Krumpir, lat. Solanum tuberosum L je zeljasta višegodišnja biljka koja pripada porodici Solanaceae. Različite divlje vrste krumpira rasprostranjene su na jugu Sjeverne Amerike, u Meksiku, centralnoj Americi i po cijeloj Južnoj Americi.

Pradomovina krumpira je Južna Amerika, u području Anda (Peru, Bolivija), gdje je Inkama, uz kukuruz, bio glavna hrana. U Europu se prenosi u 16. stoljeću te ga prvi put spominje švicarski botaničar Kaspar Bauhin 1596. god. pod nazivom Solanum tuberosum esculentum. U naše krajeve donijeli su ga graničarski vojnici krajem 18. stoljeća. Krumpir je jedna od najintenzivnijih ratarskih kultura i jedan je od najznačajnijih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda kod nas. Ovakvo značenje proizlazi iz njegove visoke reproduktivne sposobnosti po jedinici površine, odnosno ostvarivanja visokih prinosa s velikim sadržajem hranivih tvari. Najznačajnije svojstvo krumpira je njegova prehrambena vrijednost kao namirnice i povoljan odnos hranjivih tvari kao što su : škrob, bjelančevine, vitamini i minerali.

Na uzgoj krumpira vremenske prilike imaju velik utjecaj

Utjecaj vremenskih prilika na uzgoj krumpira

Za uspješan uzgoj krumpira vremenske prilike imaju veliki utjecaj. Prvenstveno se ovo odnosi na količinu i raspored oborina u toku vegetacijskog razdoblja koji pored utjecaja na prinos gomolja utječe na njihov broj, krupnoću i kvalitetu. Najveće prinose i najujednačenije gomolje krumpir ostvaruje ako je tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja ujednačen raspored oborina. U godinama s povećanom količinom oborina u prvoj polovici vegetacije i sušnom nastavku vegetacije formira se veliki broj gomolja koji ostaju sitni. U slučaju obrnutog rasporeda oborina formira se se manji broj, ali krupnijih i ujednačenijih gomolja. Krumpir ne podnosi velika kolebanja temperatura tijekom vegetacije, kao ni za vrijeme zimskog mirovanja gomolja u skladištu.

Minimalna temperatura zemljišta pri sadnji treba biti 6-8 °C. Stabljika s lišćem izmrzava na -1 do -2°C. Optimalna temperatura za rast gomolja je 17-20 °C. Na višim temperaturama formiranje gomolja i prinosi smanjuju se, a na temperaturi višoj od 30 °C rast gomolja prestaje. Za uzgoj krumpira najpogodniji su lakši tipovi tla- propusna, rastresita, pjeskovita i pjeskovito-ilovasta tla s mrvičastom strukturom, bogata humusom, mineralnim i organskim materijama, s povoljnim vodozračnim svojstvima sa što dubljim oraničnim slojem. Ne odgovaraju mu teška močvarna tla s visokom razinom podzemnih voda. Podnosi kiseliju reakciju tla, a optimalni pH za uzgoj je 5,4-6,5. Najbolji predusjevi za krumpir su leguminoze od kojih se posebno ističu crvena djetelina i lucerna jer iza sebe ostavljaju porozno tlo bogato dušikom. Strne žitarice su također dobar predusjev jer ostavljaju poslije žetve dovoljno vremena za pravilnu pripremu tla.

Krumpir ima veće zahtjeve u pogledu gnojidbe

Krumpir je biljka koja iz tla iznosi velike količine hraniva, pa stoga ima i znatno veće zahtjeve u pogledu gnojidbe u odnosu na ratarske kulture. Najveći prinos postiže se kombinacijom organske i mineralne gnojidbe, a gnojidbu je potrebno provesti prema planiranom prinosu i analizi tla. Za planirani urod krumpira od 30-35 t/ha potrebno je ovisno o tipu proizvodnje gnojidbom unijeti u tlo:

MAKROELEMENTITIP PROIZVODNJE  
 Rani krumpirKasni krumpir
N100-140140-200
P2O5110-150110-150
K2O160-260200-350

Sorte krumpira koje se danas nalaze na našem tržištu možemo podijeliti prema duljini vegetacije i namjeni za koju se proizvode. Iako se najvećim dijelom krumpir koristi u ishrani ljudi, prema namjeni sorte možemo podijeliti na: sorata namijenjena za hranidbu životinja, sorte za industrijsku preradu i sorte namjenjene ljudskoj ishrani. Sorte krumpira namijenjenog industrijskoj preradi mora udovoljavati određena fizikalno kemijska svojstva ovisno o namjeni za koju se proizvodi (krumpir za proizvodnju škroba, proizvodnju alkohola ili za proizvodnju dehidriranih i smrznutih proizvoda od krumpira).

Sorte koje se koriste u ljudskoj ishrani također se razlikuju (npr. sorte za pripravu salata, sorte pogodne za izradu pirea itd.). Prema duljini vegetacije sorte krupira dijelimo na: vrlo rane i rane (duljina vegetacije 60-80 dana), srednje rane (80-100 dana), srednje kasne (100-130 dana) i kasne (130-150 dana). Korištene količine sjemena pri sadnji ovisi o više faktora i znatno variraju. Na količinu sjemenskog gomolja utječu: gustoća sadnje, veličina odnosno težina gomolja, sorta, zemljište, intenzitet gnojidbe i dr.

Kalibracija gomolja (mm)Razmak između i unutar redova (cm)težina (kg)
28-3570×241500
3570×381900
35-4570×482900

Tekst i foto: mr. sc. Tatjana Martinović i Suzana Pajić, dipl. ing. agr.

Pročitajte još:

Sjetva i uzgoj okopavinskih kultura

Kukuruz – najzastupljenija kultura na obradivim površinama RH

Šećerna repa ima najveće zahtjeve prema tlu

Suncokret se može uzgajati na gotovo svim tipovima tala

Za soju treba kvalitetna predsjetvena priprema

Duhan se uzgaja na dubokim plodnim tlima

Tikva uljanica

Prethodni članakKukuruz – najzastupljenija kultura na obradivim površinama RH
Sljedeći članakŠećerna repa ima najveće zahtjeve prema tlu
mr. sc. Tatjana Martinović, dipl. ing. agr.
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.