Lupina je vrlo stara, ali zanemarena bjelančevinasta kultura znatnog potencijala. U svijetu i Europi vidljiva je tendencija porasta proizvodnje lupina, a europsko tržište ima veliki potencijal za prihvaćanje proizvoda na bazi bjelančevina lupine. Najveći proizvođač lupina u svijetu je Australija, a u Europi to su Poljska i Njemačka.
Proizvodnja lupine ne može se mjeriti s višestruko većom proizvodnjom soje, ali je važna za očuvanje bioraznolikosti. Osim toga, danas na svjetskom tržištu prevladava GMO soja te su bjelančevine lupina dobrodošla zamjena za one koji ne prihvaćaju GMO u hrani. Proizvodnja lupina je nedovoljna da u potpunosti zamjeni soju kao izvor bjelančevina, ali povećanjem rodnosti i kvalitete novih sorata omogućava se barem djelomična zamjena bjelančevina soje.
Potrebno je razviti marketing i promovirati takve proizvode što bi doprinijelo daljnjem povećanju proizvodnje lupina u Europi. U Europi se mogu uzgajati bijela, žuta i uskolisna lupina. Istražuje se i mogućnost uzgoja vrste Lupinus mutabilis, podrijetlom iz Južne Amerike, čije je sjeme bogato bjelančevinama i uljem. Ova vrsta ima brojne prednosti, ali potrebno je istražiti njenu prilagođenost agroekološkim uvjetima u Europi.
Gospodarska važnost i korištenje
Iako se lupine koriste u prehrani ljudi više tisuća godina, zbog sadržaja gorkih alkaloida u sjemenu, nikad nisu dosegle važnost soje i nekih drugih mahunarki. Međutim, današnje sorte lupina, tzv. slatke lupine, imaju nizak sadržaj alkaloida te se mogu koristiti i u prehrani ljudi i za hranidbu stoke.
Za razliku od soje, sjeme lupine nije potrebno tostirati prije hranidbe stoke. Danas, kad se velika pažnja poklanja očuvanju plodnosti tla, lupina bi mogla zauzeti važno mjesto u plodoredu. Dobro razvijen korijenov sustav, s vrlo velikom upojnom moći, drenira tlo, usvaja teže topiva hraniva te tako popravlja fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla. Na korijenu se nalaze kvržice s bakterijama koje vežu dušik pa lupina većinu svojih potreba za dušikom može zadovoljiti iz simbioznog odnosa s bakterijama. Zbog svojih svojstava lupina se može uzgajati na površinama koje ne odgovaraju za uzgoj drugih mahunarki. Naime, lupina se može uzgajati na kiselim, pjeskovitim, teškim tlima manje plodnosti.
Na takvim površinama proizvodnja lupina može imati veliku agronomsku i ekonomsku prednost s obzirom da ima male potrebe za mineralnim dušikom. Nakon lupine u tlu ostaje veća količina dušika koja se oslobađa razgradnjom korijena, kvržica i nadzemne mase koja, ovisno o temperaturi i vlazi, postaje pristupačna narednim kulturama u plodoredu. Smatra se da lupina može obogatiti tlo s 50 – 250 kg/ha dušika. Plodnost tala može se povećati i zaoravanjem zelene mase lupina. Sjetvom lupine za zelenu gnojidbu, osim pozitivnog učinka na plodnost tla, postiže se i zaštitna uloga, odnosno tlo ne ostaje prazno do slijedeće glavne kulture, a sprječava se i gubitak vode i ispiranje hraniva. Sjeme lupine sadrži 32 – 53 % bjelančevina, a osim radi sjemena, lupine se uzgajaju i radi vrlo kvalitetne zelene mase koja se može i silirati u fazi nalivenih mahuna prve etaže kad je lišće još zeleno, a probavljivost visoka.
Za siliranje je osobito pogodna žuta lupina čija nadzemna masa ostaje zelena do same zriobe i ima dobru probavljivost te je stoka rado jede. Problem u proizvodnji lupine je mali koeficijent umnažanja i nizak prinos sjemena. Međutim, novim sortama lupine ovaj problem se nastoji prevladati i učiniti lupinu poželjnom kulturom. Stare sorte lupina su bile osjetljive na antraknozu koja je uzrokovala velike štete. Danas su stvorene visokorodne sorte rezistentne na antraknozu, a radi se i na stvaranju sorata s većom tolerancijom na abiotske stresove. Sve to utječe na povećanje površina pod lupinom.
Ekološki uvjeti
Lupina je osjetljiva na visoke temperature i nedostatak vode u fazi cvatnje, formiranja mahuna i nalijevanja sjemena kad suša može uzrokovati značajno smanjenje prinosa. Ako se lupina posije na vrijeme, dobro razvijen korijenov sustav može biljku opskrbljivati vodom iz dubljih slojeva tla pa se mogu umanjiti posljedice suše. Nisu poželjne veće količine oborina tijekom zriobe jer izazivaju bujan vegetativan rast te je zrioba usporena i neujednačena. Lupine se mogu uzgajati na različitim tipovima tala, a tolerantnije su na kiselost tla u usporedbi s ostalim mahunarkama.
Osnove tehnologije proizvodnje
Najbolji predusjevi za lupinu su okopavine i strne žitarice. Obrada tla je ista kao i za ostale jare kulture (npr. soju). Količina hraniva ovisi o predusjevu, sorti, plodnosti tla. Lupine za proizvodnju sjemena gnoje se s 30 – 40 kg/ha N, 80 – 90 kg/ha P2O5 i 90 – 100 kg/ha K2O. Za proizvodnju zelene mase treba gnojiti sa 60 – 80 kg/ha N. Lupine za sjeme siju se širokoredno na međuredni razmak od 45 ili 50 cm ili uskoredno na 24 – 30 cm. Za proizvodnju zelene krme i zelenu gnojidbu siju se na razmak redova od 15 cm.
Bijela lupina se sije u sklopu od 50 do 65 biljaka/m2 (160-240 kg/ha sjemena), a žuta i plava 80 do 90 biljaka/m2 (120-160 kg/ha sjemena). Prije sjetve lupina potrebno je obaviti inokulaciju sjemena cjepivom koje sadrži bakterije Bradyrhizobium lupini. Na taj način se osigurava formiranje većeg broja kvržica s bakterijama koje će vezati dušik iz zraka te smanjiti potrebu za primjenom mineralnog dušika. Rokovi sjetve lupina povezani s njihovim zahtjevima prema temperaturama.
Uskolisna lupina se sije od polovice ožujka do početka travnja, početak travnja je optimalan rok za sjetvu žute lupine, a do sredine travnja treba posijati bijelu lupinu. Ranija sjetva u odnosu na soju omogućava lupinama da bolje iskoriste vlagu tla. Uskolisna lupina ima i najkraću vegetaciju. Zbog male zastupljenosti lupine na našim oranicama, nema problema s bolestima i štetnicima. U Republici Hrvatskoj nema registriranih herbicida za suzbijanje korova u lupini, a u Europi se koriste herbicidi na bazi aktivnih tvari pendimetalin, klomazon, fluazifop-P-butil, piridat. Ako se lupina sije širokoredno, suzbijanje korova može se obaviti kultivacijom tijekom vegetacije. U gušćem sklopu lupina će brže zatvoriti redove te će se korovi slabije razvijati. U našem području bijela lupina dozrijeva u prvoj polovini kolovoza što osigurava dovoljno vremena za pripremu tla i sjetvu ozimih žitarica u optimalnom roku. Žetva lupine se obavlja adaptiranim žitnim kombajnom.
