Ako se želite baviti ekološkom poljoprivredom u Hrvatskoj, razmislite, ne dva već dvadeset puta. Zašto? Pa zato jer se poljoprivrednici svode sve više na popunjavače formulara, administrativne službenike koji moraju znati sve i svakoga kako bi uopće mogli plivati u moru administrativnih klopki koje su im nametnute.

Na što se zapravo svodi posao jednog ekološkog poljoprivrednika? Zapravo, najmanje na rad u polju, većinom je to hrpa papirologije koju morate ispuniti prije nego ste zabili i jednu lopatu u zemlju. Želite li koristiti netretirano sjeme u proizvodnji, onda prvo šaljete dopis, želite koristiti stajski gnoj, treba prvo poslati dopis, što god želite raditi prvo DOPIS!

Nakon beskrajne količine papira koji se moraju popunjavati, dolaze nam još dva nova. Pa kako to, nemoguće, da imamo još malo dodatne papirologije. Jer kao najpoznatija zemlja na svijetu po sindromu FT1P (fali ti jedan papir!) od ove – bolje rečeno navodno od prošle godine – imamo nove formulare.

Administracija za nepovjerovati – šuma s tri bora

Mnogo se ekoloških poljoprivrednika ove godine našlo u problemu i maltene bez poticaja, jer je navodno od prošle godine potrebno dostavljati Obrazac 22 i Obrazac 23 na Agenciju za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR). No, jesu li isti ti poljoprivrednici bili obaviješteni? Naravno da nisu, jer na Agronetu nigdje nije bila postavljena obavijest, prilikom predaje Jedinstvenog zahtjeva za poticaje nitko to nije tražio, već se odjednom iz APPRRR javljaju da to moramo dostaviti u roku od 24 sata – inače ništa od poticaja.

Kad pitate Ministarstvo poljoprivrede tko je nadležan za navedene obrasce, oni vas šalju na APPRRR, kad tamo pitate, oni vas upućuju na Savjetodavnu službu odnosno natrag na Ministarstvo i tako u krug. I tko nastrada, onaj tko se, ni kriv ni dužan, odlučio za nešto drugačije, održivije, prirodnije.

Kud ovo sve vodi?

Tako se zapravo zapitate je li ovo sve ima smisla? Prema statistici koja je objavljena 2023. godine ekološka poljoprivreda je u stalnom porastu, no kakvi su rezultati tih površina pod ekološkom? Poražavajući, površine postoje, ali proizvodnja je na vrlo niskim granama. Bit će vrlo interesantno proučiti ovogodišnju statistiku naredne godine jer se od ove godine poljoprivrednici odlučuju hoće li ući u novo petogodišnje razdoblje ekološke proizvodnje.

Starimo kao nacija, sve nas je manje u Hrvatskoj, poljoprivredna gospodarstva su generalno starija populacija, izuzetno neobrazovani kad se gleda statistika obrazovanja u poljoprivredi i još na sve to svake godine dobijemo hrpu novih formulara, a teško se više snalazimo i u šumi postojećih.

Tablica 1. Površine korištenog poljoprivrednog zemljišta i površine pod ekološkom proizvodnjom u razdoblju od 2007. -2023.g.
GodinaKorišteno poljoprivredno zemljište (ha)Površine pod ekološkom proizvodnjom (ha)Udio površina pod ekološkom proizvodnjom u ukupno korištenim poljoprivrednim površinama (%)
2007.120175675770,63
2008.1289091100100,78
2009.1299582141931,09
2010.1333835232821,75
2011.1326083320362,42
2012.1330973319042,40
2013.1568881406602,59
2014.1508885500543,32
2015.1537629758834,94
2016.1546019938146,07
2017.1496663966186,46
2018.14856451031666,94
2019.15044451081697,19
2020.15062051086597,21
2021.14763511219248,26
2022.14479191293748,94
2023.14860531198738,07
Izvor: Državni zavod za statistiku, Obrada: Ministarstvo poljoprivrede