Smanjio se broj kunićara zbog zahtjevnih uvjeta uzgoja, a povećao broj uzgajivača peradi svih pasmina iz cijelog svijeta.
Sasvim je uobičajeno da se ponašanje nekog čovjeka izvan pameti i logike uspoređuje s kokošjem pameću, pa se često kaže da je netko glup kao kokoš ili ima kokošju pamet. S ovom se tvrdnjom ne bi složio naš sugovornik, poznati bjelovarski uzgajatelj i tajnik udruge „Mali uzgajatelj“ Dražen Biličić. Ne bi se složili ni brojni znanstvenici u svijetu koji su stvorili čak i jednu posebnu granu znanosti koja se bavi psihologijom kokoši.
Kokoši su neopravdano ubrojene u neinteligentne životinje
Postoje brojna istraživanja o psihologiji, ponašanju i emocijama kokoši kao najrasprostranjenijih domaćih životinja na svijetu. Ukratko, ljudi vide kokoši kao neinteligentne životinje koje su u popularnoj kulturi ismijavane, a zapravo su u stvarnosti sve osim glupih životinja. Kokoši i pilići su majstori u mnogim vještinama. Neke od njih su računanje i samokontrola. Jedna profesorica rekla je kako je mišljenje da su pilići glupi pogrešno. Istraživači su utvrdili kako kokoši imaju sposobnost nadmašiti čak i malu djecu kada su u pitanju računanje i logika.
Pilići posjeduju samokontrolu, imaju smisao za brojeve, a njihova kompleksna komunikacija sadrži čak 25 različitih načina glasanja. Pilići mogu brojati i pokazati određenu razinu samosvjesnosti ili čak manipulirati jedan drugom prema Makijavelijevim zakonima. Mogu osjećati dosadu, frustraciju ili sreću odnosno razlikovati emotivna stanja. Pilići imaju različite osobnosti, sposobni su se nadmudrivati, prepoznaju svoju poziciju u hijerarhiji te se koriste deduktivnom logikom koja se kod ljudi razvija tek sa 7 godina. Pet dana staro pile razlikuje gdje se nalazi veća, a gdje manja skupina jedinki njegove vrste. Sposobni su pratiti putanju loptice, odnosno tijek pomicanja i skrivanja loptice (tzv. šibicarenje) punih 180 sekundi. Da bi se tako ponašali, potrebno je postojanje samosvijesti kao kod ostalih inteligentnih vrsta poput primata.
Mnoga od tih istraživanja potvrdio je u svojoj praksi Dražen Biličić na svom imanju u Gudovcu pokraj Bjelovara gdje uzgaja 250 komada kokoši u matičnom jatu od pedesetak različitih pasmina. Na pitanje o tome mogu li se kokoši dresirati i biti kućni ljubimci odgovara potvrdno:
Vrlo brzo stvaraju ustaljene navike, znaju točno svoje mjesto gdje spavaju i gdje jedu. Imaju svoju nepromjenjivu hijerarhiju u kojoj je pjevac uvijek glavni, a ako ga nema preuzima njegovu ulogu najstarija kokoš kojoj tada čak naraste i krijesta kao kod pijetla, objašnjava Biličić koji bi mogao još mnogo toga nabrojati u svojem dvorištu što potvrđuje da su kokoši neopravdano ubrojene u neinteligentne životinje.
Hrvatski majstor uzgoja
Zato i nije čudno da u bjelovarskoj udruzi „Mali uzgajatelj“, koja već godinama broji 70 do 80 članova ima najviše onih koji uzgajaju kokoši i to različitih vrsta sa svih strana svijeta, iz Indonezije i Malezije do Amerike i europskih zemalja, od najmanjih serama s 300 grama do najvećih brama od 4 do 5 kilograma. U bjelovarskoj udruzi posebna se pozornost ipak obraća na hrvatske pasmine, kaže Biličić tajnik udruge koji je nositelj najveće titule među uzgajivačima malih životinja „Hrvatski majstor uzgoja“.
Bjelovarski uzgajatelji počeli su se okupljati još davne 1947. godine, odmah nakon što je na Zagrebačkom velesajmu održana prva poslijeratna izložba malih životinja i od tada redovito idu na izložbe po cijeloj Europi osvajajući šampionske titule. Dovoljno je reći da su bjelovarski uzgajatelji u kunićarstvu postigli svjetske rezultate stvarajući posebne pasmine, kao što je nadaleko poznati hrvatski veliki opaljeni kunić. Nažalost ti su stari uzgajivači ostali bez svojih nasljednika i njihov se broj smanjio na svega nekoliko s obzirom da je riječ o neobično velikoj brizi i poslu koji također zahtjeva i značajna ulaganja. U udruzi su peradari, golubari, ptičari i kunićari.
U Udruzi u kojoj su zastupljene sve generacije i struke, od poštara i bankara do profesora, uz međusobnu druželjubivost vlada natjecateljski duh i ne propušta se odlazak na izložbe u Hrvatskoj, ni u drugim zemljama. Ono što nas posebno veseli je sve veći broj žena uzgajivačica. Sad ih je petnaestak posto i sve je veće njihovo zanimanje. Nekada ih uopće nije bilo, ali one su danas sve više zastupljene kad su se uvjerile da one to mogu bolje nego muški. Isto tako je i s novim, mladim uzgajivačima do 15 godina koji se pomalo uključuju u uzgoj sa svojim roditeljima i u tijeku je tiha smjena generacija. To su pozitivni trendovi i fenomen u našoj udruzi koji je teško objasniti, ali ga pozdravljamo i cijenimo dajući i ženama i mladima sve značajniju ulogu u udruzi, kaže Dražen Biličić.
U bavljenju uzgojem malih životinja podosta je svakodnevnog posla i brige, a u pitanju je isključivo ljubav prema životinjama i užitak u uspjehu na izložbama, bez nekih komercijalnih efekata na kućni proračun. Prema riječima našeg sugovornika proda se nešto jaja i pilića i imaju se svoja jaja i meso za prehranu obitelji, a prikupi se nešto novca za odlaske na izložbe. Najveće je zadovoljstvo uzgojiti šampionske primjerke bez obzira o kojoj je vrsti i pasmini riječ i svakodnevno uživati u promatranju kako napreduju i sve ljepše izgledaju. Svakako jedan lijep i koristan hobi za svakoga tko voli životinje.
