Na području Istarske županije aktivno je oko 450 pčelara koji posjeduju oko 14.000 pčelinjih zajednica odnosno u prosjeku 31 košnicu po pčelaru. Višegodišnji prinos meda po košnici u Istri procjenjuje se na oko 7,5 kg/košnici godišnje i niži je nego na razini Hrvatske (9,6 kg).
U Istri organizirano djeluje 6 pčelarskih udruga koje kontinuirano provode edukaciju svojih članova, organiziraju stručna putovanja i posjete pčelarskim sajmovima, a svake godine Udruga pčelara Lipa u Pazinu organizira manifestaciju „Dani meda“ kojom se populariziraju pčelinji proizvodi i promovira pčelarska proizvodnja. Od ukupnog broja pčelara u Istri neregistrirano je oko 10 % i oni nažalost predstavljaju latentnu opasnost za zdravlje pčela u cijeloj regiji.
Obilježja pčelarenja u Istri
Područje Istre je izuzetno pogodno za proizvodnju vrlo kvalitetnih medova zbog bogatstva i raznolikosti medonosnog bilja, pretežito tradicionalne poljoprivrede s niskom razinom primjene kemijskih sredstava i praktički bez industrijskih pogona kao potencijalnih izvora onečišćenja zraka, tla ili vode. Također, blizina razvijenog turističkog tržišta pčelarima omogućuje izravnu prodaju vlastitih pčelinjih proizvoda.
Najvažnija medonosna paša u Istri je bagrem, a zatim kadulja, kesten, lipa, livadno bilje i bršljan. Također, svakih nekoliko godina dobro zamedi i medljikovac čija je specifičnost da ne nastaje od biljnog nektara već od medne rose koju luče biljne uši i drugi insekti. Da bi se uspješno pčelarilo, sve je veća potreba za sjetvom medonosnog bilja (facelija, djetelina, heljda, livadna kadulja) kao i sadnja višegodišnjih kultura (lipa, pitomi kesten, lavanda) u čemu bi značajan doprinos mogle dati općine i gradovi na način da ih uključe u planove uređenja svojih zelenih površina.
Pčelari se pretežito stacionarno, što znači da većina pčelara ne seli svoje košnice u potrazi za obilnijim sezonskim pašama već ovise o lokalnim vremenskim prilikama u vrijeme medenja glavnog medonosnog bilja. Zadnjih godina učestale štete u pčelarstvu pričinjavaju kasni proljetni mrazevi krajem ožujka i u travnju, kad medonosne biljke pupaju, te zahlađenje i vjetrovi u svibnju kad cvjeta bagrem. Pored navedenih klimatskih promjena, glavni razlog niskih prosječnih prinosa meda je nedovoljna razina primijenjene tehnologije. Zbog potrebe kontinuirane edukacije pčelari se pozivaju da u početku pohađaju i završe pčelarski tečaj, a kasnije se uključe u rad neke od pčelarskih udruga koje više puta godišnje organiziraju stručna predavanja, izlete i druge edukativne aktivnosti.
Za kvalitetnije i uspješnije pčelarenje, vrlo je važno i poboljšanje genskog potencijala pčelinjih zajednica uvođenjem u proizvodnju visoko kvalitetnih, selekcioniranih matica nabavljenih od certificiranih uzgajivača. Zajednice s takvim maticama u pravilu su mirnije, imaju manju sklonost ka rojenju, otpornije su na varou i postižu brži proljetni razvoj, što se onda odražava i na veće prinose meda.
Tržište meda i pčelinjih proizvoda nije zadovoljavajuće organizirano, nema odgovarajućeg nadzora porijekla meda pa se na policama nalazi puno meda stranog porijekla. Pčelari sami pronalaze kanale plasmana meda u vidu prodaje na kućnom pragu pa je preporuka kupcima da med kupuju od lokalnog pčelara u kojega imaju povjerenje i od kojega će, kroz neposredan razgovor, dobiti informacije o načinu proizvodnje meda.
Pčelarstvo i turizam
Poljoprivreda i turizam su komplementarne gospodarske grane, koje se međusobno trebaju nadopunjavati stvarajući obostrano veću dodanu vrijednost svojih proizvoda. Osim gospodarskog, vrlo je veliki njihov značaj u zaštiti ruralnog prostora, zadržavanju ljudi na njemu kao i očuvanju kulturnog i tradicijskog naslijeđa. Zbog toga su i poljoprivreda i turizam dobile epitet strateških gospodarskih djelatnosti za razvoj Istarske županije.
Posljednjih 15-tak godina svjedoci smo vrlo intenzivnog razvoja turizma na ruralnom prostoru, u prvom redu izgradnje luksuznih kuća za odmor sa bazenima i ostalim sadržajima. Prema podacima Turističke zajednice središnje Istre, 2013. godine je na području središnje Istre bilo evidentirano 1.843 ležaja za turističko iznajmljivanje. Deset godina kasnije, 2023. godine, broj turističkih ležajeva iznosio je 5.216, što znači da se je njihov broj uvećao za skoro 3 puta. Nasuprot tome, broj pčelinjaka zadnjih 10-tak godina nije značajnije oscilirao.
Razvoj turizma na ruralnom prostoru je dobrodošao i omogućuje ostvarivanje dodatnih prihoda lokalnom stanovništvu. Međutim, u tom razvoju treba voditi računa da on bude uravnotežen i da ne ide na štetu drugih gospodarskih djelatnosti, u ovom slučaju govorimo o pčelarstvu. Počinju se javljati situacije u kojima vlasnici objekata za smještaj turista žale na prisutnost pčelinjaka u njihovoj blizini budući da pčele remete mir njihovih gostiju. Takvi vlasnici od pčelara nerijetko traže i premještanje pčelinjaka na neku udaljeniju lokaciju. Ima slučajeva gdje je pčelinjak evidentiran u registru farmi već 20-tak godina, a kuća za odmor je izgrađena pred dvije godine pa si njezin vlasnik svjedno uzima za pravo da traži izmještanje pčelinjaka.
Turistička djelatnost nudi velike mogućnosti poljoprivrednicima, pa tako i pčelarima, u prvom redu kroz plasman vlastitih proizvoda, ali i ponudu raznih sadržaja i usluga kojima se obogaćuje lokalna turistička ponuda. Suradnja između vlasnika objekta i pčelara treba biti na obostranu korist: pčelar može vlasniku objekta ponuditi svoje proizvode na kušanje i prodaju turistima. S druge strane, za goste koji žele, može se organizirati posjet pčelinjaku na siguran način.
Trend zaštite pčela je svuda vidljiv i sami turist koji dolazi u takav objekt u ruralnom prostoru u pravilu su i ljubitelji prirode. Stoga je nužno postići odnos uzajamnog uvažavanja i sinergije između ovih dviju djelatnosti na obostranu korist. Najvažnija je dobra komunikacija između vlasnika turističkog objekta i pčelara te zajedničko iznalaženje rješenja. I pčelari i vlasnici objekata trebaju poduzimati odgovarajuće mjere prevencije pojavnosti pčela na ugostiteljskim objektima. Pčelar treba poštivati pravila dobre pčelarske prakse: najvažnije je osigurati pčelama dovoljno pitke vode, ako je potrebno i postaviti dodatno pojilište u između turističkog objekta i pčelinjaka.
Mora voditi računa o propisanim barijerama oko pčelinjaka, te da se pčele ne uznemiravaju. Značajan doprinos tome je nabavka certificiranih matica koje su selekcionirane na mirnoću pa takve pčele nisu agresivne. Vlasnik ugostiteljskog objekta mora voditi računa o čistoći okoliša, posebice nezadržavanju slatkih tekućina ili lokvica vode, da crpke u bazenu rade tijekom čitavog dana i tome slično.
Velike mogućnosti imaju i općine i gradovi koje trebaju brinuti o očuvanju tradicionalnih obilježja ruralnog prostora, istarskog sela i poljoprivrede u uvjetima snažnog razvoja drugih djelatnosti, u prvom redu turizma.
Jedinice lokalne samouprave, kroz donošenje svojih prostornih planova, imaju alate da štite svoj prostor. Jedno od rješenja je propisivanje broja uvjetnih grla stoke koja se može uzgajati u građevinskim zonama naselja. Isto tako, kod dodjele dozvola za građenje investitora treba upoznati na postojanje pčelinjaka ili druge poljoprivredne aktivnosti u okruženju. Važna je uloga i državnih tijela, u prvom redu Ministarstva poljoprivrede, kroz donošenje zakonskih akata i pravilnika kojima se osigurava usklađen i uravnotežen razvoj poljoprivrede s drugim djelatnostima u prostoru. S njihove strane bilo bi potrebno u postupak odobravanja akata za gradnju novih gospodarskih objekata uvrstiti suglasnost investitora da je upoznat s postojećim pčelinjacima, a tako i drugim poljoprivrednim objektima u neposrednoj blizini.
