Nakon arondacije lovišta (zaokruživanje lovišta kao prirodne cjeline – postavljanje granica lovišta) pristupamo određivanju lovnoproduktivne površine (LPP). To smatramo prvim korakom pri određivanju gospodarskog kapaciteta lovišta – najvećeg mogućeg broja divljači u lovištu koji ne ugrožava stanište niti gospodarstvo (poljoprivredu i šumarstvo). Pri tome utvrđujemo za koje vrste divljači postoje osnovni uvjeti za obitavanje i razmnožavanje, odnosno koja površina lovišta pruža sve potrebne uvjete za gospodarenje tim vrstama.
Da bi izračunali lovnoproduktivnu površinu obračunavamo postotni udio različitih zemljišnih kultura – šuma i šumskog zemljišta, oranica, livada, pašnjaka te voda, bara i tršćaka. Utvrđivanje LPP-a se provodi zasebno za svaku gospodarski značajnu vrstu divljači (krupnu i sitnu). LPP se određuje jednom u 10 godina, odnosno tijekom izrade lovnogospodarske osnove ili programa uzgoja divljači, a samo iznimno ako je došlo do značajnih promjena površine lovišta. LPP se utvrđuje i kod revizije lovnogospodarske osnove i programa uzgoja divljači. Potrebno je stoga dobro utvrditi i uskladiti stvarno stanje iskaza površina (katastar lovišta), odnosno utvrditi stvarnu zastupljenost pojedinih kultura, a ne na temelju katastarskih podataka, posebice ako su zastarjeli.
O stvarnoj strukturi, njihovom udjelu i rasporedu u lovištu (strukturi vegetacije) ovisi njihovo učešće u LPP-u za pojedinu vrstu divljači. Nakon što smo utvrdili LPP pristupamo njegovom bonitiranju čime utvrđujemo najveći mogući broj divljači koji se može uzgajati u lovištu, koji ne remeti prirodne odnose između divljači i zaštićenih životinjskih vrsta te njihovih prirodnih staništa i gospodarskih djelatnosti. Svrha bonitiranja je utvrditi stvarnu kvalitetu LPP-a i tu kvalitetu prenijeti u brojčane jedinice te temeljem tako dobivenog podatka utvrditi vrijednost lovišta za gospodarenje pojedinom vrstom divljači. Na tim podacima utvrđuju se svi ostali elementi lovišta, prvenstveno kapacitet, tj. moguća brojnost divljači kojom će se u lovištu gospodariti.
Prilikom bonitiranja LPP-a za krupnu divljač analiziramo i vrednujemo pet čimbenika. To su hrana i voda, vegetacija, kvaliteta tla, mir u lovištu i opća prikladnost koja je raspoređena na sljedeća četiri kriterija: odnos dužine poljskih granica i ukupne granice lovišta, postotno učešće površina pod okopavinama, klima te konfiguracija terena.
Bolji uvjeti života u lovištu za neku određenu vrstu divljači stavljaju lovište u viši bonitetni razred za tu divljač, a lošiji obratno. Tako temeljem zbroja danih bodova navedenim čimbenicima određujemo bonitetni razred kojih ima tri za divokozu te četiri za ostale vrste krupnu divljači (osim medvjeda). Bonitiranje za sitnu divljač razlikuje se od bonitiranja za krupnu divljač. Ovdje analiziramo i vrednujemo sedam sljedećih čimbenika: kvaliteta tla, hrana i voda, vegetacija, mir u lovištu, konfiguracija, klimatski uvjeti i prikladnost lovišta koja nije, kao kod krupne divljači, posebno raspoređena na 4 kriterija, nego je kao opći skup svih uvjeta koji služe za život, opstanak, razmnožavanje, zaklon itd. subjektivna procjena izrađivača LGO.
Za sitnu divljač raspoznajemo 5 bonitetnih razreda. Navedeno je temelj uređivanja lovišta, no vrlo često kad govorimo o toj temi mislimo isključivo na tehničko uređivanje lovišta, odnosno na provedbu svih radnji u lovištu koje služe uzgoju i zaštiti divljači (izgradnja lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata, podizanje remiza, čišćenje i održavanje prosjeka, staza itd.).
Foto: lovijosponesto.club
Izvor: Gospodarski kalendar
 pristupamo određivanju lovnoproduktivne površine.){kind=link}