Dnevne temperature zraka od 20 ℃ i noćne od 12 – 14 ℃, najpovoljnije su za sadnju povrća u plastenicima i na polju. Tada sjeme niče, a presađene se biljke „bolje i brže primaju“.

Greška je prerano sijati i saditi u hladno tlo. Temperatura zraka u zaštićenom prostoru  sa dopunskim grijanjem zraka može biti idealna, ali – grijanje tla malo tko od proizvođača ima. Isto tako, i dopunsko svjetlo koje je neophodno potrebno – malo tko postavlja.

Toplo tlo i dovoljno svjetla nužno je za dobar rast. Na temperaturi zraka manjoj od 15℃ ne bi trebalo sijati i saditi rano povrće.

Ali, neki su požurili  sa pikiranjem biljčica pa će velike presadnice rajčice i paprike morati saditi u ožujku. Ovdje ćemo se prisjetiti tehnologije proizvodnje presadnica tzv. toplih povrtnih kultura. One se počinju najranije uzgajati u plastenicima -nakon jesensko- zimskih lisnatih usjeva.

Važno je znati da su mlađe presadnice kvalitetnije jer bolje podnose ukorjenjivanje ili, kako svi jednostavno volimo reći: “bolje se primaju“.

Kada je idealno vrijeme za sadnju?

Prema biološkom ritmu, idealno vrijeme za sadnju rajčice u plasteniku je mjesec i pol od nicanja, kada ona razvije 5 listova. Ukoliko presadnica rajčice ima 7 listova i tada već ima zametnutu cvjetnu granu – mora biti u lončiću promjera 5-8 cm sa dobro proraštenim korijenom u tresetnom supstratom. To je uvjet da nakon vađenja iz lončića odmah krene sa rastom u tlu

Presadnica paprike od nicanja do presađivanja treba manje dana od rajčice – oko 40 ,ali vrijeme od sjetve do nicanja u najpovoljnijoj sredini traje duže – oko 14 dana. Tada paprika razvije 2-4 lista.

Krastavac je kultura koja najbrže raste. Presadnica krastavca je gotova za sadnju otprilike za mjesec dana od nicanja, a niče na temperaturi 25 ℃ za tjedan dana.

Moja napomena je  da ranija sadnja početkom travnja bez grijanja i bez osvjetljavanja znači samo nekoliko dana raniju prodaju na tržnici. Uz to prinos je manji, a troškovi su veći. Razmislite o tome za početak sezone.

Prošle godine svjedočili smo nagloj promjeni iz hladnog u toplo vrijeme. Možda će Vam ovaj savjet činiti čudnim za proljeće, ali nakon hladnoća, kad se plastenik naglo zagrije, mlade biljke treba zasjeniti za ujednačen rast korijena i nadzemne mase.

Što se događa uslijed visokih temperatura u zaštićenom prostoru?

Dolazi do jake, bolje rečeno, brze fotosinteze, a korijen se zbog niže temperature tla sporo razvija. Zato i biljke „stoje“, a dolazi i do propadanja listova.

Sa zasjenjivanjem se prestaje kada su biljke ukorijenjene i novi listovi počinju normalno rasti. Korijen ćete provjeriti čupanjem nekoliko biljaka. Kada se na njima pojave novi mladi korijenčići, to je to.

Zasjenjivanje u našim proizvodnim uvjetima se radi sa zelenim mrežastim materijalima (poput vreća za povrće), može se lagano zasjeniti i polipropilenskim materijalima poput agrila, lutrasila i slično. Ili se pokrov plastenika premaže vapnom no to se radi ljeti kad treba duže vremena stvarati sjenu odraslim biljkama.

Slijedi savjet o navodnjavanju u plasteniku za vrijeme vrućina koje su nam sve češća pojava. Nekad je bilo vrijeme za navodnjavanje bilo raspršivanjem ili kapanjem noću. Dnevne temperature su se kretale između 28 i 30 ℃. Danas su one osjetno više, prelaze 35 i idu do 38 ℃ vani, a u plasteniku se penju do 60 ℃.

Navodnjavanje treba biti ujutro kad su temperature za fotosintezu naših povrtnih kultura povoljne tj. manje od 30 ℃. Tada njihov korijen uz vodu uzima hranjiva i pretvara u organsku tvar ili plod. Hranjiva bi bilo poželjno dodavati otopljena u vodi tzv. fertirigacijom- sustavom kapanja. Biljka ih lako usvaja i fotosintetskim procesom pretvara u povrće koje jedemo. U uvjetima visokih temperatura popodne bi trebalo dodavati malo vode, čisto za rashlađivanje biljaka. Po noći nakon vrućine korijen neće uzimati hranjive tvari iz lista pa je moj savjet da navodnjavanje ne ide. Osim ukoliko je tlo baš suho.

Izvor: savjetodavna.mps.hr (Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr.)

Prethodni članakIzmjena natječaja za provedbu intervencije 73.11. Potpora za ulaganja u preradu poljoprivrednih proizvoda
Sljedeći članakZapočele prijave za 25. Izbor za najuzorniju hrvatsku seosku ženu
Savjetodavna služba
Savjetodavna služba specijalizirana je javna ustanova za obavljanje poslova savjetodavne djelatnosti u poljoprivredi, ruralnom razvoju, ribarstvu i unapređenju gospodarenja šumama i šumskim zemljištima šumoposjednika. Od svog osnutka 1991. godine pa do danas, Savjetodavna služba) imala je nekoliko etapa u svom razvoju u kojima su provedene statusne i organizacijske promjene te prilagodba kadrovske i specijalističke strukture zaposlenih, sukladno ciljevima i reformama poljoprivredne politike u Republici Hrvatskoj. Osnivanje i djelatnost Službe po prvi puta u njezinoj povijesti regulirano je donošenjem Zakona o Poljoprivrednoj savjetodavnoj službi u svibnju 2012. godine („Narodne novine“ br. 50/2012), pri čemu Služba dobiva i dvije javne ovlasti i to: provođenje stručnog nadzora u integriranoj proizvodnji, i organiziranje i izvođenje obrazovanja i osposobljavanja iz područja poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Nadalje, donošenjem Zakona o izmjenama Zakona o poljoprivrednoj savjetodavnoj službi krajem 2013. godine („Narodne novine“ br. 148/13), promijenjen je naziv Službe u Savjetodavna služba - javna ustanova za savjetodavnu djelatnost u poljoprivredi, ruralnom razvoju, ribarstvu te unapređenju gospodarenja šumama i šumskim zemljištima šumoposjednika, čime je proširena djelatnost Službe sa novim poslovima i zadaćama i javnim ovlastima u području šumarstva. Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Savjetodavne službe sistematizirano je 398 radnih mjesta, trenutno je zaposleno 247 službenika. Temeljem Zakona o savjetodavnoj službi, Služba ostvaruje sredstva za rad iz državnog proračuna RH, obavljanjem svoje djelatnosti i iz drugih izvora na način i pod uvjetima propisanim Zakonom i Statutom Službe. Misija Savjetodavne službe jest razvijati konkurentna i napredna poljoprivredna gospodarstava i subjekte u ribarstvu i šumarstvu kroz informiranje, savjetovanje i obrazovanje, uz poštivanje načela dobre poljoprivredne prakse te očuvanje ruralnog prostora njegujući tradiciju i običaje.