Plutajući hidropon ili kultura duboke vode je tehnologija proizvodnje bilja gdje je korijen biljke uronjen u vodu s otopljenim hranjivim tvarima potrebnim za rast i razvoj te se stoga radi o proizvodnji bez tla ili hidroponu.
Osim hranjivih tvari, voda mora biti opskrbljena kisikom što se postiže aeracijom cijelog sustava tj. hranjive otopine. Aeracija se provodi pomoću aeratora tj. zračnih pumpi. Oni dovode kisik do hranjive otopine tako da ju prozračuju slično kao u ribnjaku ili akvariju. Vrlo je važno da prozračivanje bude dostatno kako ne bi došlo do gušenja korijenovog sustava biljke i na kraju uginuća cijele biljke.
Sam kapacitet zračne pumpe se procjenjuje na temelju veličine sustava plutajućeg hidropona. Također, važna je i dubina vode tj. bazena koja ovisi o vrsti koju uzgajamo u plutajućem hidroponu, a najčešće iznosi od 15-30 cm. Vrste koje se mogu uzgajati na ovaj način su većinom lisnato povrće i to salata, endivija, rukola, radič, špinat, matovilac, kopriva, blitva, pojedine kupusnjače i slično.
Prednosti uzgoja u plutajućem hidroponu
- Kod proizvodnje bez tla, u ovom slučaju plutajućeg hidropona, prilagođavaju se svi bitni okolišni i proizvodni čimbenici koji utječu na rast i razvoj biljke pa se postižu maksimalni prinosi.
- Plutajući hidropon je izvrstan izbor proizvodnog modela u zaštićenim prostorima gdje se potencijal zaštićenih prostora maksimalno iskorištava, a posebno uz dodatno osvjetljenje i grijanje što skraćuje proizvodni ciklus lisnatog povrća.
- Plutajući hidropon omogućuje vrlo laku kontrolu bolesti i štetnika te često njihov potpuni izostanak, a svi ostali izazovi u proizvodnji kao kontrola okolišnih čimbenika postaje lak zadatak.
- Proizvodnja lisnatog povrća na ovaj način jamči uštedu ljudskog rada jer finalni proizvod bude potpuno čist i bez primjesa čestica tla, supstrata kao i ostalih nečistoća koje se javljaju kod manipulacije u klasičnoj proizvodnji.
Hranjive tvari u plutajućem hidroponu biljka dobiva otopljene u vodi na kojoj se biljke. Tako se može reći da biljke zapravo plutaju na hranjivoj otopini. Za potrebe uzgoja lisnatog povrća se najčešće koristi recept za hranjivu otopinu prema Hoagland-u. Bitno je napomenuti kako je preporučljivo umanjiti koncentraciju svih esencijalnih elemenata za 50 %.
Biofortifikacija dodatkom selena
Osim esencijalnih elemenata tj. mineralnih soli, u hranjivu otopinu se mogu dodati i neesencijalni elementi. One često biljkama nisu neophodni za rast i razvoj, ali imaju pozitivan učinak. S druge strane, pojedini elementi koji nisu esencijalni za biljke često su esencijalni za čovjeka te ih u hrani nema u dovoljnim količinama zbog njihove slabe zastupljenosti u okolišu tj. hranidbenom lancu, a jedan od takvih elemenata je selen (Se).
Razlog ovome je prvenstveno niska koncentracija selena u samom tlu. Tako Hrvatska spada u područja s tlima gdje je koncentracija selena vrlo niska. Stoga, vrlo je važno nadomjestiti selen različitim dodatcima prehrani ili povećati njegovu koncentraciju u hrani metodom biofortifikacije biljaka. Biofortifikacija biljaka se može postići dodatkom selena u tlo, supstrat ili hranjivu otopinu ili se selen može primijeniti folijarno tj. preko lista.
Ovaj način biofortifikacije biljaka se naziva agronomska biofortifikacija i zapravo podrazumijeva planiranu i doziranu ishranu biljaka selenom. S obzirom da je količina selena u finalnom proizvodu jako bitna te postoji referentni raspon tj. preporučena dnevna količina (55 – 70 μg Se/dan za odrasle osobe), najbolji način biofortifikacije biljaka je upravo u sustavu plutajućeg hidropona gdje se vrlo precizno može izračunati i primijeniti željena količina selena koju će biljke usvojiti.
Tijekom provedbe istraživanja i projekta financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ) pod nazivom „Primjena nanobiotehnologije u suplementaciji hrane sa selenom“ (voditelj Tomislav Vinković, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek) ispitana je mogućnost biofortifikacije špinata, rukole, matovilca i šćira u uvjetima plutajućeg hidropona te su postignuti izvanredni rezultati. Selen je primijenjen u više kemijskih oblika te je postignuta optimalna koncentracija selena u lišću svih navedenih biljnih vrsta.
Na kraju, treba napomenuti da konzumacijom biofortificiranih biljaka selen unosimo u jednom od njegovih organskih oblika što je najbolji način suplementacije selena u usporedbi s dodatcima prehrani gdje je selen u anorganskom obliku te se ne iskoristi u potpunosti.
Tekst i foto: izv. prof. dr. sc Tomislav Vinković i dr. sc. Boris Ravnjak
