Preventiva zaraznih bolesti čini se na svim tovnim farmama da bi se spriječili gubici (prihvatljivi gubici su do 1,5 %). Telad se nakon dolaska na farmu preventivno cijepi protiv ekto- i endo-parazita (želučano-crijevnih, plućnih i očnih nematoda, ličinki goveđeg štrka i muha u migraciji, uši šugaraca – grinja te monoskenih i heteroskenih krpelja). Uz navedeno, teladi se uz cijepljenje daje injektivno potrebna doza vitamina A, D i E.
Vitamin A najvažniji je od svih vitamina i njegov je deficit česta pojava. Osobito ga je potrebno dodavati ako se koristi dugo čuvano voluminozno krmivo u kojem je došlo do velikog gubitka karotena te u slučajevima kad se obrok temelji na velikim količinama kukuruzne silaže i koncentrata.
Vitamin D je neophodan za normalnu apsorpciju kalcija i fosfora, mineralizaciju kostiju i mobilizaciju kalcija iz kostiju. Deficit vitamina D ima za posljedicu pojavu rahitisa u mladih životinja i osteomalaciju kostiju u odraslih. Dodavanje vitamina D potrebno je u hranidbi teladi pogotovo ako su ona minimalno izložena djelovanju sunčevih zraka. Preživači koji su izloženi utjecaju sunčevih zraka u koži sintetiziraju dovoljne količine vitamina D. Vitamin E je najvažniji prirodni antioksidans. Sva zelena krmiva dobar su izvor vitamina E. Uobičajena hranidba odraslih preživača u pravilu zadovoljava potrebe za vitaminom E.
Na tovnim farmama redovito se provodi preventivno cijepljenje umrtvljenim sojevima virusa kako bi se stvorio aktivni imunitet tovne junadi na najčešće bolesti u tovu. Primjer takvog cjepiva je vakcina “Cattlemaster 4“ koja stvara imunitet u teladi protiv respiratornih infekcija goveda: zaraznog rinotraheitisa goveda, parainfluence i goveđeg respiratornog sinacijskog virusa, te dva soja virusa koji uzrokuju proljev teladi.
Od bolesti respiratornog sustava najčešće se susreću: a) parainfluenca goveda, b) infektivni rinotraheitis/gripagoveda (IBR; Infectious Bovine Rhinotracheitis), c) infektivni proljev goveda (BVD/MD, Bovine Virus Diarrhea/Mucosal disease), d) enzootska bronhopneumonija goveda/teladi.
Parainfluenca goveda
Parainfluenca goveda je oboljenje uvjetovano infekcijom virusom iz skupine paramiksovirusa. U organizam goveda virus prodire najčešće kroz dišne putove te dovodi do oštećenja respiratornih putova, što znatno pogoduje razvoju sekundarnih infekcija. Oboljenje se češće javlja u kasnu jesen, zimu i rano proljeće jer mu pogoduje povećana količina vlage u zraku. Budući da se radi o virusnom oboljenju nema neposrednog liječenja, no svakako treba suzbijati sekundarne infekcije. Također, treba nastojati izdvojiti i izolirati oboljele od zdravih životinja.
Enzootska bronhopneumonija goveda/teladi
Enzootska bronhopneumonija goveda/teladi (gripa goveda) uvjetovana je infekcijom različitim virusima (parainfluenca 3 virusom, herpes virusom BHV1, adenovirusima, reovirusima i drugima) koja razvojem bolesti oštećuje respiratorne putove te pogoduje razvoju sekundarnih infekcija. Nakon primarne infekcije, oportunističke bakterije mogu uzrokovati bronhopneumoniju kao najozbiljniji stadij enzootske pneumonije. Bolest se očituje respiratornim simptomima, kašljem, blagom groznicom i depresijom. Bolest se može naglo pojaviti i razviti, a oboljela telad mogu uginuti za nekoliko sati nakon pojave prvih simptoma bolesti. Uz stalni zdravstveni nadzor životinja, treba prilagoditi temperaturu, vlagu i koncentraciju amonijaka, a na velikim gospodarstvima treba osigurati prostor za izolaciju oboljelih životinja.
Infektivni rinotraheitis/gripagoveda
Zarazni rinotraheitis goveda (IBR; Infectious Bovine Rhinotracheitis) često je virusno oboljenje tovnih goveda, a uzrokuje ga virus herpesa. Bolest izaziva respiratorna oboljenja goveda, abortus kod > 50% jedinki u inficiranom stadu (u intervalu od 35. do 90. dana nakon infekcije) te upalu vagine s posljedičnim neplodnošću. Dodatni problem je što se nakon uginuća ploda isti zadržava u plotkinji jedan do tri dana, što može dovesti do dodatnih komplikacija. Virus se unutar stada prenosi dodirom, zrakom, spolnim kontaktom te zaraženim priborom. Važno je znati da se virus zadržava u tkivima životinja i nakon abortusa ili oporavka od bolesti. Najsigurniji način zaštite goveda od virusa herpesa je vakcinacija. Poboljšanje menadžmenta držanja goveda jedna je od temeljnih mjera prevencije bolesti.
Infektivni proljev goveda
Infektivni proljev goveda (BVD/MD; Bovine Virus Diarrhea/Mucosal disease) zarazno je oboljenje uvjetovano virusom Bovine viral diarrhea virus 1 i 2 (BVDV) koji oštećuje respiratorne putove, uzrokuje proljev i pobačaje gravidnih plotkinja. BVDV virus je odgovoran za 2 do 7 % pobačaja u populaciji goveda, no povoljno je što je moguća vakcinacija goveda kao preventivna mjera. Bolesti probavnog sustava koje posebice pogađaju mlađe dobne kategorije goveda su zarazni proljevi teladi uzrokovani rota, korona, BVD i drugim virusima (virusni enteritis teladi) ili Echerichijom coli (kolibaciloza ili bijeli proljev teladi).
Rotavirusi, najčešće grupe A, su najčešći uzročnici virusnog proljeva teladi (do 40 %) već u dobi od nekoliko dana. Korona virusi su uz “rota viruse“ najčešći uzročnici enteritisa teladi. Također, telad najčešće obolijeva u prvom tjednu života, a sama bolest traje do 5 dana. Gotovo većina virusnih infekcija probavnog sustava uvjetovana je unosom zaražene hrane i vode. Razdoblje inkubacije je vrlo kratko (do 12 sati), bolest se očituje brzo, bez uvodnih simptoma. Infekcija korona virusima očituje se žutom bojom tečnog fecesa, što dovodi do brze dehidracije teleta i uginućem teleta u 5 do 10 % slučajeva. Virus BVD također može dovesti do enteritisa teladi koji su u svom obliku vrlo teški i sa velikim stupnjem uginuća. Ako se nakon virusne infekcije bude jače razvila E. Coli (kojoj pogoduje pad imuniteta), stopa uginuća teladi se značajno povećava.
Zarazne bolesti i neinfektivni zdravstveni poremećaji
Tuberkuloza je bakterijska bolest koja se dugo razvija, a glavni znak je stvaranje čvorića na seroznim ovojnicama, dok ostali znakovi bolesti ovise o lokaciji upalnog procesa. Uzročnici bolesti prodiru u organizam kroz dišni i probavni sustav te preko vimena, spolnih organa i kože, a mediji širenja su kontaminirano mlijeko i meso, mokraća, balega, oprema, hrana, voda te kontaminirani pašnjaci. Ne liječi se već se zaražena goveda neškodljivo uklanjaju. Suzbija se po Zakonu uz obveznu “tuberkulinizaciju“ kojom se otkrivaju zaražena goveda. Kao preventivne mjere mogu se primijeniti cijepljenje, dezinfekcija i sanitacija objekta te druge mjere koje unaprjeđuju higijenu nastambi.
Bruceloza je bakterijska bolest čiji su glavni simptomi pobačaj (u drugoj polovini gravidnosti) uz zaostajanje posteljice, upalu materice i vimena te otok limfnih čvorova. Zoonoza je te može dovesti do pobačaja trudnica i drugih problema. Goveda oboljela od bruceloze se neškodljivo uklanjaju, a glede preventivnih mjera redovito (godišnje) se rade serološke pretrage unutar stada, posebice u slučajevima pojave veće učestalosti pobačaja.
Leptospiroza je sezonsko bakterijsko zarazno oboljenje koje se najčešće javlja u kasno ljeto i ranu jesen. Glavni znakovi bolesti su pobačaj (najčešće u zadnjoj trećini graviditeta), rano embrionalno uginuće, žutica i neplodnost krava. Bolest se najčešće širi mokraćom, opremom i zaraženim pašnjacima. Zoonoza je, a liječenje je moguće antibioticima. Bolest se preventivno suzbija cijepljenjem, dezinfekcijom staja, sanitacija pašnjaka te unaprjeđenjem higijene u stajama.
Listerioza je zarazno oboljenje koje dovodi do pobačaja, upala maternice, sterilnosti te upale vimena. Uzročnik bolesti se najčešće širi slinom, mokraćom, balegom, plodnom vodom, kontaminiranom opremom i pašnjacima te životinjama koje su preboljele bolest (kliconošama). Bolest je zoonoza, a liječiti se može antibioticima. Moguće je preventivno cijepljenje goveda, no svakako treba provoditi nadzor stada te redovitu dezinfekciju objekta i opreme, a ukoliko se bolest pojavi zaražene jedinke treba izdvojiti i liječiti.
Dermatofitoza je jedno od čestih, kontagioznih gljivičnih oboljenja goveda koje može prijeći i na ljude (zoonoza). Liječenje životinja (i ljudi) ovisi o kliničkoj slici i opsegu zahvaćenog područja kože. Lokalno se mogu koristiti antimikotske masti ili šamponi, a za veće infekcije koristi se oralna terapija. Prevencija je u redovitoj kontroli životinja, dobroj higijeni i intervenciji kod pojave prvih znakova bolesti.
Nažalost, svjedočimo da iznenada pojavila bedrenica (antraks) na koju se gotovo zaboravilo. To je akutna, najčešće fatalna zarazna bolest goveda, uzrokovana bakterijom Bacillus anthracis koja stvara spore koje mogu preživjeti u tlu desetljećima, što čini bolest posebno opasnom na endemskim područjima i pašnjacima gdje su napasivane zaražene životinje. Bolest se najčešće javlja naglo, bez prethodnih znakova bolesti. Zaražena životinja može pokazivati simptome poput visoke temperature, slabosti, otežanog disanja, drhtavice i tamne, pjenaste krvi koja izlazi iz prirodnih otvora. Zbog visokog zoonotskog potencijala, bedrenica je bolest od javnozdravstvenog značaja. Zaraženi ljudi mogu oboljeti u kožnom, plućnom ili crijevnom obliku, ovisno o načinu kontakta sa sporama bakterije. Prevencija se temelji na cijepljenju životinja na ugroženim područjima, pravilnom zbrinjavanju lešina i strogoj veterinarskoj kontroli. Važno je izbjegavati otvaranje sumnjivih lešina jer to pogoduje širenju spora u okoliš.
Od zaraznih spolno prenosivih bolesti koje najčešće pogađaju rasplodna mesna stada goveda mogu se izdvojiti trihomonijaza i vibrioza. Trihomonijaza je zarazno oboljenje čiji je uzročnik parazit iz skupine protozoa Trichomonas foetus koji se nalazi u prepuciju i na penisu bikova te u materici krava. Bolest se najčešće prenosi tijekom prirodnog pripusta zaraženih bikova na zdrave krave koje nakon obolijevanja mogu zaraziti druge bikove. Uzročnik dovodi do endometritisa (upale maternice), a kod gravidnih krava do smrti embrija i pobačaja između drugog i četvrtog mjeseca gravidnosti. Bolest se može liječiti. Vibrioza je također zarazna bolest i zoonoza koju uzrokuje bakterija Campylobacter fetus. Upravo vibrioza je čest uzrok ranih embrionalnih uginuća, pobačaja, preganjanja te dugotrajne neplodnosti, bez ispoljavanja kliničkih znakova oboljenja. Vibrioza uzrokuje i neplodnost bikova. U cilju prevencije ovog zaraznog oboljenja može se provesti vakcinacija, redovita kontrola bikova (pregled prepucijalnog ispirka) ili primjena isključivo umjetne inseminacije.
Česte bolesti u ekstenzivnim i intenzivnim sustavima
U ekstenzivnim i intenzivnim sustavima nerijetko se javljaju nadam buraga, lužnata indigestija ili pašna tetanija.
Nadam buraga nastaje uslijed prekomjernog nakupljanja plinova u buragu i njegovog širenja čime stvara pritisak na ostale unutarnje organe, posebice dišni i krvožilni sustav. Najčešće nastaje uslijed nepravilnosti u hranidbi goveda, posebice uslijed velikog udjela krepkih krmiva u obroku, hranidbe krmivima s velikim udjelom lako probavljivih proteina te hranidbe pokvarenim krmivima. U intenzivnim sustavima tova junadi akutni nadam može se javiti uslijed prevelikog udjela krepkih fino mljevenih krmiva u obroku uz nerazmjerno mali udio voluminoznih krmiva bogatih strukturnim vlaknima. Također, akutnom nadmu pogoduju krmiva s malim sadržajem sirovih vlakana te velikim sadržajem lako probavljivih proteina, ugljikohidrata i tvari od kojih nastaju sluzi (mlada trava, leguminoze). Navlažena, promrzla, pljesniva krmiva te ona u kojima se odvija sekundarna fermentacija također pogoduju razvoju akutnog nadma.
Akutni nadam raspoznaje se po uznemirenosti životinje, otežanom plitkom disanju, širenju buraga (proširenje područja “gladne jame“), prestanku buragovih primarnih i sekundarnih kontrakcija te odmakom poremećaja do klonulosti jedinke. Ako se ne poduzmu mjere liječenja i sanacije, u intervalu od dva do četiri sata od opažanja prvih znakova može doći do uginuća goveda. Liječenje nadma buraga provodi se sondiranjem, troakiranjem ili ruminotomijom. Sondiranjem se preko usta i jednjaka u burag pažljivo uvlači sonda (crijevo) preko koje se probavni sustav goveda oslobađa nakupljenih plinova, a doziranjem ogovarajućih preparata preko sonde može se razarati nastala pjena u buragu. U žurnim situacijama može se troakiranjem u području “gladne jame“ smanjiti pritisak stjenke buraga te potom aplicirati sredstvo koje suzbija stvaranje pjene.
Lužnata indigestija se javlja uslijed greške u hranidbi, najčešće radi prevelikog udjela krmiva bogatih proteinima i siromašnim ugljikohidratima, dospijećem pokvarenih pljesnivih i trulih krmiva u obrok govedima. Znakovi poremećaj su: potištenost goveda, nemir, smanjenje konzumiranja krmiva, smanjenje i prestanak preživanja, smanjenje broja buragovih kontrakcija ili potpuno odsustvo kontrakcija, živčane smetnje, recidivirajući nadam, grčenje mišićja, obilno mokrenje, miris amonijaka te u konačnici može doći do uginuća goveda.
Liječenje se sastoji u davanju krmiva koja podižu kiselost buraga, a u žurnijim situacijama se sondom apliciraju u burag otopine kiselina (octena, mliječne i sl.). Preventiva se provodi uravnoteženjem hranidbe goveda, popravljanjem higijene i ispravnosti krmiva te osobito vođenjem posebne brige pri korištenju ureje u hranidbi goveda.
Pašna tetanija je poremećaj koji pogađa goveda koja u proljeće izlaze na bogate proljetne pašnjake i naglo mijenjaju obrok sa pašom bogatom proteinima i kalijem, a siromašnim energijom i magnezijem. Najčešće se javlja u drugom tjednu napasivanja, a znakovi poremećaja su uznemirenost goveda, ukočenost očnih jabučica i mišića lica, ukočenost mišića vrata, nogu i trupa, napadi grčenja mišića, a u težim stanjima padanje goveda na tlo, trzanje nogama te uginuće. Pašna tetanija se brzo razvija te govedu treba što prije dati otopinu glukoze, magnezijevih i kalcijevih soli. Riziku od pojave poremećaja izložena su i goveda koja su u zimskom obroku imala nerazmjerno veliki udio žitarica naspram kvalitetnih voluminoznih krmiva. Preventivne mjere pojave pašne tetanije su osiguravanje kvalitetnog zimskog obroka u kojem je zastupljena kvalitetna voluminozna krmiva (livadno sijeno i sijeno leguminoza) i mineralno-vitaminski dodatak te posebice postupno privikavanje goveda na bujnu proljetnu ispašu.
Pročitaj još:
Mesno govedarstvo – mogućnosti i izazovi
Pasmine za proizvodnju goveđeg mesa
Tehnologije proizvodnje goveđeg mesa
. Telad se nakon dolaska na farmu preventivno cijepi protiv ekto- i endo-parazita){kind=link}