Lički krumpir zaštitni je znak tvrtke Agrovelebit iz Lovinca, certificiranog proizvođača koji ima ambiciozne planove u čijoj realizaciji im pomažu i sredstva EU fondova.

Većim dijelom iz Programa ruralnog razvoja Zajedničke poljoprivredne politike EU izgrađeno je i moderno skladište u Gospiću, a o ovogodišnjoj berbi krumpira, učestalim klimatskim promjenama, kooperaciji u Ravnim kotarima, nužnosti navodnjavanja, uzgoju 60 crvenih angusa i planiranom tovu, radnoj snazi i nerješenom pitanju poljoprivrednog zemljišta, razgovarali smo sa dugogodišnjim direktorom Agrovelebita Nikolom Vidakovićem.

Nikola Vidaković, dugogodišnji direktor Agrovelebita
  • Kakva je bila ovogodišnja berba krumpira u Lici?

–Nama je u Agrovelebitu uzgoj krumpira, bilo što se tiče obima posla, što se tiče aganžmana ljudi, ali i prihoda na prvom mjestu. Ova godina je bila bolja nego zadnje tri, jer su 2021. i 2022. bile ekstremno sušne. Lani je godina bila dobra, što se tiče oborina, ali je kroz vegetaciju, bila velika količina oborina u svibnju, nakon sadnje krumpira, što je prouzročilo dosta veliku štetu jer nam čak 25 posto krumpira nije uopće niknulo. To je dovelo do smanjenih prinosa na posađenim površinama. Ova godina je imala optimalan raspored oborina poslije sadnje, koja je bila ranije, što nije uobičajno za Liku, negdje već sredinom travnja, a do 20. travnja sve smo bili posadili. To je u ovim klimatskim promjenama, novi raspored sadnje, a sve do konca lipnja je bio idealan raspored oborina.

Tvrtka obrađuje 80 ha oranica u općini Lovinac u Lici.

Temperaturni ekstremi onemogućuju proizvodnju krumpira

  • Kako se nosite s klimatskim promjenama?

–Navodnjavanjem, jer se bez toga više ne može govoriti o nekoj ozbiljnoj proizvodnji, pa čak i kod nas u Lici, jer je njezin južni dio dosta sušan. Primjerice, temperaturni ekstremi, iznad 35 stupnjeva Celzijevih u polju, onemogućuju rast krumpira. Sušna razdoblja. posebno preko ljeta, onemogućuju proizvodnju krumpira.

–Nadalje, posljednjih nekoliko godina oborina je bilo znatno ispod godišnjeg prosjeka. Posebno se to odražava na nicanje krumpira. Početkom lipnja znalo je pasti samo 100 litara kiše u vegetacijskom razdoblju od čak dva mjeseca. To su izrazito niske količine oborina i bez navodnjavanja ne bi bilo ništa od uzgoja. Klimatske promjene se osjete, ali i vide tijekom cijele godine, jer je manje oborina i tijekom zime. To znači raniju sadnju barem 15-ak dana ranije, jer je nekada bilo normalno posaditi krumpir u Lici početkom svibnja. Osim toga, nepovoljna klima utječe na prinose, pa planiramo u naredne godinu-dvije svu proizvodnju krumpira, koja sada iznosi 40 ha, navodnjavati. Isti tako planiramo proizvodnju krumpira povećati na 60-65 ha.

Kooperacija u zaleđu Zadra

  • Imate li podršku institucija kad je riječ o navodnjavanju?

–Naša županija je izradila studiju izvodljivosti navodnjavanja na više lokacija u Lici, a naša je u Raduču. Nadam se da će ona sada ići u realizaciju što se tiče projektiranja i financiranja same izgradnje. Toplinski valovi traju sada duže i moramo naći rješenje za ekstremne temperature jer biljke u polju gdje se temperatura penje i na 45 stupnjeva, ne mogu izdržati. To su sve stvari o kojima valja voditi računa kod ove prozvodnje, koja postaje sve zahtjevnija.

–Zbog toga smo i pokrenuli kooperaciju uzgoja krumpira u zaleđu Zadra, gdje je dobrim dijelom riješen sustav navodnjavanja, u prvom redu što se tiče mladoga krumpira tijekom ljeta za turističku sezonu, gdje smo ove godine imali 15 ha proizvodnje u kooperaciji. To je budući smjer razvoja Agrovelebita, jer imamo dovoljno znanja i iskustva, kao i zastupstvo jedne tvrtke-kćeri iz Francuske i Danske za sjemenski krumpir, prilagođen uvjetima naše proizvodnje, ali i potrebama tržišta tijekom cijele godine.

Mladi krumipir iz kooperacije u zaleđu Zadra. 

Novo skladište u Gospiću

  • Što vam je donijelo novo skladište krumpira u Gospiću?

–Povlačenje sredstva klorprofam na osnovu Uredbe EU komisije iz 2019., stavilo je pred proizvođače krumpira nove obveze, jer smo morali uložiti značajna sredstva u iznosu od 1,6 milijuna eura u zaštitu od klijanja gomolja tijekom čuvanja i skladištenja. Mi godišnje proizvedemo  nešto više od tisuću tona merkatilnog i sjemenskog krumpira. Skladište je sufinancirano s milijun eura sredstvima Mjere 4. iz Programa ruralnog razvoja, a ostalo su sredstva iz vlastitih i kreditnih izvora. Nije najsretnije rješenje da se ono nalazi u Gospiću, koji je 25 kilometara udaljen od mjesta proizvodnje krumpira u Lovincu. Moderno skladište je donijelo veliki napredak u proizvodnji u smislu da je olakšalo i povećalo kapacitete prihvata krumpira i njegovo adekvatno čuvanje. To je za nas bio golem iskorak u investiciji od prije dvije godine.

Skladište krumpira  Agrovelebita nalazi se u Gospiću. 

Trebalo bi više valorizirati ekološku proizvodnju

  • Uspješni ste u korištenju EU fondova. Ima li što novoga na tome polju?

–Aplicirali smo ove godine i prošli na novom natječaju 73.10 koji se odnosi na nabavku opreme za primarnu proizvodnju. Radi se o projektu vrijednom 700.000 eura s namjenom za dvoredni kombajn, traktor, opremu za pakiranje krumpira i digitalnu vagu. Nadalje, slijedimo novi smjer razvoja Agrovelebita u vidu digitalizacije primarne proizvodnje. Riječ je o softveru za tzv. pametnu tvornicu, koji prati proizvodnju hrane od polja do skladišta, odnosno box paleta, putem QR coda.

Moderno skladište krumpira  sufinancirano je sredstvima iz EU fondova. 
Adekvatni  uvjeti čuvanja i skladištenja  krumpira.
  • Kako gledate na nove zelene izazove u poljoprivrednoj proizvodnji?

–Ekološka poljoprivreda mora imati finalni proizvod. Ne smije biti cilj samo ulazak u zahtjevnu ekološku proizvodnju hrane, jer EU ide u smjeru smanjenja korištenja zaštitnih sredstava, zato što su poticaji u eko proizvodnji nešto veći. Trebalo bi valorizirati ekološku proizvodnju hrane, njezinu učinkovitost jer se u nju ulažu znatna sredstva, koja bi trebalo i opravdati. Dovoljna proizvodnja hrane je isto tako strateški cilj svake države, posebno u ovim globalnim krizama, epidemijama i ratovima, koje se smjenjuju jedna za drugom, o čemu bi valjalo voditi računa na vrijeme. Kod eko prozvodnje hrane treba više znanja, preventive i okretanju sortama kod krumpira koje traže manje zaštitnih sredstva. Isto tako valja reći da nismo samodostatni u proizvodnji krumpira, iako smo u nekim godinama, blizu samodostatnosti, pa čak se krumpir i izvozi, ali i uvozi, posebno mladi krumpir, ovisno o stanju na jedinstvenom EU tržištu.

Pametna tvornica  je novi smjer  razvoja Agrovelebita iz Lovinca. 

Već dugo nemamo dovoljan broj radne snage

  • Imate li dovoljno radne snage?

–Nemamo. Morali smo prvi put zaposliti pored 12 zaposlenih i dva Nepalca u Agrovelebitu, jer na domaćem tržištu, već dugo ne možemo naći dovoljno radne snage. Tvrtka počiva na svojim zaposlenicima, koje i educiramo te nastojimo naći motivaciju da oni tu i ostanu, jer se radi o zahtjevnom poslu i ostanku u Lici. Vjerojatno ćemo u budućnosti opet morati posegnuti za uvozom radne snage, jer je to neminovnost, pa makar se radilo o najjednostavnim  poslovima.

Poljoprovredno zemljište je strateški resurs svake zemlje

  • Koliko imate poljoprivrednog zemljišta i je li vam dovoljno?

–Imamo ukupno 350 ha od čega je 80 ha oranica, što nam je nedostatno jer imamo mogućnost za rast proizvodnje za još 40-45 ha. Ono je u većem dijelu u najmu od države, za što nam uskoro istječe najam ili je već istekao. Manji dio zemljišta imamo u svome vlasništvu. No, moram reći da je to gorući problem poljoprivrede zadnjih 30 godina odnosno od osamostaljenja Hrvatske, jer veći broj jedinica lokalne samouprave nije raspisao program raspolaganja ili je proveden samo jedan ili dva natječaja.

  • Gdje zapinje stavljanje poljoprivrednog zemljišta u funkciju proizvodnje hrane?

–Svjedoci smo brojnih izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu i pripadajućih pravilnika. Osim toga, svaki ministar poljoprivrede, da tako kažem, donosi svoj zakon raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, a nije rijetkost da se isti mjenja već u istom mandatu jer se uvidi da se ne provodi na terenu ili se sporo provodi. Tu su razne nepravilnosti, nelogičnosti. To nije boljka trenutne vlasti, jer se kod nas zakonodavstvo mijenja svake godine, a to onda dovodi do sporosti provedbe na terenu. Dakle, to je veliki problem svih nas koji se ozbiljno bavimo poljoprivrednom proizvodnjom.

–Držim da nije potencijal samo u državnom poljoprivrednom zemljištu već i u privatnom, a koje, nažalost, nije u funkciji. Naime, većina poljoprivrednog zemljišta u Lici nije obrađena, iako ima ljudi koji bi ga htjeli obrađivati. No nije bilo interesa ni volje lokalnih vlasti, prije svega zbog nesređenih imovinsko-pravnih odnosa, da se ono stavi u funkciju. Poljoprivredno zemljište je strateški resurs svake zemlje i prema njemu bi se tako trebalo i odnosti. Ali doći će jednom i ta vremena, jer postoje alati za njegovo stavljanje u funkciju, bilo oporezivanjem ili kažnjavanjem za nebrigu o poljoprivrednom zemljištu, bez kojega nema prozvodnje hrane.

Nastojimo imati održivo gospodarstvo

  • Imate i uzgoj crvenih angusa u sustavu krava-tele?

–Stočarstvo zahtjeva dodatni aganžman, a sada imamo i dovoljan broj grla, 40 krava i 20 junica, da bi mogli u idućem razdoblju raditi nadstrešnicu u polju, jer planiramo ući u tov na otvorenom, kako bi stvorili dodanu vrijednost, bilo da se radi o prodaji teladi ili uzgoju bikova. Osim toga, nama je važna proizvodnja stajskog gnojiva, u prvom redu zbog proizvodnje krumpira. Nastojimo razvijati stočarsku proizvodnju da nam cijelo gospodarstvo bude što održivije. U funkciji uzgoja krumpira, odnosno prozvodnju neke hrane kada u plodoredu nije krumpir. Inače, raste broj goveda u Lici, bilo goveda, ovaca ili konja.

  • Jeste li upoznati s planom Ličko-senjske županije da pokrene Centar brdsko-planinske poljoprivrede i stočarstva u Lici?

–Znam da se radi o dosta velikom i zahtjevom projektu županije, ali nisam uključen u njegovu realizaciju, pa ne mogu reći nešto konkretnije.

Slika 8.Crveni angusi se uzgajaju u sustavu krava-tele, a u planu je i tov. 

Foto: Marinko Petković

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA