenama boje razvija baršunasta prevlaka, odnosno micelij vrste Monilinia linhartiana. Zaraženi list ima poseban miris po gorkom bajamu. Čini se da taj miris privlači kukce koji prenose moniliju na cvijet.
Prijenos bolesti u cvatnji je osim kukcima moguć vjetrom i kapima kiše. Iz primarno zaraženog lišća na taj se način tijekom vegetacije monilija sekundarno širi na cvjetove, novo lišće i mlade plodove dunje. Zaražene latice nalikuju štetama od mraza, ofurene su i smeđe boje. Pojedini cvjetovi se razviju unatoč infekciji gljivom Monilinia linhartiana i formiraju zametnute plodove. Na presjeku takvog ploda primjećuje se promjena boje u smeđu i nastaje meka trulež začetka sjemenjače. Ali, kad takvi plodovi postignu veličinu lješnjaka najčešće se naglo osuše s nekoliko listova koji rastu iz iste plodne grančice.
Kasnije inficirani plodovi dunje (npr. preko oštećenja od uzročnika “crvljivosti”) mumificiraju i ostaju duže razdoblje na stablu (otpadaju tek ujesen ili u proljeće naredne godine). Gljiva uzročnik bolesti prezimljuje kao i druge Monilinia vrste u mumificiranim plodovima na stablu ili tlu. U proljeće se formiraju infektivne konidije koje na opisan način primarno šire patološke poremećaje na lišće i cvijet.
Mjere zaštite
Zbog značajnih ekonomskih šteta obavezno se provode mjere zaštite dunje. Zimskom rezidbom se obavezno uklanjaju plodovi “mumije” zajedno sa zaraženom grančicom. Svi mumificirani plodovi i osušene grančice u voćnjaku se prije početka vegetacije iznose i spaljuju. Pred pupanje se provodi prskanje povišenom koncentracijom bakarnih fungicida (npr, Champion ili Neoram – vidi Tablicu 1.). Neposredno pred otvaranje pupova preporučujemo primjenu novijih fungicida iz skupine anilino-pirimidina (npr. Chorus 75 WG). Ako su meteorološki uvjeti tijekom cvatnje izrazito vlažni (više kišnih dana uzastopno), tada se iznimno u cvatnji preporučuje dodatno tretiranje u večernjim satima tzv. IBE-fungicidima (npr. DifcorEC). Prilikom suzbijanja uzročnika “crvljivosti” plodova moguće je istovremeno primijeniti specifične pripravke za suzbijanje truleži dunje.
Tablica 1. Neki fungicidi dopušteni u našoj zemlji za zaštitu dunja od najčešćih uzročnika bolesti (npr. Venturia, Monilinia, Diplocarpon, Gymnosporangium)Fungicidi Bolest Primjena Karenca Champion WG bakterijske i gljivične bolesti 2-3 kg/ha; najviše 3x s razmakom 10 dana K=10 dana Neoram WG bakterijska palež i krastavost 0,2-0,25 %; najviše 6x godišnje K=10 dana Chorus 75 WG palež cvijeta i trulež ploda, te crna pjegavost 0,3 kg/ha; najviše 3x s razmakom 8-12 dana K=21 dan Difcor EC* krastavost 0,015 %; najviše 4x s razmakom 7-10 dana K=35 dana **Karbicure WP krastavost 5 kg/ha (najviše 5x) K=1 dan **Fungisei SC krastavost 1-3 lit./ha (najviše 7x) K=3 dana Scab 80 WG krastavost, trulež 1,88 kg/ha (najviše 4x) K=28 dana
Vlasnicima osamljenih stabala uz okućnice/vikendice svakako preporučujemo nakon zimske rezidbe obaviti “plavo prskanje” primjenom bakarnih fungicida, a pred cvatnju koristiti jedan od organskih fungicida dopuštenim za suzbijanje monilijskih truleži plodova (npr. u dunjama dopuštenje ima samo ciprodinil u pripravku Chorus WG) ili pripravke dopuštene u ekološkom uzgoju voća (npr. Karbicure WP i/ili Fungisei SC).
Crna pjegavost lista i ploda dunje
Crna pjegavost lista i ploda dunje (Diplocarpon mespili) je opisana u svim područjima uzgoja dunje. Premda je poznato da ova bolest napada još krušku, mušmulu i nešpolu, primijećeno je da su štete na plodovima dunje izražene u pojedinačnim stablima koje rastu u uvjetima visoke vlage (npr. u sjeni). U matičnjacima podloga dunje i kruške može uzrokovati defolijaciju lišća. Tipični su znakovi vidljivi na lisnom licu i naličju u obliku pravilno-okruglih, žućkasto-crvenkastih pjega promjera 1-4 mm. One se šire, povećavaju, zahvaćaju sve veći dio lisnog tkiva, a središnji dio pjega odumire i poprima gotovo crnu boju. U sredini pjega se mogu primijetiti crna ispupčenja, što su nespolna otvorena plodišta uzročnika bolesti.
Tkivo oko pjega gubi zelenu boju i naposljetku požuti. Negativne promjene u obliku izduženih pjega vidljive su i na peteljkama lista, pa jače napadnuto lišće otpada još sredinom ljeta. Na plodovima također nastaju pravilno-okrugle, maslinaste, pjege tamnijeg ruba. Rano zaraženi plodovi zbog neujednačenog rasta zaraženog i zdravog tkiva deformiraju, ponekad pucaju i naknadno trunu. Uzročnik ove bolesti prezimi u zaraženom i otpalom lišću. U proljeće su primarne infekcije moguće kad je lišće vlažno barem 12 sati pri 10 °C, odnosno barem 8 sati pri 20 °C. Kišovito proljetno razdoblje pogoduje jačem razvoju bolesti. Prvi simptomi bolesti se pojavljuju najkasnije 16 dana nakon primarnih zaraza, što prvenstveno ovisi o temperaturama zraka i vlažnosti.
Program zaštite i izbor fungicida naveden kod suzbijanja paleži mladica i truleži plodova (Monilinia) daje dobru učinkovitost i protiv ove bolesti, a djelatne tvari ciprodinil (Chorus) i difenkonazol (Difcor) se mogu miješati s kaptanom (npr. Scab WG) prije ili nakon cvatnje dunja. Uzročnik “crvljivosti plodova” (jabučni savijač) može se preventivno suzbijati biotehnički postavljanjem dispenzora radi zbunjivanja ili konfuzije3 (Isomate CTT) ili biološkim insekticidom prskanjem biljaka u vrijeme kritične pojave leptira (npr. B.t.k. u pripravku Lepinox Plus WP (0,075-0,15 %, karenca u dunjama nije primjenljiva). Plodove dunje je nakon cvatnje moguće tretirati i vodotoplivim hranivima s naglašenim sadržajem kalcija. Plodove dunje nakon berbe čuvati u prohladno-vlažnoj prostoriji (3-8 °C).