Orah je jednodomna voćna vrsta, muški i ženski cvjetovi su prostorno razdvojeni ali se nalaze na istom stablu, odnosno na istom izbojku.
Morfologija rodnih pupova
Kod oraha muški cvjetovi, koji su grupirani u cvatove – rese, razvijaju se iz postranih pupova jednogodišnjih izbojka. Pupovi iz kojih će se razviti muški cvatovi razlikuju se po mnogobrojnim ljuskicama koje su vidljive golim okom (Slika 1). Ti bočni pupovi su sitni, ponekad u seriji – jedan nad drugim. Uzevši u obzir položaj ženskih cvjetova, sorte oraha se dijele na terminalno i lateralno rađajuće.
S obzirom da orah ima veliku kulinarsku ulogu u hrvatskoj tradiciji, na selu skoro svaka kuća je imala orah koji se uglavnom generativno razmnožavao (iz sjemena) zbog kompliciranosti vegetativnog razmnožavanja. Svi navedeni orasi, kao i veliki dio proizvodnih nasada (pogotovo starijih) sastoje se od terminalno rađajućih sorata. One su dobile naziv terminalno, jer se ženski cvjetovi nalaze na vrhu mladice koji izrasta iz mješovitog pupa na vrhu jednogodišnjeg izbojka. Sorte s navedenim načinom rađanja su svojstvene za tradicionalan ekstenzivan uzgoj oraha s razmacima sadnje >9 m (optimalno 12 x 12 m).
Međutim kod novijeg sortimenta, rodni pupovi su smješteni lateralno. Kod lateralnih sorata, orah može rađati i lateralno, a ne samo na vrhu jednogodišnjeg izbojaka, odnosno može rađati duž jednogodišnjeg izbojka (slika 2). Navedena svojstvo je preuzeto iz pojedinih genotipova porijeklom iz centralne Azije (na prostoru država Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan te rubno zapadne granice Kine gdje prirodno čine sastav divljih voćnih šuma) na temelju čega su kasnije razvijene suvremene sorte oraha sa lateralnim načinom rađanja.
Neke od suvremenih lateralnih sorata su: ´Chandler´, ´Payne´, ´Tulare´, ´Howard´, ´Pieral Lara´ itd. Navedeno omogućuje intenzivniji uzgoj u obliku drvoreda (razmak sadnje > 6.5 m) s obzirom da zbog lateralnog načina rađanja navedene sorte podnose mehaničku rezidbu. Lateralne sorte oraha mogu se uzgajati također kao i terminalne sorte na ekstenzivan način, dok terminalne sorte ne podnose intenzivan način uzgoja, kao lateralne sorte.
Rezidba nakon sadnje i formiranje uzgojnih oblika
Čepiranje (prikraćivanje) oraha i osnovni principi rezidbe oraha
Bez obzira na odabir uzgojnog oblika nakon sadnje orasi se prikraćuju tehnikom koja se zove čepiranje. Navedeno predstavlja tehniku pri kojoj se sadnice oraha prikraćuju na oko 20-60 cm od cijepnog mjesta. Navedenom metodom se postiže ravnoteža u rastu podzemnog i nadzemnog dijela, veći vegetativni prirast te postizanje ravnijeg debla (što je bitno za korištenje tresača pri berbi).
Potrebno je za napomenuti da je za uspješno izvođenje navedene tehnike potrebno osigurati navodnjavanje i zadovoljavajuću gnojidbu oraha, iako ju koriste i uzgajivači bez navodnjavanja te često onda moraju ponavljati postupak. U proljeće nakon kretanja vegetacije plijevljenjem se uklanja višak mladica, a ostavljaju se dvije najpovoljnijeg rasta (koja će držati što veću ravninu u odnosu na podlogu) (slika 4). Dodatna mladica se ostavlja kao „rezerva“ ukoliko dođe do povrede glavne mladice.
Rezervna mladica se uklanja u toku lipnja, nakon čega ostaje samo jedna (slika 4). Ukoliko je godišnji prirast provodnice ispod visine na koju se želi prikratiti (cca 1,5 m), navedeni se postupak ponavlja ponovnim čepiranjem. Nakon što se dobije dobar prirast provodnice, tada se ona prikraćuje kako bi se potaklo formiranje lateralnih izbojaka koji će činiti skeletne grane.
Prije opisivanja raznih uzgojnih oblika koji se koriste u uzgoju oraha, prvo će se navesti par univerzalnih činjenica bitnih za rezidbu oraha:
- Visina na kojoj se prikraćuje provodnica nakon uspješnog provedenog čepiranja ovisi o željenoj visini oraha koja želi biti postignuta. Deblo bi trebalo biti dovoljno visoko kako krošnja ne bi smetala prolazu mehanizacije koja će obavljati berbu, rezidbu, obradu tla i zaštitu. Međutim ne smije biti previše visoko jer takva stabla kasnije ulaze u rodnost, ostvaruju manji prirod i otežavaju obavljanje agrotehničkih i pomotehničkih mjera. Neka srednje visina na koju se prikraćuje provodnica je na oko 1,5 m (može vrairati od cca 1 do 2,4 m ovisno o uzgojnom obliku, sorti i agrotehnici). Primarne grane ne bi smjele biti niže od 0,9 m.
- Prilikom izbora primarnih grana, one koje će biti smještene unutar reda mogu biti na nižoj visini, dok između redova na višoj, kako ne bi smetale mehanizaciji.
- Primarne grane ne bi smjele imati pre uski put grananja u odnosu na provodnicu jer navedeno oslabljuje njihovu vezivnu čvrstoću (može doći do pucanja), čini ih pre bujnima i zasjenjuju unutrašnji dio krošnje. S obzirom da izbojci koji tjeraju iz suočica (rezervni pup) imaju blaži kut grananja, mogu se glavni pupovi oslijepiti kako bi se potaknuo rast izbojaka isključivo iz suočica. Također nekad mogu biti prisutni i izduženi pupovi koje treba ukloniti. Nadalje kut je moguće korigirati i povijanjem vezivom.
- Pravilo je da se prilikom formiranja uzgojnih oblika odabrane skeletne grane terminalnih sorata ne skraćuju (izuzev kad je potrebno kontrolirati prejaki rast a to nije moguće prorjeđivanjem), već se rezidba izvod prorjeđivanjem. S druge strane kod lateralnih sorata redovito se skraćuju na ¼ do ½ duljine jednogodišnjeg izbojka kako bi se potakao jači vegetativni rast koji može patiti zbog ranog ulaska u rodnost te kako bi se formirala rodna površina. U oba slučaja prorjeđivanjem se uklanjaju neželjeni izbojci.
- U prvoj vegetaciji nakon odabira skeletnih grana, svi drugi izbojci koji rastu iz provodnice, a koji nisu odabrani, se prikraćuju ili zalamaju. Ne uklanjaju se svi skroz kako bi se u prvim godinama osigurala dovoljna fotosintetska aktivnost sadnica.
- Ono što se kod oraha lako može dogoditi, je da sekundarni izbojak zna ugroziti produljnicu, ili odabranu primarnu granu.
Terminalne sorte oraha se najčešće uzgajaju u obliku popravljene piramide ili rjeđe vaze. S druge strane lateralne sorte se najčešće uzgajaju u obliku žive ograde (drvoreda ili živice), a uzgojni oblik u obliku drvoreda može biti piramida, kosa palmeta ili slobodan uzgojni oblik. Kod uzgojnog oblika žive ograde cilj je formirati cjeloviti zid (živicu) unutar reda te navedeni zid postaje jedinica kojom se upravlja. Lateralne sorte je moguće uzgajati i kao terminalne sa većim razmakom sadnje. U praksi je najčešći uzgoj u obliku popravljene piramide ili žive ograde.
Prikaz čepiranih sadnica oraha: 3a – nakon provedenog čepiranja; 3b – u lipnju nakon uklanjanja rezervnog izbojka; 3c – krajem kolovoza
Vaza
Vaza je uzgojni oblik bez provodnice, a koja se sastoji sa 3 do 4 primarne grane pravilno raspoređene u prostoru koje rastu pod kutom od 45° u donosu na zamišljenu provodnicu. Pravilno formirani uzgojni oblik vaze izgleda kao obrnuti kišobran (bez drške). Kako u navedenom slučaju orah nema provodnicu, tada se cijela krošnja osvjetljava iznutra, što je prednost navedenog uzgojnog oblika s obzirom da je orah heliofitna voćna vrsta. Međutim navedeni uzgojni oblik u praksi se sve više napušta, jer zauzima previše prostora te nije moguć za uzgoj u obliku sustava žive ograde.
Nakon skraćivanja provodnice, što je opisano u prethodnom poglavlju, odabiru se 3 ili 4 primarne grane koji će činiti buduću osnovu uzgojnoj oblika oraha. U drugoj vegetaciji ako postoji potreba odabrani primarni izbojci se ujednačuju po bujnosti. Za sekundarno razgranjenje biraju se oni izbojci koji pravilno popunjavaju prostor, a najbolje je u obliku riblje kosti, dok on koji rastu vertikalno te zasjenjuju unutrašnjost krošnje uklanjaju se.
Popravljena piramida
Popravljenu piramidu definira uzgojni oblik s pravilno u prostoru raspoređenih 4–6 skeletnih grana koje su međusobno udaljene 30 do 45 cm. Idealno bi bile spiralno raspoređene, 120° horizontalno udaljene jedna od druge, a vertikalno barem 30 cm. Kut grananja u odnosu na provodnicu bi trebao iznositi oko 45°, jer uži kut grananja uzrokuje loše vezanje te preveliku bujnost. Razlika u odnosu na običnu piramidu je da se pri završetku formiranja produljnica provodnice uklanja do zadnje primarne grane, kako bi krošnja bila bolje osvijetljena.
Nakon skraćivanja provodnice, što je opisano u prethodnom poglavlju, odabiru se primarne grane, obično 2 do 3 u prvoj godini te se potom ostavlja produljnica provodnice kako bi se na njoj razvili novi lateralni izbojci. Pritom ako je produljnica provodnice previsoka u donosu na prisutna razgranjenja, ona se mora spustiti jer će ostati prevelika praznina prilikom oblikovanja uzgojnog oblika. Prvo je potrebno vizualnom metodom odrediti ugrožava li joj koja primarna grana dominaciju, ako da onda se ona svodi na izbojak povoljnijeg kuta grananja, a ako ga nema onda se prikraćuje. Ako dominaciju provodnice ne ugrožava ni jedna druga grana, tada se skraćuje na duljinu od cca 20-40 cm od vrha najbliže primarne grane. Ako kojim slučajem ostaje praznina, može se rovašenjem pokušati dobiti novi izbojak (slika 12).
Iduće godine nastavlja se odabirati ostatak skeletnih grana dok se ne postigne broj od 4 do 6. Navedeno u određenim slučajevima može potrajati još jednu godinu. Kod lateralnih sorata, kao i prve godine, potrebno je prikratiti primarne grane.. Kad se konačno dobije 5 do 6 primarnih grana tada se produljnica provodnice uklanja do zadnje primarne grane. Kako bi se održala arhitektura uzgojnog oblika tijekom formiranja, ne smije se dozvoliti da niže pozicionirane skeletne grane ugroze dominaciju viših (prerastu ih u visinu), ali niti da gornje pozicionirane previše odu u vis u odnosu na donje. Tijekom njihovog formiranja treba ukloniti vodopije i izbojke koji rastu u unutrašnjost krošnje. Manji sekundarni izbojci se ostavljaju kao nosioci rodne površine. Idućih godina, ako su primarne grane rasle više od 0,9 m godišnje one se opet prikraćuju.
Kosa palmeta
Kosa palmeta je prepoznatljiva je po dugoj provodnici koja se skraćuje u prvim godinama sadnje kako bi se niže razvila tri do četiri razine snažnih lateralnih grana koje rastu pod kutom od 45° u odnosu na provodnicu.
Sustav žive ograde (živice ili drvoredni sustav uzgoja)
Sustav uzgoja oraha u obliku žive ograde moguće je ostvariti s lateralnim sortama s manjim razmakom sadnje (npr. 5,5 x 7 m, 6 x 8 m itd.). Za navedeni sustav uzgoja može se koristiti popravljena piramida i kosa palmeta, ili oblikovati uzgojni oblik kako je dalje navedeno (Slika 7).
Pri formiranju navedenog uzgojnog oblika glavni cilj je u prvih nekoliko godina potaknuti rast oraha kako bi se popunile praznine između sadnica što prije. U prvoj godini prikraćuje se sadnica radi formiranja primarnih grana, a što je opisano u prethodnom dijelu. U ovom uzgojnom obliku, kako će kretanje mehanizacije biti samo između redova, prikraćivanje sadnice se obavlja na manju visinu unutar gore definiranog raspona. Iduće vegetacijske sezone zelenom rezidbom prikraćuju se izbojci koji rastu horizontalno, a uklanjaju se oni koji rastu unutar krošnje ili suviše vertikalno te oni izbojci ispod visine od 90 cm na deblu. U zimskoj rezidbi određuju se dobro pozicionirane primarne grane (dvije do tri) i provodnica koja nastavlja vertikalni rast stabla te se opet uklanjaju izbojci na lošim mjestima.
Obavlja se za 1/3 do 1/5 prikraćivanje odabranih primarnih grana na vanjski pup usmjeren u prostor između redova, ovisno o bujnosti. U trećoj sezoni rezidba se sastoji gotovo u potpunosti od prikraćivanja, a koje se radi ručno ili pomoću mehanizacije, tako da se uklanja 1/3 do 1/2 duljine primarnih izbojaka te produljnice provodnice. Jačinu rezidbe treba odvagnuti u ovisnosti o bujnosti nasada, a ako je prejaka rezidba uklonit će se previše dragocjene nove vegetativne površine, a preslabom rezidbom primarne grane razvit će slabe sekundarne grane i stati s rastom prije nego što stvore zadovoljavajući zid. Uklanjaju se samo oni izbojci koji rastu u krivom smjeru ili su pregusti na određenom mjestu.
U četvrtoj godini treba odvagnuti je li potrebno mehaničko prekraćivanje (jedne ili druge strane, ili obje) ili ne, ovisno o bujnosti i sorti. Ako nije postignuta dovoljna visina tada se opet produljnica provodnice prikraćuje.
Sustav uzgoja oraha u obliku žive ograde u punoj rodnosti u Italiji pokraj Roviga
Rezidba u rodu
Rezidba u rodnu bazira se na održavanju forme uzgojnog oblika. Budući da je krošnja oraha rijetka, rezidba oraha u rodu terminalnih sorata i lateralnih u ekstenzivnom uzgoju sastoji se od umjerene rezidbe svake 2-3 godine, ne računajući na minimalne nužne zahvate svake godine. U ekstenzivnim nasadima rezidbom treba omogućiti bolju osvijetljenost krošnje, o čemu također ovisi zametanje generativnih pupova. Stoga je potrebno uklanjati vodopije i izbojke koji vertikalno rastu u unutrašnjosti krošnje. Ako je moguće, navedeno je poželjno ukloniti zelenom rezidbom. Također potrebno je ukloniti slabo drvo u sredini krošnje, ali ne svo. Drugi jako važan čimbenik na koji treba paziti pri rezidbi je seljenje rodne površne u gornji dio krošnje. Stoga na vrhu krošnje potrebno je prorijediti grane kako bi se spriječilo seljenje rodne površine.
Orah je sklon ogoljivanju grana, odnosno prijenosu vegetacije na vršni dio izbojka, što se rezidbom mora spriječiti. Kod stabala u rodu i starijih stabala, s obzirom na navedeni problem, rezidbom se uklanja određeni broj starijih ogoljelih grana, neke se grančice skraćuju do osnovne, a druge se skraćuju do drugog nižeg izbojka. Osim svega gore navedenoga, već sama pravilno izvedena rezidba utječe smanjenje ogoljivanja. Jednogodišnje grančice koje su na periferiji krošnje u starijih stabala se ne orezuju jer su nositelji roda.
Ako stabla oraha previše izrastu u visinu, potrebno ih je spustiti na željenu visinu. Potrebno je ukloniti preniske grane koje ometaju primjenu mehanizacije. S obzirom da je dosta nasada terminalnih sorata sađeno premalim razmakom sadnje, kad-tad doći će do spajanja krošanja. A s obzirom da je orah izrazito heliofitna voćna vrsta, potrebno je iste rezidbom razdvajati kako bi ostalo dovoljno svjetla u krošnji oraha. Jasno, kod terminalnih sorata, prilikom jače rezidbe u godini nakon doći će do značajnijeg gubika priroda.
Kod lateralnih sorata pri uzgoju u obliku žive ograde rezidba u rodnu je puno jednostavnija. Kako orah rađa i lateralno on podnosi i mehaničku rezidbu prikraćivanjem koja se obično obavlja pomoću diskova. Navedenom rezidbom postiže se kontrola visine stabla i prikraćivanje izbojaka čime se onemogućuje zatvaranje sklopa te nedostatak svjetla. Tim postupkom se izbjegava ogoljivanje površine i potiče se formiranje novih rodnih izbojaka. Mehanička se rezidba, u ovisnosti o sorti, može provesti svake 2-3 godine, ili svake godine jedna strana reda. Nakon nje može se provesti korektivna ručna rezidba prema gore objašnjenim principima. Ukoliko nakon rezidbe jedna strana krošnje oraha (od provodnice do međurednog prostora) je dulja od 2 do 2,5 m zasjenjivanje će ogoliti površinu u unutrašnjosti krošnje.
Prema riječima proizvođača, u Italiji u krugu od 100 km postoji čovjek koji se bavi rezidbom oraha i koji radi uslužnu rezidbu. Naime cijena navedenog stroja je veća te je potrebna jak traktor koji bi ga mogao koristiti. U Republici Hrvatskoj, po saznanju autora, još nitko nema navedeni stroj. S obzirom da je posađen značajan udio nasada sa manjim razmacima sadnje, bit će potrebno pristupiti navedenoj rezidbi kako bi se izbjeglo zasjenjivanje krošnje i pad rodnosti. U najgorem slučaju, navedeno bi se moglo izvesti ručno, na platformama. Međutim navedenim se onda djelomično gubi svrha ovog uzgojnog oblika, a to je ušteda na trošku radne snage.
Pročitaj još:
Rezidba lupinastih voćnih vrsta
