Krumpir, lat. Solanum tuberosum L je zeljasta višegodišnja biljka koja pripada porodici Solanaceae. Različite divlje vrste krumpira rasprostranjene su na jugu Sjeverne Amerike, u Meksiku, centralnoj Americi i po cijeloj Južnoj Americi.
Pradomovina krumpira je Južna Amerika, u području Anda (Peru, Bolivija), gdje je Inkama, uz kukuruz, bio glavna hrana. U Europu se prenosi u 16. stoljeću te ga prvi put spominje švicarski botaničar Kaspar Bauhin 1596. god. pod nazivom Solanum tuberosum esculentum. U naše krajeve donijeli su ga graničarski vojnici krajem 18. stoljeća. Krumpir je jedna od najintenzivnijih ratarskih kultura i jedan je od najznačajnijih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda kod nas. Ovakvo značenje proizlazi iz njegove visoke reproduktivne sposobnosti po jedinici površine, odnosno ostvarivanja visokih prinosa s velikim sadržajem hranivih tvari. Najznačajnije svojstvo krumpira je njegova prehrambena vrijednost kao namirnice i povoljan odnos hranjivih tvari kao što su : škrob, bjelančevine, vitamini i minerali.
Utjecaj vremenskih prilika na uzgoj krumpira
Za uspješan uzgoj krumpira vremenske prilike imaju veliki utjecaj. Prvenstveno se ovo odnosi na količinu i raspored oborina u toku vegetacijskog razdoblja koji pored utjecaja na prinos gomolja utječe na njihov broj, krupnoću i kvalitetu. Najveće prinose i najujednačenije gomolje krumpir ostvaruje ako je tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja ujednačen raspored oborina. U godinama s povećanom količinom oborina u prvoj polovici vegetacije i sušnom nastavku vegetacije formira se veliki broj gomolja koji ostaju sitni. U slučaju obrnutog rasporeda oborina formira se se manji broj, ali krupnijih i ujednačenijih gomolja. Krumpir ne podnosi velika kolebanja temperatura tijekom vegetacije, kao ni za vrijeme zimskog mirovanja gomolja u skladištu.
Minimalna temperatura zemljišta pri sadnji treba biti 6-8 °C. Stabljika s lišćem izmrzava na -1 do -2°C. Optimalna temperatura za rast gomolja je 17-20 °C. Na višim temperaturama formiranje gomolja i prinosi smanjuju se, a na temperaturi višoj od 30 °C rast gomolja prestaje. Za uzgoj krumpira najpogodniji su lakši tipovi tla- propusna, rastresita, pjeskovita i pjeskovito-ilovasta tla s mrvičastom strukturom, bogata humusom, mineralnim i organskim materijama, s povoljnim vodozračnim svojstvima sa što dubljim oraničnim slojem. Ne odgovaraju mu teška močvarna tla s visokom razinom podzemnih voda. Podnosi kiseliju reakciju tla, a optimalni pH za uzgoj je 5,4-6,5. Najbolji predusjevi za krumpir su leguminoze od kojih se posebno ističu crvena djetelina i lucerna jer iza sebe ostavljaju porozno tlo bogato dušikom. Strne žitarice su također dobar predusjev jer ostavljaju poslije žetve dovoljno vremena za pravilnu pripremu tla.
Krumpir ima veće zahtjeve u pogledu gnojidbe
Krumpir je biljka koja iz tla iznosi velike količine hraniva, pa stoga ima i znatno veće zahtjeve u pogledu gnojidbe u odnosu na ratarske kulture. Najveći prinos postiže se kombinacijom organske i mineralne gnojidbe, a gnojidbu je potrebno provesti prema planiranom prinosu i analizi tla. Za planirani urod krumpira od 30-35 t/ha potrebno je ovisno o tipu proizvodnje gnojidbom unijeti u tlo:MAKROELEMENTI TIP PROIZVODNJE Rani krumpir Kasni krumpir N 100-140 140-200 P2O5 110-150 110-150 K2O 160-260 200-350
Sorte krumpira koje se danas nalaze na našem tržištu možemo podijeliti prema duljini vegetacije i namjeni za koju se proizvode. Iako se najvećim dijelom krumpir koristi u ishrani ljudi, prema namjeni sorte možemo podijeliti na: sorata namijenjena za hranidbu životinja, sorte za industrijsku preradu i sorte namjenjene ljudskoj ishrani. Sorte krumpira namijenjenog industrijskoj preradi mora udovoljavati određena fizikalno kemijska svojstva ovisno o namjeni za koju se proizvodi (krumpir za proizvodnju škroba, proizvodnju alkohola ili za proizvodnju dehidriranih i smrznutih proizvoda od krumpira).
Sorte koje se koriste u ljudskoj ishrani također se razlikuju (npr. sorte za pripravu salata, sorte pogodne za izradu pirea itd.). Prema duljini vegetacije sorte krupira dijelimo na: vrlo rane i rane (duljina vegetacije 60-80 dana), srednje rane (80-100 dana), srednje kasne (100-130 dana) i kasne (130-150 dana). Korištene količine sjemena pri sadnji ovisi o više faktora i znatno variraju. Na količinu sjemenskog gomolja utječu: gustoća sadnje, veličina odnosno težina gomolja, sorta, zemljište, intenzitet gnojidbe i dr.Kalibracija gomolja (mm) Razmak između i unutar redova (cm) težina (kg) 28-35 70×24 1500 35 70×38 1900 35-45 70×48 2900
Tekst i foto: mr. sc. Tatjana Martinović i Suzana Pajić, dipl. ing. agr.
Pročitajte još:
Sjetva i uzgoj okopavinskih kultura
Kukuruz – najzastupljenija kultura na obradivim površinama RH
Šećerna repa ima najveće zahtjeve prema tlu
Suncokret se može uzgajati na gotovo svim tipovima tala
Za soju treba kvalitetna predsjetvena priprema
Duhan se uzgaja na dubokim plodnim tlima