Kad se sve okolnosti, usprkos najboljoj volji, poslože onako kako nikako i nikad ne bi trebale, možemo se naći u situaciji da nam proizvođač sadnica jabuka pošalje iste sredinom ljeta. Već sama manipulacija sadnicama kod transporta iz inozemstva bila je dovoljna da one stignu s pupovima na kojima se opažao zelenkasti pup, ponegdje čak i u fenofazi „mišje uši“.
Veliki rizik skladištenja sadnica do jeseni koje su lagano krenule čak i u hlađenoj komori, primoralo je vlasnika da nazove i veli: „Stigle su mi sadnice, moramo ići saditi!“
A datum – 08.07. petak popodne! Da, dobro ste pročitali. Početak sedmog mjeseca, početak srpnja, usred najveće suše, s temperaturama koje dostižu 30°C. Srećom, krčenje starog nasada, vađenje korijena i žilica već je bilo uredno obavljeno. Sve su sadnice držane preko vikenda u prikolici s ceradom, u hladnoj komori, namočene u smjesu vode i hranjiva koja potenciraju ukorjenjivanje te malo aminokiselina.
11.07. i 12.07. obavljena je sadnja na 1,5 ha pripremljene površine. Kako su same sadnice bile vrhunske kvalitete (Knipp s 5+) posebna pažnja obraćala se na propisanu dubinu sadnje, kako bi cijeli nasad kasnije bio što je više moguće ujednačeniji. Uredno je obavljena obnova reza na svim korjenčićima do bijelog zdravog dijela. Već u noći nakon prvog, te drugog dana sadnje, pušteno je navodnjavanje kap po kap koje se nije isključivalo.
13.07. Rez nadzemnog dijela i vezanje: čim se završilo sa sadnjom, nakon dva dana, krenulo se u rez nadzemnog dijela sadnica i vezanje za žicu. Prikraćivanje grana obavilo se prilagođeno snazi i stanju kretanja svake sadnice. Uglavnom su se do osnove odstranile jače i vertikalne grane, dok se većina kraćih grana pod većim kutem grananja u odnosu na provodnicu nije dirala.
19.07. Folijarna pomoć aminokiselinama: osam dana po obavljenoj sadnji većina sadnica krenula je dosta dobro. Na nekima se čak otvaraju cvjetići. Oprašivači (Malus Everest i M. prof Sprenger) imaju znatno više cvjetnih pupova pa se muče kod kretanja. Stoga je bio zaključak da ih treba prikratiti nešto jače. U narednim danima, budući da je na većini sadnica već narasla određena količina zelene lisne mase sposobne za apsorpciju, obavljena je folijarna ispomoć aminokiselinama u večernjim satima.
28.07. je gotovo 99% sadnica uredno krenulo, na velikoj većini istih lagano kreće i rast mladica prosječne duljine 5 -10 cm, što je izuzetno dobro gledano na datum sadnje. Nekoliko hladnijih noći ( 18-20°C) svakako je pripomoglo. Navodnjavanje sustavom kap po kap ide svaki dan lagano i bez prestanka, tlo pod sadnicama ni u jednom trenutku nije suho. Kako su sadnice uredno krenule, počelo se s navodnjavanjem do 20-30 cm u dubinu kako bi se stvorila zaliha vlage u tlu te da se razvije dublji korijen otporniji na ljetne suše u kasnijem razdoblju održavanja uzgojnog oblika i rađanja.
05.08. – 09.08. temperature tijekom dana dosežu 35°C. Na određenom broju sadnica opaža se kako mladi porast (10 cm) gubi turgor, te se vrhovi rasta povijaju. Istog dana obavljena je kasna večernja folijarna prihrana aminokiselinama. Nakon dva dana vrhovi mladica ponovno su se uspravili čemu je doprinijelo i nekoliko hladnih noći. Gotovo 50 % vršnih mladica na sadnicama u kretanju napale su i lisne uši (Aphis pomi) pa je bilo potrebno odraditi i zaštitu sistemičnim insekticidom.
17.08. ponovni pregled. Vrhovi koji su krenuli i narasli do 10-15 cm zatvorili su terminalne pupove na temperaturama iznad 35°C. Uzduž prošlogodišnjih grana razvile su se male rozete pršljenastih pupova za koje će biti vrlo interesantno naredne godine utvrditi nalaze li se u njima slabi cvjetni pupovi. U tom slučaju bit će neophodno potrebno obaviti kemijsku prorijedu s obzirom na to da postoji velika vjerojatnost slabog EPP i loših sjemenih zametaka, te vrlo loših plodova koji će samo ometati pravilno formiranje uzgojnog oblika. Osnovni zadatak naredne godine je neometano formiranje uzgojnog oblika koji će dvadesetak godina morati donositi 15-20 kg / stablu svake godine.
20.08. zahlađenje i početak laganog kišnog razdoblja. Kiša pada skoro svaki drugi dan od 5-10 mm. Nakon kišnih dana stanje se znatno popravilo, nastavio se rast vrhova mladica, prvenstveno terminalnih u krošnji što je i normalno. Jedino se opaža kako je sav rast „mekan“, što je također normalno s obzirom na termin sadnje.
Ovo je stvarni događaj, no ova ljetna sadnja jabuka usred srpnja nije se dogodila u 2025. godini, već ranije, stoga možemo opisati i nastavak uzgoja posađenih sadnica iduće godine. Narednog proljeća u rezidbi je bilo potrebno odstraniti još pokoju granu s premalim kutem grananja, te izvršiti „klik“ rezidbu postojećih mladica kako bi se postigao nešto jači prirast i novo grananje za početak formiranja uzgojnog oblika visokog uskog vretena. Lagana prihrana dušičnim gnojivima potaknula je ponovni rast. Većina cvjetova se ipak osipala što je bilo i za očekivati zbog nedovršene funkcionalne diferencijacije. Na samoj provodnici i oko nje ostavilo se nekoliko plodova da se zadovolji znatiželja. A na fotografijama se može vidjeti kako su jabuke rodile u trećoj godini. Iako je ovo bila specifična situacija, svakako se preporučuje obaviti sadnju voćaka u jesen.
Zašto je bolje voćke saditi u jesen?
Sadnja u ranu jesen ima prednost pred sadnjom u rano proljeće zbog toga što posađena sadnica ima povoljnije uvjete za učvršćenje u tlu i obnovu ozlijeđene korijenove mreže. Naime, rano ujesen tlo je još toplo i vlažno, pa odmah počinje rast korijenja. Korijenova mreža obraste tanjim vlasastim (obrastajućim) korijenjem. Na mjestu oštećenja debljih korjenova rane zacijele. Odnosno razviju se kalusi iz kojih se nastavlja produženi rast novim korjenovima. Osim toga, tlo se slegne iznad korijenja, pa se uspostavi dobra dodirna površina između čestica tla i površine korijenja. U proljeće, prije početka pupanja i listanja nastavlja se ponovno intenzivan rast korijenja u mladih voćaka. Također se korijenove mreže dobro razvijaju i postanu sposobne da nadzemni dio opskrbljuju potrebnom količinom vode i hranjivih tvari.
