Ljekovita i aromatična svojstva miloduha poznata su od davnina

Miloduh ili izop (Hyssopus officinalis L.) višegodišnja je aromatična biljka snažnog i razgranatog korijenovog sustava s brojnim žilama i žilicama koje duboko prodiru u tlo te na taj način može spriječiti i eroziju tla.

Kao suha droga iskorištava se cijela stabljika, košena u fazi cvjetanja (Hyssopi herba). Od nje se spravlja čaj za smirenje kašlja, posebno pri astmi, te protiv grčeva. Kako sadrži gorke tvari, upotrebljava se za poboljšanje teka, a snižava i visoki tlak. Nadzemni dio biljke sadrži 0,15 – 1,0 % eteričnog ulja, nešto smole, tanina, jabučne kiseline i šećera. Eterično ulje je zeleno-žute boje, sadrži pinen, pinokamfen i obavezna je sirovina u industriji likera, konzerviranih i suhomesnatih proizvoda te u kozmetici. Ekstrakt miloduha sprečava znojenje, a zbog jakog antifungicidnog djelovanja poznat je u kozmetičkoj industriji. Gorkasta droga miloduha poznati je začin koji se upotrebljava u prehrambenoj industriji za poboljšanje okusa mesnih prerađevina i gotovih jela.

Budući da se u prirodi može naći vrlo malo samoniklog miloduha, on se uglavnom uzgaja. U Hrvatskoj se uzgaja vrsta Hyssopus officinalis L. ssp. officinalis Brig. var. vulgaris Benth unutar koje postoji nekoliko podvrsta koje se međusobno razlikuju u boji cvjetova; npr. cyaneus Alef. plavog je cvijeta, ruber Alef. ružičastog cvijeta i albus Alef. bijelog cvijeta.

 Cvijeta cijelo ljeto

Stabljika miloduha u donjem je dijelu drvenasta i razgranata i doseže visinu 50 do 80 cm. Listovi su s lica tamnozeleni, a s naličja sivozeleni, obično sjedeći, nasuprotni, dugoljasti, jajasti ili ušiljeni glatkog ruba. S obje strane lista nalaze se udubljene žlijezde koje luče eterično ulje, tipično za sve kseromorfne vrste.

Na vrhu svake stabljike miloduha je klasasti cvat, dug 20-25 cm, sastavljen od 7-9 skupina cvjetova bijele, ružičaste i prevladavajuće brončano plave boje. Razlika u kakvoći biljaka s obzirom na boju cvijeta ne postoji.

Miloduh počinje cvjetati u prvoj polovici lipnja i cvijeta tijekom cijelog ljeta. Cvjetovi su bogati nektarom pa su pogodni za pčelinju pašu.

Sjeme je sitno, ovalnog oblika i tamnosmeđe boje. Masa 1000 sjemenki je 0,9-1,1 g. Klijavost sjemena je dobra i dugotrajna. Uz optimalnu vlagu sjeme klija u svako doba godine bez obzira na temperaturu tla. Posijano u rano proljeće, sjeme nikne za 15-20 dana. Sjeme koje ostane na tlu tijekom ljeta, nikne u jesen, pri čemu dio biljaka i prezimi. Sjeme koje ostane dublje u tlu nikne idućeg proljeća. Kao sve višegodišnje vrste i miloduh u početku raste vrlo sporo, pa prve godine procvate u drugoj polovici srpnja, a slijedećih godina prije kraja lipnja. U uvjetima blage kontinentalne klime redovito krajem rujna procvate i drugi put. Životni je vijek miloduha u kulturi pet do sedam godina.

 Dobro podnosi sušu

Miloduh je biljka toplih i sunčanih krajeva. Zbog dubokog korijena miloduh dobro podnosi sušu. Kao fotofilna biljka zahtijeva mnogo sunčanih dana u vegetacijskom razdoblju. Miloduh nije osjetljiv na tlo, pa se može sijati na siromašnim, šljunkovitim tlima, ali pravi prinos herbe i eteričnog ulja dati će na toplom, propusnom, humusnom bogatom tlu tipa černozema.

Budući da ostaje na istom mjestu i do sedam godina, ne uklapa se u plodored s ostalim kulturama. Ne može se sijati naizmjenično s vrstama ljekovitog bilja i povrća iz porodice Apiaceae (korijander, kopar, mrkva, peršin i sl.). Nije preporučljivo sijati miloduh na zakorovljene površine posebno višegodišnjim korovima. Oranje je potrebno obaviti što dublje kako bi se stvorio što dublji rastresit sloj za razvoj korijenovog sustava. Dubina oranja ne smije biti manja od 30 cm. Prije predsjetvene pripreme tla, na siromašnim se tlima može primijeniti stajsko gnojivo. Od mineralnih se gnojiva primjenjuje NPK gnojivo s povećanim sadržajem P i K u količini 400-600 kg/ha.

Miloduh se može razmnožavati sjemenom i dijeljenjem busena. U proizvodnji se primjenjuje razmnožavanje dijeljenjem busena. Izravna (direktna) sjetva sjemena u polje najpogodniji je način razmnožavanja i znatno jeftiniji u odnosu na druge načine. Za direktnu sjetvu sjemena površinu treba dobro poravnati i usitniti. Ovim načinom razmnožavanja dobije se gušći sklop, stabljike su manje s više listova što znači i bolje kvalitete. Presadnice se mogu proizvoditi u toplim ili hladnim lijehama. Najbolji i najjednostavniji način proizvodnje presadnica je u hladnim lijehama.

Sjeme za presadnice se sije na dobro pripremljeno tlo u redove na razmak 1-20 cm. Nakon sijanja sjeme treba prekriti sitnim tlom jer bolje klija u tami nego na svjetlu. Za metar kvadratni lijeha treba do 2 g sjemena. Sjetva se obavlja u svibnju pa sve do kraja lipnja.

Tijekom ljeta lijehe treba redovito zalijevati, plijeviti i štititi od štetočina. Presadnice se presađuju u jesen ili sljedećeg proljeća. Za površinu od 1 ha potrebno je 47000-58000 presadnica ili 50-200 m² lijeha, odnosno 0,3-0,4 kg sjemena dobre klijavosti. Direktna sjetva sjemena u polje također se može obaviti u jesen ili u proljeće. Jesenska sjetva obavlja se u rujnu tako da biljke već do početka zime razviju 2-3 lista.

Proljetna sjetva obavlja se krajem ožujka i početkom travnja. Sjeme se sije sijaćicama na dubinu od 2 cm na razmak između redova od 60-70 cm. Za površinu od 1 ha potrebno je 1,4-2,0 kg sjemena uz uvjet da se na 1 m² sije oko 100 sjemenki.

Okopavanje i prihrana

U prvoj godini uzgoja njega biljka je nešto složenija i ovisi o načinu razmnožavanja, a obuhvaća međuredno kultiviranje, okopavanje i prihranjivanje. U slučaju direktne sjetve u prvoj je godini uzgoja obavezno prorjeđivanje, a u slučaju razmnožavanja preko presadnica potrebno je popunjavanje praznih mjesta. Razmak između biljaka u redu treba biti 5-10 cm. Međuredno kultiviranje i prorjeđivanje se primjenjuje u slučaju direktne sjetve kad biljke razviju 3-4 stalna lista. Kod jesenske sjetve međurednu kultivaciju treba obaviti čim se pojavi pokorica i počnu nicati korovi, a obavlja se prema potrebi, 2-3 puta tijekom vegetacije. Okopavanje se obavlja dok biljke ne prekriju međuredni prostor, najčešće nakon međurednog kultiviranja.

Istovremeno s prvim okopavanjem obavlja se i prorjeđivanje. Okopavanje se obavlja najčešće 3-4 puta. Stariji se nasadi okopavaju 1-2 puta, a na lakšim i pjeskovitim tlima često je dovoljno samo međuredno kultiviranje. S jesenskim okopavanjem obavlja se i zadnje prihranjivanje. Prihranjivanje je posebno važno u prvoj godini uzgoja kada biljkama treba osigurati dovoljno hranjiva. Prihranjivanje se može obaviti nekoliko puta. Prvo prihranjivanje treba obaviti u rano proljeće, čim se formiraju redovi. To se čini s 100-200 kg/ha dušičnog gnojiva KAN. Drugo prihranjivanje obavlja se nakon žetve s istom količinom gnojiva. Treće prihranjivanje obavlja se u jesen, na kraju vegetacije s 200-300 kg/ha mineralnog NPK gnojiva.

Kad kositi za dobivanje ulja?

Vrijeme košnje miloduha određuje se prema namjeni herbe. Za dobivanje suhe droge (Hyssopi herba) kosi se početkom cvatnje jer je tada najveći sadržaj eteričnog ulja. Za destilaciju eteričnog ulja početak košnje određuje se prema udjelu aktivnih tvari u biljci. Da bi destilacija bila ekonomična potrebno je najmanje 0,8 % eteričnog ulja s obzirom na suhu tvar. Da bi se to postiglo u prvoj godini proizvodnje, prvu košnju treba obaviti prije punog cvata kako bi biljka mogla izrasti za drugu košnju. Kosi se sredinom srpnja, kada sadržaj eteričnog ulja dosegne potrebnu razinu. Druga košnja obavlja se u prvoj polovici listopada. Biljke tada vrlo rijetko cvatu, ali se uvelike poveća ukupan prinos zelene mase po jedinici površine, odnosno udio eteričnog ulja kao krajnjeg proizvoda. Prosječan prinos u prvoj godini iznosi od dva otkosa od 10 do 15 t/ha svježe sirovine.

Prinos ovisi o rasporedu oborina, posebno tijekom ljeta poslije prve košnje. U idućim godinama miloduh je u punoj cvatnji spreman za prvi otkos već početkom srpnja dok se druga košnja obavlja početkom listopada. Prinosi svježe herbe tijekom daljih godina uzgoja uvelike se povećaju i iznose 25-30 t/ha, pa čak i 35 t/ha. Miloduh se kosi strojno na visini 5-10 cm po sunčanom i suhom vremenu. Nakon žetve biljke se ostave da povenu, potom se skupljaju i suše. Prva dva sata temperatura sušenja treba biti oko 60°C, a nakon toga 45°C. Od 3-4 kg svježe herbe dobije se 1 kg suhog nadzemnog dijela biljke.