Kod osnivanja pčelinjaka i rasporeda košnica u njemu moramo se pridržavati određenih prirodnih i zakonskih uvjeta. Osnovni preduvjet za odabir lokacije i postavljanje pčelinjaka je postojanje pčelinje paše. Ona uključuje medonosno bilje na nekom području, njegovu brojnost i vrstu jer se cvatnja jednog bilja mora nastavljati na drugo.
Pčele korisno lete do 3 km o čemu također treba voditi računa pri odabiru lokacije. Najekonomičniji let pčela je do 750 m zračne udaljenosti oko pčelinjaka. Tada pčele donesu najviše nektara u odnosu na količinu koju potroše tijekom leta za vlastite potrebe. Pravilnim postavljanjem pčelinjaka u prostoru u pravilu smo riješili i pravilno postavljanje košnica.
Mjesto za pčelinjak
Pravni uvjeti detaljno su propisani Pravilnikom o držanju pčela i katastru pčelinje paše (NN 18/08; 29 i 42/13; 65/14) i Zakonom o uzgoju domaćih životinja NN 115/18 i 52/21. Određivanje točne lokacije, odnosno stajališta selećih i stacionarnih pčelinjaka također je propisano. Najvažniji su oni o smjeru kretanja pčela i međusobnim udaljenostima u odnosu na susjede, prolaznike, domaće životinje i javni promet.
Korisno je znati!
Nije dopušteno postaviti pčelinjak na udaljenosti manjoj od 500 metara zračne linije od proizvođačkih i prerađivačkih pogona te turističkih objekata. Nije dopušteno postaviti pčelinjak na udaljenosti manjoj od 100 metara zračne linije od autoceste, željezničkih kolodvora i aerodroma. Izletna strana košnica ne smije biti okrenuta prema autocesti, željezničkom kolodvoru i aerodromu. Seleći pčelinjak mora biti međusobno udaljen najmanje 500 metara zračne linije od stacionarnog koji broji više od 30 pčelinjih zajednica. U slučaju da stacionarni pčelinjak broji do 30 pčelinjih zajednica dopuštena udaljenost između selećeg i stacionarnog je 200 metara zračne linije. Seleći pčelinjak ne smije biti postavljen na način da ometa koridor letenja pčelinjih zajednica stacionarnog pčelinjaka i drugih selećih pčelinjaka
Svaki pčelinjak mora biti propisno označen. Oznaka mora bit pravokutnog oblika 20×30 cm s čitko ispisanim imenom, prezimenom ili nazivom tvrtke, telefonskim brojem i brojem pčelinjaka iz Evidencije pčelara i pčelinjaka.
Postavljanje košnica
Košnice postavljamo u zelenilo, dovoljno odmaknute od zgrada i ne na putu vjetrova, a naročito sjevernih koji u proljeće izrazito ometaju rad pčela. Poželjno je da su oko njih voćke koje čine prošaranu hladovinu, a ispred trava koju treba redovito održavati da ne preraste visinu leta košnica. Kemijsko suzbijanje trave nije poželjno. Okrenemo ih na sunčanu stranu, ali tako da nisu izložene ljetnoj pripeci nego da se nalaze u hladu i to između 11 i 15 sati. Sunce blagotvorno djeluje na rad zajednica, a naročito u rano proljeće i kasnu jesen. Za zaštitu od vjetrova možemo iskoristiti udaljenu zgradu, visoku živicu ili napravimo ogradu. Poželjno je da zemljište na koje želimo smjestiti košnice bude ravno i suho, odnosno malo nagnuto na jug ili jugoistok.
Brdovite terene možemo kopanjem prepraviti u terase. Kad su u nizu postavljamo ih u red do 10 košnica, zatim prekid od nekoliko metara, pa opet red košnica. Pri ovom načinu smještaja leta svih košnica okrenuta su u jednom smjeru. Razmak od košnice do košnice je 15 do 20 cm tako da se može raditi s jednom košnicom ne ometajući drugu, ali i da se krovovi susjednih košnica ne sudaraju. Ako imamo više redova, preporučljivi razmak jednog reda ispred drugog je barem 10 metara. Može biti i nešto manji, ali dovoljan da se pri radu ne nalazimo na putu pčelama iz drugog reda. Nedostatak ovakvog rasporeda košnica je zalijetanje pčela u susjedne košnice i eventualno zalijetanje matice kad se vraća sa svadbenog leta.
Sljedeći bitan nedostatak je i uznemiravanje pčela na istom postolju jer se potres jedne košnice prenosi na ostale. Prednosti ovog rasporeda košnica su u tome što u jesen i prilikom prezimljivanja stisnemo košnice što bliže jednu drugoj, možemo ih zajednički omotati nekim izolacijskim materijalom i tako štedimo toplinu i sprječavamo hlađenje koje nastaje strujanjem zraka između njih. Drugi način je grupiranje košnica u skupine, najčešće po tri. Tada košnice možemo složiti na primjer oko nekog drva gdje imaju dovoljno hlada, a krošnja štiti i od direktnog lupanja kiše. Leta su okrenuta u različitim smjerovima zbog čega su rjeđa zalijetanja pčela u susjedne košnice, a isto je i s maticama. U zimskom razdoblju teško ih je grupirati i zajednički utopliti.
